Skip to main content

DRAGAN BURSAĆ: Fikret Alić nije žrtva ratne torture, ali njegovi mučitelji imaju spomenik!

Stav 28. nov 2022.
5 min čitanja

“Na mjestu gdje je iza logorske žice stajao Fikret Alić na rubu smrti, danas stoji spomenik istim onim koji su od Fikreta napravili živi skelet. Onda nije ni čudno što Fikret nema status žrtve ratne torture u RS-u. Jer ne biva da zločinac i žrtva imaju ista prava. A zločinac je nagrađen, zločin mu se isplatio i dans dijeli pravdu.“

Znate li ko je Fikret Alić?

To je čovjek čija je fotografija izgladnjelog tijela iz 1992. godine na naslovnici Timea obišla svijet. Fikret je stajao iza bodljikave žice logora Trnopolje. Pored njega masa pretučenih, izgladnjelih, očajnih ljudi. Krivi zato što su Bošnjaci i zato što su živi. Četnički okupator je žitelje Potkozarja tretirao kao niža bića. Ubijani su na svakom koraku.

Žene, djeca, starci, mladići, djevojke, sportaši i nemoćni. Ko nije ubijen odmah, odveden je u koncentracione logore Trnopolje, Omarska, Keraterm… I tako je započeo genocid u Bosni i Hercegovini. Mnogi od njih su završili u Tomašici, najvećoj evropskoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata.

Dakle, sad znate ko je Fikret Alić.

Za RS, nema dokaza de je Fikret žrtva ratne torture???

A znate li da su ovom preživjelom logorašu odbili priznati status žrtve ratne torture u RS-u? Neki će reći na prvu da je to očekivano i da se od tiranina i zločinca i ne može očekivati ni nakon rata ljudskost i fer odnos prema žrtvi.

Ali sačekajte da čujete objašnjenje.

Naime, u Rješenju Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Gradske uprave Prijedora se navodi da se “iz navedenih potvrda ne vidi da je imenovani u periodu od 14.06.1992. do 13.08.1992. godine boravio u kako navodi Keratermu i Trnopolju niti da je nad njim vršen bilo kakav oblik ratne torture.”

Ne vidi se da je nad Fikretom Alićem vršen bilo kakav oblik ratne torture???

Nad čovjekom čije je tijelo i duša na jednoj od najvažnijih fotografije iz doba agresije na BiH postalo simbol patnje, ali i zla agresora se ne vidi bilo kakav oblik ratne torture???

Nad simbolom ratne torture se ne vidi da je žrtva ratne torture???

Čovjek čija je fotografija jedan od najvažnijih povijesnih artefakata agresije na BiH, nije žrtva ratne torture???

Koliko samo ovo može biti sramno, nelogično i dehumanizirajuće tri decenije nakon zla koje je počinjeno i Fikretu i desecima hiljada Bošnjaka prijedorske regije??? Da su napisali bilo šta drugo, umjesto što im je baš povijesna fotografija uglednog Timea nevažeći dokument pa to je zastrašujuće.

Naravski nije ovo sve.

Fikrete, gdje ti je uvjerenje od mučitelja da si žrtva?

Žalbu Fikreta Alića zvanično je odbilo i Ministarstvo rada i boračko invalidske zaštite RS. Ali pazite ovo, iz Ministarstva kažu da Fikret Alić ne posjeduje “odlučujući dokaz” (odnosno da kao logoraša nije zaveden u službenu evidenciju Republičkog centra za istraživanje rata RS-a). Dakle Fikret je kriv što mu oni koji su ga trebali ubiti nisu izdali papir da je bio logoraš?!?!! Ja ne znam postoji li besramnija, licemjernija i bezobraznija izjava, koju je neko Ministarstvo izdalo bilo kome. Pri tome u konkurenciju ubrajam i Goebbelsovo ministarstvo, kao i sva Staljinova.

U prevodu, zašto Fikrete nisi tražio uvjerenje od četnika koji su te mučili, izgladnjivali, koji su te tjerali da umreš, zašto od njih u logoru nisi tražio uvjerenje da si logoraš, umjesto što si skapavao od gladi? A fotografija tebe koja je obišla svijet u entitetu koji je bio zaslužan za tvoje izgladnjivanje i ambijent u kome su nastajale takve fotografije, ma to je nebitna i nepriznata stvar.

“Žalio sam se i sada je do suda u Prijedoru, čekam odgovor. To me je razočaralo, ali šta vrijedi. Nemamo status ni na državnom nivou pa tako ni u entitetskom. Šta je tu je, bit će bolje ako Bog da“, kazao je nedavno za Faktor.ba, Fikret Alić koji sa porodicom živi u Kozarcu.

Sramno: Ni država nije dala Fikretu status žrtve ratne torture!

Dakle o ljudi dragi, nije Fikret, baš onaj bez koga svijet ne bi progledao glede žrtava ratne torture, sramno odbijen samo u RS-u. Njega kao žrtvu torture ne priznaju ni na državnom nivou. Kakva li si državo koja čovjeka-simbola ratne torture ne prepoznaješ kao takvog? A šta onda prepoznaješ? Prepoznaješ lopove, ubice kao istaknute građane; prepoznaješ mafijaše, protuve i supsimene otimače kao elitu i zvijezde; daješ im sve privilegije, dok se ljudi popu Fikreta povijaju pod višedecenijskom nepravdom.

Sram vas bilo sve od reda!

Eto kako država pljuje po samoj sebi.

A znate li zašto je ovo zatvaranje očiju države nad vlastitim žrtvama opasno? Ne samo zbog bestijalnosti prema žrtvama, nego zato što će oni koji minimiziraju žrtve, stradanja, patnje, logore i genocid sad imati puno pravo da likuju. Jer kad matična zemlja, kad rodna zemlja Fikreta Alića-Bosna i Hercegovina ne priznaje njega kao žrtvu torture rata, kao to očekivati od onih koji su poticali zločine i genocid?

Sjetite se riječi iz zloglasne “Ćirilice“ Milomira Marića od prije dvije godine, a koje se tiču Fikreta Alića:

“To je onaj sa tuberkulozom što je kao mršav”, izgovara ove monstruozne riječi nečovjek i reditelj Predrag Antonijević misleći na Fikreta Alića.

Pa mu Milomir Marić odgovara:

“To je bio sabirni logor da se sklone, da ih neko ne ubije. Oni su njega poslije nahranili, odveli su onog mršavog, prikazivali su ga u cirkusu u Evropi. Eto, to je njihova propaganda.“

Dakle, Bošnjaci su neka vrsta nižih bića, koja bolesna i zarazna hodaju u ovom slučaju po Bosanskoj Krajini, pardon Republici Srpskoj, a zadatak “dobrih samarićana“ Srba je da ih izliječe, nahrane, obuku, premjeste, jednom riječju, da ih spasu od mizerije dosadašnjih života. Kakav cinizam!

I na to sve, dvije godine poslije, država Bosna i Hercegovina im daje za pravo, jer Fikret Alić nema status žrtve ratne torture?

Može li gore, jadnije, bjednije?

Dozvolite mi da u nedostatku boljih izvora citiram sebe od prije dvije godine:

“Nego, čudne su te plućne i respiratorne bolesti u Bošnjaka – od obične upale grla do tuberkuloze. Posebno kod Bošnjaka! Tako je, čini se samo u prijedorskoj regiji, od tuberkuloze stradalo 3.176 civila. Kažem većinom Bošnjaka, ali bilo je tu i Hrvata. Ni oni nisu bili najotporniji na ovu bolest u prvoj polovini devedesetih. Tuberkuloza je tako odnijela 102 prijedorska djeteta, pokosila je 256 žena, a najviše tuberkuloze je bilo u logorima, pardon, sabirnim rekreativnim centrima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Tamo je od posljedica ove bolesti preminulo čak 1.119 ljudi. Na intenzivnom “liječenju“ je bilo oko 30 hiljada nesrba…“

Dakle, nisu oni sa Fikretom žrtve, kao što je svijet, Bog i zdrav razum vidio, a ne- oni su oboljeli od tuberkuloze, a status žrtve ne mogu dobiti, jer eto nemaju validne papire, nisu se prijavili zločincima da ih zavedu u kartoteke. A nezgodno je da se prijavljuješ kad si mrtav, kad nemaš kome ili si na samrti sa 30 kila polužive gladne vage.

I to je nama naša borba dala da se mora pisati još jedan tekst 30 godina poslije u kome pitam grad Prijedor, entitet, državu, svijet, nije li Fikret Alić žrtva ratne torture???

Ali ovo pitanje treba postavljati iznova i iznova.

Nakaradni spomenik

Jer samo javnim djelovanjem svih nas, ovakve nepravde moraju i mogu biti ispravljene, a država će se morati izviniti Fikretu i njegovoj porodici, kao i svim ostalim koji su proživjeli nemjerljive traume i bol, kakva je ljudskom umu nezamisliva. I bili su sretniji, jer su preživjeli. Ostali su ubijeni.

Pa bi se umjesto zaključka poslužio citatom prijedorskog aktiviste Edina Ramulića, koji mi je prije 4 godine napisao ovo:

“U krugu logora su pripadnici Vojske RS ubili jednu djevojčicu i jednu ženu, neke djevojčice i žene su odvođene i silovane po okolnim kućama, više od 30 muškaraca je izvedeno iz logora, mučeno zvjerski i pogubljeno, a odatle su 21. augusta 1992. na svoj zadnji put krenule i žrtve sa Korićanskih stijena. E, na tom mjestu, baš tamo gdje je bilo ukrcavanje u progonstvo ili smrt, nekih 30 metara gdje je pred kamerama ITN-a stajao Fikret Alić sa drugim skeletiranim logorašima, e baš tamo su vlasti Prijedora i boračko udruženje podigli zastrašujući spomenik – kokardu…“

Da, da dobro ste pročitali na koncu potpunu perverziju. Na mjestu gdje je stajao ispred fotoaparata poluživi Fikret Alić nesumnjiva žrtva torture rata, danas stoji spomenik istim onim koji su od Fikreta napravili živog skeleta. Pa kad tako posložite stvari nije ni čudno što Fikret Alić nema status žrtve ratne torture. Jer ne biva da zločinac i žrtva imaju ista prava. A zločinac je nagrađen i zločinac i tri decenije dockan određuje šta je pravda, a šta ne.

Na sramotu svih nas!

(Radio Sarajevo, Foto: Autonomija)