Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Sprema li Srbija novi rat na Balkanu?

Dragan Bursać 22. nov 2023.
5 min čitanja

Jezivo je jasno da se naredni-novi požar može upaliti i na Balkanu, a nije teško dokučiti ko je na tom istom (zapadnom) Balkanu piroman i šta/koga bi palio

“Kada Vučić izjavi kako se plaši da će 2024. donijeti mnogo više sukoba i nemira misleći na nekakvu srpsku ugroženost u Republici Srpskoj, na Kosovu i u drugim dijelovima regiona, on zapravo hoće da kaže kako će četničke terorističke ćelije na Balkanu biti mnogo aktivnije u 2024! Da se ne lažemo!“

Ne, ovo u naslovu nije (samo) moje pitanje, niti se autor ovih redova bavi ratnohuškačkim teorijama zavjere. Isto pitanje postavio je nedavno urbi et orbi ugledni njemački list Die Welt.

“Srbija nadograđuje svoj arsenal, a vrhunac je bila kupovina kineskih protivzračnih sistema. Uvozi oružje iz Kine i Rusije. Beograd ističe da postojeće sukobe želi riješiti bez upotrebe sile. Ali nedavno raspoređivanje oklopnih snaga u demilitariziranoj zoni na granici s Kosovom postavlja pitanja, kao i nadogradnja naoružanja. Niti jedna susjedna država Srbiji ne prijeti Beogradu niti ima sredstva za to. Šta hoće sve autoritarniji režim predsjednika Aleksandra Vučića“, pita se Alexander Rhotert u pomenutoj kolumni za Die Welt.

Otkud Vučiću ideja o novim sukobima na Balkanu?

Naravno, iz Srbije je stigao ekspresan odgovor kako nema govora o novim ratovima i kako se Srbija tek “modernizuje u vojnom smislu“. Zaboravili su analitičari i vajni stručnjaci u Srbiji i slučaj Banjska i jasan teroristički čin na Kosovu, gdje je Srbija, baš država Srbija, pokazala kako ima jasnu namjeru da oružjem interveniše na nezavisnom Kosovu, ali i malo šire.

Pa onda ne treba da čude Vučićeve riječi od prije neki dan, kada je kazao da se plaši kako će nam 2024. donijeti mnogo više sukoba i nemira u RS-u i na Kosovu.

Citiram:

“Plašim se da nam ta godina donosi mnogo više sukoba i nemira nego što je prethodna pa i ova, mislim na svaku vrstu ugroženosti u Republici Srpskoj, na Kosovu i u drugim dijelovima regiona”, navodi beogradski Demijurg dodajući da je važno je da “dođemo do zajedničkih imenitelja kako da sačuvamo svoju zemlju i svoju slobodu.”

A kad smo kod zajedničkih imenitelja postoji samo jedan jedini-secesionistički prosrpski, neočetnički pokret i na Kosovu, i u entitetu Republika Srpska. Pa onda, da se ne lažemo, Vučićevo okolišanje trebamo čitati ovako:

Vučić zapravo hoće da kaže kako će četničke terorističke ćelije na Balkanu biti mnogo aktivnije u 2024! Da se ne lažemo.

A te ćelije čine plaćenici Milorada Dodika se centralom u Banjaluci i u Beogradu i na koncu poluoficijelne srbijanske snage na platnom spisku države Srbije poput onih koje su djelovale u Banjskoj i koje su u srpskim medijima slavljene kao neka vrsta gerila-oslobodilaca, koji se uznose u nebo, a gdje bi drugdje.

I sad opet neko može kazati, nisu dovoljne riječi njemačkih obavještajnih krugova niti Vučića samog, sve je to pretjerivanje.

Putinov oficir za vezu

Dobro, ako ima takvih idemo dalje:

Milorad Dodik na dnevnom, ne sedmičnom nivou prijetnji secesijom, sukobima, novim ratom, a pogonsko gorivo nalazi, gdje bi drugdje nego kod Putina sa kojim se sastaje kad god mu padne na pamet. Sve to gleda impotentna međunarodna zajednica, pa autor ovih redova odgovorno tvrdi da im Dodik dođe nešto kao Putinov oficir za vezu. I kao da sve to nije dovoljno, on ovih dana izjavljuje, kako se “sprema mirna secesija“ , kako će RS biti priznata država, i kako BiH faktički više ne postoji.

“Danas ne slavimo godišnjicu Dejtonskog sporazuma, nego međunarodno priznanje Republike Srpske“, rekao je Dodik ovih dana i sam najavio u kom pravcu će i on djelovati. A djelovanje se neće ograničiti samo na BiH i na RS, nego na cjelokupan “srpski svet“, što je on poručio jasno i glasno i Crnoj Gori za one koji ne znaju šta spada u srpski svet.

Pa opet, biće onih kojima se ni u ovom momentu neće upaliti lampica.

Dobro. Idemo opet dalje.

Rusi i novi balkanski rat

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je doslovno na prvoj ratnoj crti, izjavio je prije neki dan da bi svijet trebao obratiti više pažnje na Balkan jer postoje informacije da će se Rusija “pobrinuti da jedna balkanska zemlja zarati s drugom”, kako bi skrenula pažnju s Ukrajine.

“Rusija bi mogla stvoriti nove krize na Balkanu i u Moldaviji kako bi skrenula pažnju svijeta s rata u Ukrajini“, rekao je ukrajinski predsjednik 15. novembra, tokom konferencije za novinare iz Afrike.

Ako vidite kako se situacija razvija sa otvaranjem novog fronta na Bliskom istoku, jezivo je jasno da se naredni-novi požar može upaliti i na Balkanu, a nije teško dokučiti ko je na tom istom (zapadnom) Balkanu piroman i šta/koga bi palio.

“Obratite pažnju na Balkan. Vjerujte mi, dobivamo informacije. Rusija ima dugoročni plan: Bliski istok, a sljedeća distrakcija biće Balkan. Ako partneri sada ništa ne poduzmu, opet će doći do eksplozija, i opet. To nije novost. Rusija će se pobrinuti da jedna balkanska zemlja zarati s drugom“, kazuje Zelenski.

A složićemo se i vi i ja da u ovom trenutku Volodimir Zelenski ima mnogo više informacija iz prve ruke od vas i mene.

I na koncu, ako nekome sve ovo nije dovoljno, hajde da pročitamo izjavu Georga Friedmana, čovjeka koji je među najpoznatijim svjetskim geopolitičkim analitičarima, a koji je između ostalog kazao i ovo: “Čuo sam od dvojice ljudi u koje imam veliko povjerenje da se Srbija sprema za rat. Srbija i Kosovo vodili su krvavi rat 1998-1999. godine u kojem su SAD i NATO stali na stranu Kosova i proveli kampanju bombardiranja Srbije. Nadam se da ovi izvori nisu u pravu, ali mislim da će se to dogoditi i proširiti izvan Balkana.”

Kad vam ovako nešto napiše Friedman, kazao sam, koliko god ovo spekulativno bilo, morate otvoriti najmanje četvere oči.

I šta je u konačnici zajedničko Georgu Friedmanu, Volodimiru Zelenskom i Alexanderu Rhotertu, kolumnisti Die Welta? Zajedničko im je da su na izvornu informacija i da znaju šta se sprema i do čega bi moglo doći na Balkanu sa ovakvom Srbijom u kojoj se na veliku scenu (kao da je sa nje ikad i odlazio) vraća i Vučićev duhovni otac Šešelj? Zajedničko im je da odlično prepoznaju, ne ruski uticaj, nego rusko najkonkretnije djelovanje-od Banjaluke, preko Podgorice do Beograda. I na koncu, zajedničko im je da su u poziciji da govore i jasno artikulišu ono o čemu mnogi iz međunarodne zajednice sa istim informacijama glasno ćute.

Srpska “ugroženost“ kao recept za sukob

Sa druge strane, niti Aleksandar Vučić, niti Milorad Dodik više i ne kriju svoje namjere A namjere su uvijek iste, kad je u pitanju velikosrpska politika-napraviti od Srba žrtve, a onda krenuti u napad ili napade na susjede. I to se nije promijenilo od Plitvica i Mile Martića do danas. Ili da kažem od Obrenovića do danas, tačnije je.

Ono što se zna jeste da se ovakva Srbija itekako naoružava, da radi aktivno ideološki preko Crkve Srbije na terenu, da u stilu američkih ragbista-fudbalera osvaja jard po jard tog terena u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, krsteći ga u srpski svet i da račune podnosi jedino ruskoj ambasadi posredno i Moskvi direktno.

Kako kaže vojni analitičar Aleksandar Radić za Deutsche Welle, Aleksandar Vučić je još početkom jula, obrazlažući odluku o uvođenju moratorija na izvoz municije i bilo kakvog oružja i oruđa iz Srbije, rekao da je „nužno da sve bude pripremljeno u slučaju agresije na Republiku Srbiju”.

Pa vi prosudite sami, koji bi to susjed napao Srbiju i koji to komšija ima pretenzija prema Srbiji? Tačno tako, niti jedan!

Teći front kao realnost?

I kad se ovako postave stvari, onda nije pitanje hoće li Srbija pokrenuti neku vrstu lančane reakcije koja može dovesti do balkanskog rata, nego na koji će način to uraditi i hoće li najdirektnije pomoći Putinu u otvaranju sada već Trećeg fronta.

Ono što susjedi Srbije moraju znati jeste fakat da većinu ofanziva i napada u regionu u zadnjih bezmalo dva vijeka Srbija ne izvodi direktno nego preko svoje pete ili da kažem prve kolone u susjednim državama. Pa pogledajte plaćenike u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice ili pogledajte Dodika Mandića RS-u odnosno Crnoj Gori. Sa ovakvom međunarodnom zajednicom, koja ne zna da li je pošla ili došla, sa ovakvim predsjednikom Crne Gore, Jakovom Milatovićem, koji se ponaša kao iskompleksirani bubuljičavi tinejdžer iz unutrašnjosti, željan Beograda- kada ih sve pogledate tom istom Beogradu ne da neće biti teško pokrenuti lančanu reakciju zla na Balkanu, nego će to sa lakoćom i apetitom uraditi.

Jedina barijera cunamiju zla, koje je kako vidimo najavljeno sa svih strana i od svih aktera u 2024, jeste proaktivno djelovanje NATO pakta.

Ako prvi ljudi sjevernoatlantskog saveza budu katatonično čekali, kao u slučaju Ukrajine, boljim se da bi se odista mogle ispuniti zloguke riječi jednog od braće Mićovića o “ukrainizaciji“ Crne Gore i regije.

Ko i dalje ne vjeruje, neka makar za pažnjom još jednom pročita Vučićevu izjavu sa početka teksta. Ako je još u sumnji, onda nije do nevjerice nego do pameti ili dobronamjernosti.

Sretno nam bilo u 2024, sreća će nam trebati!

(CdM)