"Aneksija pod plaštom specijalnih i paralelnih veza"
Neko je morao reći i to. Na žalost, nekakvi sukobi u bliskoj budućnosti na tlu Balkana, još preciznije u Bosni i Hercegovini, itekako su mogući.
Rat i „mali zeleni“
Tako je, boraveći u Sarajevu na konferenciji „Politika administracije Joea Bidena prema Bosni i Hercegovini: 30 godina Federacije BiH“, glavni govornik Daniel Serwer, bivši specijalni izaslanik SAD-a u BiH kazao tačno ovo:
„Nažalost, BiH mora biti spremna na rat. Milorad Dodik i Aleksandar Vučić su svoje intencije pokazali i jasno otkrili. Oni prave srpski svet koji bi trebao ‘skloniti’ RS iz institucija Bosne i Hercegovine. Vidjeli smo šta je pokušano u Banjskoj, na Kosovu, prethodne godine. To je bila provokacija da se izazove reakcija, koja bi dalje dozvolila Srbiji ili Republici Srpskoj neku vrstu intervencije. Bosanska vojska, EUFOR i NATO moraju biti spremni na „male zelene ljude“, odnosno na tip operacije koju su već izvodili Rusi na Krimu. Jedino kada Dodik i Vučić budu svjesni da će doći do brzog vojnog odgovora, onda možemo biti sigurni da neće pokušati sličnu akciju kao što smo vidjeli u Banjskoj.“
Ponavljam, nisam ovo rekao niti ja, niti neki teoretičar zavjere, niti nekakav penzionisani general na zapadu koji naknadnom pameću sagledava istinu. Ovo je kazao Daniel Serwer, bivši specijalni izaslanik SAD-a, američki politički analitičar i jedan od ponajboljih poznavalaca situacije na Balkanu, konkretno u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, posebno gledajući stvari kroz prizmu srpskog sveta.
Srpski svet nikad u boljoj poziciji
A srpski svet može da bude zadovoljan i prezadovoljan. U Srbiji Vučić vlada potpuno totalitarno, a podršku mu osim Putinove Rusije pruža, o apsurda, i Zapad, jer najjednostavnije kazano, u Srbiji nema učinkovite opozicije, pa im Vučić dođe kao najsuvisliji političar za dijalog(sic!). U Crnoj Gori su bojovnici srpskog sveta na čelu sa četničkim vojvodom Mandićem odavno implementirani u vlas, a sad nametanjem izmjena Zakona o državljanstvu pokušavaju da uvezu srpske glasače iz RS-a i Srbije i tako Crnu Goru definitivno vrate pod okrilje srpskog sveta. U tome im svesrdno pomaže, dabome, i Crkva Srbije, ista ona koja je bila logističko leglo za terorističke napade ne Kosovu, u Banjskoj.
U Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik radi šta hoće, nekažnjeno naravno, a histeričan postaje samo kad mu se dirne u novčanik i porodične firme koje je i on prestao da broji.
Sve ostalo je po starom.
Aneksija pod plaštom specijalnih i paralelnih veza
Zapravo, nije po starom, kreće se sa lošeg na gore.
Tako će na narednoj sjednici NSRS u Banjaluci Dodikovi sateliti vratiti u upotrebu himnu Bože pravde i grb Nemanjića. Na stranu što je to srbijanska himna i na stranu što Nemanjići nikakve veze nemaju sa bosanskim pravoslavcima, ovdje je riječ o implementaciji dogovora sa svesrpskog sabora, kojim se briše ili u najboljem slučaju blijedi granična linija između BiH i Srbije ne dijelu teritorije koju zahvata BiH entitet RS.
Čitavu stvar je na svoj način obrazložio notorni Nenad Stevandić:
„Na osnovu Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama koji je odobrila i Parlamentarna skupština BiH regulisat ćemo da se mogu koristiti himne i grbovi drugih naroda sa kojima postoje postignuti sporazumi o specijalnim i paralelnim vezama. Na ovaj način ćemo vratiti u institucije grb Nemanjića, a nećemo poništiti amblem“, rekao je.
Stevandić to podvodi pod „specijalne i paralelne veze“, mada je u realnosti više riječ o aneksiji pola teritorije Bosne i Hercegovine od strane susjedne Srbije. Jer u tom sporazumu između ostalog piše i da će se bezuvjetno poštovati suverenitet, teritorijalni integritet i politička nezavisnost BiH, a kako se državni suverenitet poštuje intoniranjem tuđe himne, prosudite sami.
Na koncu, prvi rezultati svesrpskog sabora, oni konkretni se već vide jer će policajci iz Srbije patrolirat gradovima u RS, a stigao je i srbijanski helikopter u Hercegovinu. Veselo bogme!
Dačić bez rukavica
I poslije konca ima kraja, pa je tako Ivica Dačić, Miloševićev mali od palube i čovjek za sve nacionalističke režime u Srbiji kazao bez uvijanja o čemu se ovdje radi:
„Ovo je prva realizacija onoga sto je dogovoreno na Svesrpskom saboru, i ovim smo dokazali da ne postoje izmišljene prepreke (granice?).“
Stvar je do kraja jasna, velikosrpska mašinerija, ona ideološka oko Beograda i Crkve Srbije i ona logistička na terenu oko Dodika, napraviće sve i iskoristiće svaku situaciju ne bi li isprovocirali sukobe, a onda bi po uzoru na rusku aneksiju Krima u RS doveli neimenovane i neobilježene vojno- policijske snage, tzv. “male zelene“ koji bi faktički na terenu ozakonili dvovlašće i počeli secesiju entiteta.
E o tome govori Daniel Serwer, naravno ko ima uši da ga sluša i oči da vidi šta se dešava oko nas.
Pa se onda iznebuha oglasio i PIC pojašnjavajući svima nama da je crno crno, a bijelo bijelo.
Konkretnije predstavnici PIC-a su kazali, pazite sad, da RS nije potpisnik Daytona i da entiteti nisu države i nemaju suverenitet. Ovo, naravski, i ptice na grani znaju, pa je pravo pitanje kome se obraćaju čelni ljudi PIC-a? Građanima BiH, kojima je odavno sve jasno? Lokalnim političarima u RS-u koji predvođeni Dodikom sve rade da obesmisle postojanje BiH? Ili nekom trećem? Rusiji možda.
Ništa od Daytona Dva i opstanka RS-a u slučaju razdruživanja!
Na koncu, iz ljetne letargije se probudio i vratio i Christian Schmidt, koji je na jučerašnjoj poslovično dosadnoj pressici kazao jednu jako bitnu stvar.
Naime, na pitanje novinara o „mirnom razdruživanju“ koje su najavile vlasti RS-a, Schmidt je rekao da je stav jasan, nije se mijenjao, ali da su se promijenili instrumenti.
„Rekao bih napišite taj dokument, ali ako tu išta stoji što je vezano za razdruživanje ove zemlje što bi utjecalo na suverenitet i teritorijalni integritet BiH, onda bi se time morali baviti na drugačiji način nego prije 20 godina“.
Jednom riječju, ako se pojavi javna manifestacija famoznog razdruživanja, ne bi postojao nikakav Dayton dva, niti bi postojala RS! Time je i Schmidt priznao da je RS zapravo poklon međunarodne zajednice ratnom i zločinačkom rukovodstvu ovog entiteta i da se takva povijesna pogreška neće dogoditi. Više nikada!
E sad, drugi par rukava je što su čelni ljudi tog entiteta, tada i sada od RS-a napravili imaginarnu državnu tvorevinu, stvorenu za pljačkanje živućeg stanovništva, stvorenu za činjenje, pa negiranje genocida nad ubijenim stanovništvom, stvorenu i za projekciju fantazmagorije o samostalnosti. No, to je već za ozbiljniju analizu i moguću akciju.
Umjesto zaključka
Da, da, akciju!
A hoće li se ona desiti, pa to zavisi od Dodika i kamarile koja se približava crvenoj crti „razdruživanja“ odnosno kraja RS-a, te ratne stečevine kako je nazvao veliki filozof Slavoj Žižek.
Na kraju treba doći pitanje koje je trebalo biti postavljeno u prvoj rečenici – Da li je BiH spremna za rat? I odgovor je, ne da nije, nego poriče realnost više, jače i gore nego aprila 1992. Za to vrijeme, druga, ona ratna velikosrpska strana, tačno zna šta hoće i koji su načini da dobije to što hoće.
Na žalost…
(Radio Sarajevo/foto: lična arhiva)