Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Kad guslar gusla beogradskim studentima

Autori 27. okt 2022.
4 min čitanja
Dragan Bursać

Zamislite prepun amfiteatar Fakulteta političkih nauka u Beogradu. Mladi ljudi iz cijele Srbije koji studiraju u prijestonici ne bi li bili najbolji od najboljih u budućim poslovima vođenja države.

Guslar ex katedra!

Zamislili? Dobro.

E sad zamislite kako se umjesto katedre i profesora vide srpske zastave svih nacionalističkih oblika, boja, želja, čestitki i distopijskih pozdrava. Dobro.

Onda zamislite kako se umjesto predavanja za katedrom prvo pojavljuje guslar, koji između ostalog u svom pojanju napominje kako su oni (valjda Srbi) “nahranili zemlju junacima“. Publika/studenti pomno prate “predavanje“ zapravo urlikanje puno konsonanata i zavijanja, koje odjekuje salom.

Zamislili?

E, pa nemate šta zamišljati, to se desilo ovih dana baš na Fakultetu političkih nauka, ponavljam – državnom beogradskom fakultetu, koji je valjda tu kako bi edukovao djecu u nekakva slobodnomisleća bića koja će sutra oblikovati realnost u skladu sa civilizovanim dijelom planete zemlje.

Ništa od ovoga, i to vam je jasno!

Ovaj fakultet je zapravo ogledalo Srbije danas, Srbije isfrustrirane porazima u svim zavojevačkim ratovima devedesetih; ogledalo zemlje koja se umjesto Velike Srbije nada utješnoj naci-nagradi u vidu srpskog sveta pod plaštom Otvorenog Balkana i infantilno budalastih poziva međunarodne zajednice na “borbu protiv korupcije i “ekologiju zdaj“. Ili Evropu sada, kako je već propagiraju pobjednici podgoričkih izbora u susjednoj Crnoj Gori, a koji su ekonomski neočetnici u rukavicama.

Ali, šta kada bih vam kazao da je guslar koji reve u navodnoj akademskoj kući intelekta bio najmanje skaredan i opskuran? Šta ako vam kažem da je njegovo guslanje onoj stvari i zazivanje srBstva zapravo bila priprema i uvertira za vajne “mislioce“, koji će dodatno zagrijati atmosferu i baciti kosku zla mladim ljudima?

E, pa desilo se i to. Najkonkretnije, u Beogradu je pred očima ćuteće javnosti u sklopu narečene tribine „Srpski identitet između prošlosti i budućnosti“ održano par bizarnih predavanja. Da, da to je isti ovaj neočetnički hepening sa pomenutim guslarom, a na tribini sve moj do mojeg: Prof. dr Časlav Koprivica sa Fakulteta političkih nauka, dr Dušan Dostanić iz Instituta za političke studije i glumac Viktor Savić. I svi su oni nešto “predavali“ mladim ljudima.

Jebo identitet ako nije ruski i srednjovjekovni

Naravno, bila je to fešta od nacionalističkih nebuloza, koje su palile mozak. I teško je izdvojiti najgnusnije stvari kad imate ovakav švedski sto budalaština, ali dvije se nameću same od sebe u otvorenom meniju.

Tako je dr Dušan Dostanić govorio o uticaju neoliberalizma na nacionalni identitet. On je u svom akademskom litijanju uporedio nacionalni i vjerski identitet Srbije sa Zapadom, osvrnuvši se na trenutne krize.

Pa je lupio:

„… Ideja je da se tradicionalne vrednosti mogu zameniti univerzalnim vrednostima nije osnova na kojoj se može stvoriti osećaj identiteta“.

Jednom riječju, dragi studenti ako hoćete nacionalni identitet – a hoćete ga – zajebite univerzalne ljudske vrijednosti i samo tradicionalno!

Pa onda čvrsto u srednjovjekovlje, u izmaštanu prošlost, u doba lažne heroike, u vrijeme kad je kadija i tužio i sudio, dakle jednom riječju u Srbiju danas, koja je kao takva već idealna država pod Vučićem i tzv. opozcijom. I upravo ovo Dostanićevo mišljenje, mišljenje koje ništi modernost i napredak, mišljenje koje je tradicionalistički nazadno, zapravo je moto Srbije u trećoj dekadi 21. vijeka. Filozofija je to Srbije u kojoj njena Crva odlikuje ratne zločine, filozofija je to Srbije koja uz pomoć Rusije uređuje svoj put u propast, misao je to Srbije koje nema jedine u Evropi recimo na Prvom parlamentarnom samitu Međunarodne krimske platforme. Nema Srbije ni Bjelorusije, svi ostali su tu.

Dakle, Srbija preko svojih (kvazi)intelektualaca bilda kult rusofilije, koji oduvijek postoji i koji je tako izmiksan sa putinofilijom doveo do toga da većima Srba ljubi Rusiju, više jače i bolje od Bjelorusa. I taj podanički mentalitet ne smeta profesorima, ali im eto smetaju univerzalne civilizacijske vrijednosti.

Eto, to je taj vajni nacionalni identitet koji se propagira.


PROČITAJTE JOŠ: DRAGAN BURSAĆ: Kako je Crkva Srbije zajedno sa državom ubila nauku


Ali, dabome, ni to nije sve. Jer se za spektakularan kraj pobrinuo glumac-svetosavac Viktor Savić, neka vrsta profete modernog srpskog nacionalizma, ako tu ima išta moderno. On je na intravenoznim crkvenim dogmama i inspirisan Crkvom Srbije pričao o vjeronauci u školama. Da, da baš tako.

Viktor bi djecu u crkve

On je povukao paralelu između nekadašnjeg i modernog načina vaspitanja i pohvalio mlade koji sve češće samovoljno odlaze u crkvu. Ma, bravo Viktore, zilotski manekenu! Jer, šta djeca treba da rade u 21. vijeku, treba da se Bogu mole i hodaju po crkvama, što je i u zamisli perverzna konstrukcija. Dabome, pogađate opet, ni to nije sve:

 ,,Svako vreme donosi nove izazove, isto tako se i nacionalni identiteti sa njima suočavaju. Mislim da su mladi dorasli tome da se suoče sa izazovima današnjice“, zaključuje Viktor.

Što će kazati, formiraje identiteta onog srpskog, ruskopodaničkog je završeno, nema više ni lijevo ni desno, biće Srbija dobrovoljna ruska gubernija, do kraja, do raspada i Rusije i Srbije, a oni pijuni zla samo će ubrzati taj put propasti jednog naroda i jedne zemlje, put koji je započeo u Vukovaru, Sarajevu, Prijedoru, Srebrenici… Guslar u amfiteatru je tu da svojim revanjem samo potvrdi sve ovo.

I na koncu, zar vam se ne čini da je baš taj guslar sa početka priče najbenignija stvar u prepunom amfiteatru?

A mladi ljudi na tzv. predavanju? Bojim se da je za njih već kasno i da su oni odavno sliku francuskih prosvjetitelja (ako su je ikad imali) zamijenili za ikonu, kandilo, brojanice, Nikolaja Velimirovića, Putina i Svetog Savu.

Buđenje neće biti ni lako, ni bezbolno, ne bez mamurluka.

Ako ga iko dočeka u ovakvoj Srbiji.

P.S.

Tribinu je organizovala studentska organizacija Srpski politički forum sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu.

Što se kaže, ludilo po dubini, iz baze.

(Autonomija)