Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Milanoviću, nije genocid horoskop pa da malo vjeruješ u njega, a malo ga poričeš!

Stav 18. sep 2022.
4 min čitanja

"Sramotno je i strašno opasno"

Ima raznih vrsta genocida, ali u Srebrenici nije bio genocid, kazao je navodno hrvatski predsjednik na radnom ručku koji je u okviru samita procesa Brdo-Brioni upriličen za šefove država, prenio je prvo beogradski Danas.

Ova riječ “navodno” stoji tu samo iz jednog jedinog razloga, a to je komentar Milanovićevog kabineta kako se radi o gnusnim lažima.

Kad Milanović tumači genocid i kamen se zacrveni

Nakon toga, Milanovićevu izjavu su kritikovali drugi šefovi država, a bili su prisutni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski te Albanije Bajram Begaj. Prema pisanju medija, Milanovića je branio Milorad Dodik. Ovo za Dodika ništa nije navodno, jer mu je on kao negator genocida najodaniji saradnik, a iste stavove imaju i kao ultranacionalisti, koji ne podnose BiH i Bošnjake.

A, ono što nikako nije navodno je misao, koju je Milanović kazao svega par dana nakon skandala u Sloveniji.

Naime, vajni predsjednik Hrvatske koji se odavno odmetnuo od razuma, kaže:

“Imam potrebu govoriti o tome šta je genocid i šta treba biti genocid i gdje je granica, jer zapamtimo to je politička metrika. Dakle, politička je metrika šta je genocid. To je u jednom trenutku grupa ljudi odredila, a druga grupa ljudi presudila. To nije prirodni zakon. Padanje kiše možemo objasniti svim fizikalnim i hemijskim parametrima.”

Po Milanoviću je najbolje da genocid nema ime

Zorane Milanoviću, to što je planski pobijeno 8372 nevina ljudska bića, po tebi je tek stvar “političke metrike”? A kako se trebao zvati srebrenički genocid? Mala neprijatnost u Srebrenici? Ili strašni zločin, kako ga krste srbijanski neočetnici na vlasti i u opoziciji?

Ili nikako?

Najbolje da genocid nema ime. Kako bi rekli nacionalisti, “nije se desilo”. A, upravo je semantički put ništenja nečeg tako očevidnog put u zaborav, put u relativizaciju, put u kome će genocidna namjera i genocidni čini otići u bezdan, a ljudi koji su ubijani, e, oni će po drugi put biti ubijeni u tom zaboravu.

Morao si, Zorane, dok si bio u Potočarima, a bio si, vidjeti ta polja nišana, taj mimohod zaleđeni, zarobljen u bijelo, ispod koga su ponekad ostaci ljudski, a ponekad samo koščica jedna ili dvije u tabutu. Jer, nemoj zaboraviti, Zorane, nakon genocida uslijedila je akcija uništavanja dokaza i tragova, pa su ljudi pronalaženi u sekundarnim i tercijarnim grobnicama. Ima slučajeva gdje su ljudski ostaci pronađeni u pet različitih grobnica, Zorane. Pa, šta je sljedeće, da kao Dodik kažeš kako su tabuti prelagani i kako u njima nema ljudskih kostiju? Ili da se složiš s bratom iz Laktaša i kažeš kako su Potočari “vojno groblje”???

I kažeš, ima raznih genocida, ali Srebrenica i nije bila genocid? Znači, ovi ljudi, njih više od 8 hiljada nisu dovoljno ljudi, nisu bila ljudska bića po tvojoj mjeri, e da bi se fabrika smrti i prateći događaji, najbolje dokumentirani na svijetu kvalifikovali kao genocid. Ili je to samo stvar “političke metrike” i dogovora, kako kažeš.

Fatima i Fahrudin, sjeti se Zorane!

Zorane Milanoviću, ponavljam, nije genocid stvar horoskopa, pa da ti nešto u njega vjeruješ ili ne vjeruješ! Nije genocid srebrenički stvar za igranje Zorane, stvar s kojom se možeš sprdati u elitnim hotelima, dok majke još traže kosti svoje ubijene djece. Sjeti se malene Fatime Muhić, bebe od jednog dana, koju je progutao genocid. Da, da imala je jedan dan i nije imala ime. Misli o tome!

I na koncu, sjeti se Zorane ili pročitaj i upamti, ako ti nije imao ko reći, iskaz zaštićenog svjedoka PW- 101, bivšeg vojnika Zvorničke brigade VRS-a i očevidca strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu 14. jula 1995:

“Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela koja se puše… To više ne liči na ljudska tijela. To su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje, koji su završavali to što su završavali. To dijete ide pravo prema njima. I muk je. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima utrobe ostalih. Dok je izlazilo vikalo je: “Baba, baba, baba”. Muslimani oca zovu babo… Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio pukovnik, osorno se obratio vojnicima: ‘Šta čekate, završite s njim!”

Eto, to je dječak Fahrudin Muminović. Preživo je genocid. Hoćeš li njemu objašnjavati razliku između prirodne i pravne terminologije ili ćeš i njega uvjeravati kako “nije bilo genocida”?

Hoćete li reagovati, kad vas Milanović iz EU povede u Rusku Federaciju?

Na koncu, sramno je šutanje velike većine hrvatskih intelektualaca i, kako se to kaže, javnih radnika na Milanovićevo negiranje genocida. Kao da ih se ne tiče rad proruskog čovjeka na terenu, koji im je onako usput i predsjednik.

Ali, možda ih se tiče ovo.

Milanović u najnovijem ludilu kaže:

“Svake godine od EU dobivamo pet milijardi kuna više nego što damo. Kada ne bismo bili u Europskoj uniji, samo od carine zarađivali bi tri milijarde kuna.”

Od koga bi zarađivali na carinama, od vlastitih građana, pita se novinar N1 televizije, Domagoj Novokmet.

A, ja se pitam, hoće li građani Hrvatske prepoznati ruskog čovjeka, koji im je u predsjedničkoj fotelji i koji sa svojim ahbabima, poput Milorada Dodika, vodi politiku koja će sve nas đuture odvesti u neki novi rat. Pa, pogledajte samo koliko se miješa u izborni proces, nastojeći od BiH napraviti aparthejd državu!

Vrijeme je i da se svi oni otrijezne, jer ovo što im bulazni prvi čovjek države, odavno prevazilazi zdrav razum, sramotno je i strašno opasno.

(Radio Sarajevo)