
2024: Ako je verovati obećanjima, do kraja 2024. od Beograda do Subotice vozom će se stizati za malo više od sat vremena. Dok taj krak superbrze pruge ne bude gotov, od Novog Sada do Subotice koristiće se alternativni pravci: preko Bogojeva i Sombora, odnosno Zrenjanina i Sente.
DUGO, DUŽE: Ko se bude odvažio da u narednom periodu putuje vozom tim pravcima, upoznaće Vošu na jedinstven način: ako se bude odlučio za opciju via Bogojevo i Sombor, ta vožnja, prema aktuelnom voznom redu, trajaće ne manje od 4 sata; u drugoj opciji, u najboljem slučaju bar 6 sati.
200 NA SAT: U bliskoj nam budućnosti, Somborcima će, ako se do tada ništa ne promeni, do stanice u Vrbasu biti potrebno više nego od Vrbasa do Beograda. No, šta je sat i po truckanja po srednjoj Bačkoj spram užitka u vozu koji praši Nizijom do prestonice i svih 200 na sat!
NA PRODAJU: Bečejci će, recimo, moći samo da sanjaju kako vozom stižu do Vrbasa, a onda se ukrcavaju u superbrzo čudo tehnike da bi stigli do Novog Sada ili Beograda. Na tom pravcu, Bečej-Vrbas, odlučeno je da se, kao i na 13 drugih pravaca u Vojvodini (ukupne dužine od 400 kilometara) uklone šine i pragovi. Zauvek.
ZARADA: Uklanjanjem šina i pragova dobiće se oko 25.000 tona sekundarnih sirovina, čijom prodajom u staro gvožđe će Infrastruktura železnice Srbije inkasirati više od 302 miliona dinara. Istini za volju, na mnogim od tih 14 pravaca šine i pragovi su dobrim delom već odavno završili u starom gvožđu, zahvaljujući, hm, privatnoj inicijativi.
PARADOKS: Vid prevoza koji je u Vojvodinu stigao u 19. veku, samo 29 godina nakon početka železničkog saobraćaja u Engleskoj, da bi poslednjih decenija 20. veka počelo njegovo sistematsko uništavanje, njegova infrastruktura neretko uklanjana i premeštana u druge delove ondašnje države ili, ako se to nije moglo, prepuštana svima na izvol’te – za koju godinu, paradoksalno, zasjaće supermodernim sjajem, ali, avaj, samo na jednom koridoru.
BESMISLENO: Decenijska vrhunska nebriga o infrastrukturi dovelo ja do toga da su vozovi bivali sve sporiji, putovanja sve duža, a samim tim i korišćenje tog vida prevoza – sve besmislenije. Koliko ljudi danas ima vremena da od Sombora do Novog Sada putuje dva i po sata, i to pod uslovom da nema kašnjenja? Ko će, pobogu, poželeti da od Novog Sada do Subotice putuje vozom – bezmalo četiri sata?!
„ARGUMENT“: Upravo je posve logičan manjak interesovanja za putovanje vozom poslužio kao argument ili za dodatnu redukciju saobraćaja ili pak za totalno ukidanje, a zatim i demontiranje pojedinih pruga.
EKOLOGIJA, LOL: Železnički saobraćaj je ekološki najprihvatljivija vrsta prevoza. Kad ekologija dođe na red, reći ćemo da je sve to super, ali je skupo da ih ponovo gradimo jer smo, šta ćete, davno pruge demontirali, a vredni pružni pojasevi dobili su, jupi, drugu namenu, na radost investitora.
SUPERBUDUĆNOSTI: U budućnosti, dakle, imali bismo tu jednu superbrzu prugu i šačicu nebrzih. Ali vrednih. Kad završe na otpadu. Kao sekundarna sirovina.