Njegova Ekselencija, kako voli sebi tepati crnogorski predsjednik Jakov Milatović, zaista ima neobičan talenat: da nepogrešivo izgovori pogrešne riječi. I to ne jednom.

Sjećate se, svakako, one predsjednikove teze (hm, teze) od prije dva mjeseca – da Austrijanci i Njemci dijele isti jezik, istu kulturu i praktično su isti narod koji je živio u istoj državi – koju je mladi poslijediplomac sa Oksforda, bez ijednog naučnog rada, „naučno“ saopštio za austrijski „Der Standard“? Izabrani predsjednik izrekao je, ne samo pogrešnu, već zastrašujuću priču, nalik onoj koju je, takođe, jedan izabrani političar – tadašnji njemački kancelar kojeg po zlu pamti istorija – pričao sredinom tridesetih godina prošlog vijeka.

Možda se moglo tada pomisliti da je mlađani crnogorski predsjednik, žargonski rečeno, platio danak neiskustvu. Da, prosto, ekonomista po struci, ne zna mnogo o političkim teorijama o državi, narodu, naciji, još manje o evropskoj istoriji, društvenim pokretima, iako su mu usta puna priče o Evropi i evropskim integracijama.

Ali, Milatović ne bi smio, kao predsjednik Crne Gore, da baš tako (o)lako griješi.

Nakon Brisela, đe je tokom jednodnevnog boravka glumio dobrog evropskog đaka, prva posjeta regionu oslikala je i uramila njegov politički profil. Prije svega kada je, bez zazora i političkog stila, izrekao udvoričku floskulu tokom posjete Vučiću: da su „ekonomski odnosi Crne Gore sa Srbijom više od ekonomije“ i da su „Crna Gora i Srbije više od susjeda“, što je odmah asociralo na već citiranu opskurnu Milatovićevu izjavu o „bliskosti Austrijanaca i Njemaca“.

Milatović, koji je, po sopstvenom priznanju, još od navršenog punoljetstva glasao za izvorni SNP Momira Bulatovića, pokazao je tada u Beogradu pravo lice: da dijeli slične stavove kao i njegov politički uzor iz mladosti, koji je, takođe, govorio da Srbija „nije samo susjed“ i da on sam ima „crnogorsko ime i srpsko prezime“.

Već na sljedećem obilasku susjedstva, Milatović je dokazao da su, makar za njega i njegove istomišljenike, neki crnogorski susjedi – u poređenju sa Srbijom – „manji susjedi“.

Posred Hrvatske u brk je, bez elementarnog državničkog osjećaja, sasuo hrvatskim političarima, ne samo da je eksjugoslovenski brod „Jadran“ u stvari crnogorski brod, već i nešto mnogo malicioznije – da su bivši hrvatski političari „negdje“ krivi što Crna Gora kaska u evropskim integracijama!

Evo i citata, da ne bude da novinari spinuju. „Mnogi političari koji su u Hrvatskoj izgubili svoju podršku, nijesu baš pomagali našem crnogorskom putu. Čak, naprotiv: radili su sve suprotno ubrzavanju evropskog članstva“.

Ko je sve od tih „mrznih Hrvata“ radio protiv Crne Gore, Milatović je zatajio. Oćutao je crnogorski predsjednik i direktno pitanje Jadranke Kosor, bivše hrvatske premijerke da poimenice nabroji te „bivše hrvatske političare“ koji su saplitali crnogorski evropski trk.

Ko zna, možda je, u međuvremenu, neko došapnuo Milatoviću da je upravo premijerka Hrvatske, još 2010. godine, uručila svom crnogorskom kolegi, premijeru Milu Đukanoviću, 180 hiljada stranica prijevoda evropske pravne regulative, vrijednih nekih osam miliona eura.

Je li to bilo sputavanje crnogorskog dugog puta u Evropu? Bilo je logično, diplomatski ispravno, ali i ljudski korektno, da je Milatović – dok se leti po Hrvatskoj avionom kompanije čiji je „Air Pink“ Vučićevog omiljenog srpskog magnata Željka Mitrovića – da pruži javni odgovor, da da neko objašnjenje.

No, umjesto Milatovića, bivšoj hrvatskoj premijerki je odgovorio Jakovov omiljeni drug sa društvenih mreža, pjevač i amaterski srpski društveno-politički radnik – Vlado Georgiev.

Odlučio se „estradni urednik“ za „birane riječi“, koje odražavaju svu bijedu njegove ličnosti.

„Gospođo Kosor… Vi ste tako pase, vi ste jedno takvo ništa i molio bih vas da prestane serete po Twitteru… Jer baš serete, a baš ste nebitni…“, junački je iz Beograda Georgiev stao u odbranu svog, očigledno, političkog miljenika Milatovića.

Odurna psovačina izazvaće, makar se tako činilo, Milatovićevu oštru reakciju. Ne priliči da palanačke bestijalnosti srpskog „estradnog umjetnika“ koji se odvažio da govori u ime crnogorskog zvaničnika – ostanu bez odgovora.

I, kada se očekivao čojski i sojski odgovor Jakova Milatovića, crnogorski predsjednik (ej: predsjednik Crne Gore) odlučio je da – ćuti. Što navodi na zaključak da je Vlado Georgiev postao nezvanični trbuhozborac Jakova Milatovića. A sve zajedno neka čudna smješa: Jakov Georgiev. Tužno za Crnu Goru.

(Pobjeda)