Vjerujem da ne postoji neko u Crnoj Gori ko ne zna za kultni Leteći cirkus Montija Pajtona. BBC je prvu epizodu grupe britanskih magova skeča prikazao 1969. Serija je emitovana sve do 1974. Kasnije će trupa snimiti i nekoliko dugometražnih igranih filmova. Mnoge generacije Pajtonovce gledale su retroaktivno. Među njima i moja. Bili su važan dio odrastanja. Preživjeli su sve do danas, zahvaljujući temama koje nije diktirao dan. Zahvaljujući vrhunskom performansu i napisanom tekstu.

No, nije ovo izliv nostalgije za vremenima kad je, osim polica s knjigama, i tv obrazovanje uticalo na naše odrastanje. I na ono u što ćemo izrasti. Ovih dana Crna Gora neodoljivo liči na Leteći cirkus. Zapravo, ovih godina, a ovih dana nadrealni, vizuelni gegovi i skečevi kulminiraju. Ipak, Čapmanu, Klizu, Gilijamu i drugima, smijali smo se. Oni su u domove i porodice donosili smijeh. Radost. Naš leteći cirkus nije naročito smiješan. A ipak biramo da se smijemo. Nećemo valjda plakati? Čak i ako znamo da nas premijer Milojko bezočno pljačka, uvjeravajući nas da nas čašćava, kao roditelj dijete za odličan uspjeh u školi. Dok nam govori bajke za laku noć premijer ni da trepne. Ministar finansija ni da trepne, iako se čini da je otet? Ko je kidnapovao našeg ministra? Zato se valjda ne oglašava. Mada, on je samo ministar finansija, nije da je ministar bez portfelja, pa da ga se tiču plate i penzije građana. Plate i penzije koje će nas učiniti slobodnima i sitima, čak i nezavisnima, kako nam znalački otkriva jedna profesorica, koja je, poput toliko njih, do 2020. bila utamničena u nekom od ozloglašenih kazamata bivšeg režima. Angažman na Univerzitetu bio je poseban metod mučenja, koji je bivši režim primjenjivao u slučajevima kad su zatočenici bili naročito drski! Tad bi dobili državljanstva, ili stanove, ili katedru ili sve to i sve ostalo što do kraja dehumanizuje čovjeka i pretvara ga u roba. Ergo, ako je vjerovati našoj 2020. godine pomilovanoj i rehabilitovanoj disidentkinji, naš dobri premijer Milojko samo pokušava uvesti red u haos koji je, pretpostavljate, nasljeđe onih strašnih 30 godina. Ovih šest, otkad su Milojko i saveznici na vlasti, ne računamo. Pojeli ih skakavci. Ili gušteri?

Zaista, što je šest tričavih godina? Tren spram vječnosti? Arhangel spram Boga? Vučićevo roblje spram Vučića? Ništa. Eto to je 2200 dana, otkad je Crna Gora pokidala lance i okove. Uglavnom, ako vas boli kičma, ako vas muči nesanica, migrene, visok krvni pritisak, impotencija, hemoroidi, ili, ako želite opljačkati građane, a treba vam uzrok i krivac, dežurni dabome, ako vam treba alibi, ne tražite ga, alibi je opšte mjesto i zove se DPS. Ili, 30 godina, koje nikako da prođu. Svaku svinjariju onih koje ste birali i čiji ste šovinizam branili na ulicama, sa sve ustima punim počivšeg Liberalnog saveza, uvijek možete zatrpati mantrom o bivšima. Jeste da ćete po ko zna koji put lagati i sebe i druge, ali koga briga, važno je opravdati vlastiti izbor i zasluge za anticivilizaciju u kojoj danas prebiva Crna Gora. Stavićete povez na oči i čepove u uši dok na režimskim televizijama gledate i slušate režimske kerbere, ili kerberke (rodno senzitivan jezik je važan) kako na pitanje o, recimo, životu na Marsu, odgovaraju, recimo, pitanjem o Li Harvi Osvaldu. I sve to nije važno, jer u zemlji skeča i nadnaravnog sve je dozvoljeno.

Položili ste živote ne bi li normalizovali kolektivno ludilo, i čestitam, uspjeli ste u tome. Zato je sasvim u redu da poslanički klubovi vlasti zaključavaju svoje poslanike, da im ruka slučajno ne zadrhti ako bi se glasalo o smjeni Andrije Mandića. Zato je sasvim u redu da Andrija Mandić novinarima zabrani ulazak u skupštinsku salu. Zato je sasvim u redu da Andrija Mandić ode iz sale, a opoziciji na odlasku pokaže tri prsta. Bilo bi sasvim u redu da je pokazao i srednji prst, nije valjda da bi to bio skandal? Andrija samo pokušava uvesti red u haos ostao za bivšima. Jeste, takvo ponašanje bilo je svakodnevica do 2020. godine. Dobro, tako nešto nikad se nije dogodilo, ali vjerujete li svojim očima ili borcima palim za slobodu?

Ako su svi ti profesori, novinari, mudroseri i drugi tad bili žrtve režima, onda su danas svi oni režimski profesori, novinari, mudroseri i drugi? Jeste, tako kazuje zdrav razum. Sami su pisali svoje biografije, i sami činili izbore. Zato je sasvim u redu da psi režima laju na svaki glas koji uznemirava duhove na dvoru.

(tekst i foto: Antena M)