Upornim radom, uz djelotvornu strategiju i podesne alate, može se, izgleda, sve postići. Moguće je, čak, tako isprati mozak većini članova nekoga kolektiviteta, kao deterdžentom protiv pamćenja i pameti. Malo li je dokaza baš svuda oko nas?!

Prijetnje Anteni M stigle su preksinoć iz Pive. Sudeći po prezimenu tamo njega. A u Pivi su Doli, mjesto u kojem su njemački okupatori, dok su tek zagrijavali duge cijevi i bajonete za ofanzivu na Sutjesci, napravili pokolj lokalnog stanovništva. Spomenik je njihovom zločinstvu tamo i danas, ali više ne i istina o herojstvu Jaglike Adžić. Partizanska djeca i političari koji su se kleli u NOB dopustili su da antifašističko nasljeđe padne u ruke poštovalaca lika i djela saradnika okupatora. (Navodni?) Đorđije Tadić samo je okađeni produkt lobotomije na otvorenom mozgu koju su udruženo izveli popovi, političari i novinari.

Decenijama su u Pljevljima popovi, Maca i Šiljak, bili simboli neljudskog. Danas tim gradom stvarno vlada organizacija koja je dvojici sadista, ubicama žena dala status sveca. Zločinci, a sveci! O, zar se i to može? Može, fakat. Još je temelje za takav sumrak svijesti postavio onaj što je odlučio da Hitlerov ljubitelj i ljubimac, patrijarh Varnava dobije spomenik u centru grada. Posao duhovne „nadgradnje“ obavili su nacionalni radnici u mantijama i odijelima, novinarska pera i utjerivači straha grafitima o crnim pticama i Srebrenici. Sprovođenje agende srpskog sveta je, mašala, poodmaklo – vlast u gradu je relaksirana od nesrba i antifašističke tradicije, a obilježja da su Pljevlja u Crnoj Gori manje je nego kiseonika. Strašno je u šta su radikali na daljinski upravljač pretvorili nekad grad pitomih, marljivih ljudi.

Perverzija je kulminirala na obilježavanju 227. godišnjice bitke na Martinićima. Pazite(!), predsedjednik Crne Gore bio je uvodničar, a Joanikije II glavni govornik? U prvim redovima bilo je više popova nego civila. A zvanični organizator predsjednik opštine Danilovgrad, pamtimo ga po referetu podnijetom Milici Zavjetnici u Beogradu. Ajde što je, po pravilu, kao jubilej za obilježavanje trebalo čekati 250. godišnjicu, ali da o Petru I govori Joanikije II… Na proslavi koju organizuje dobjeglica u Bjelopavliće, potrčko gospođe Stamenkovski… I da ni u takvoj konkurenciji, bolje – u takvom društvu predsjednik CG ne može biti glavni govornik??? Da je znao Svetac i Državnik šta će dočekati Crna Gora, ne bi mač u ruke uzimao, samo bi kleo i bručio Crnogorce.

Sreća pa je Jakov Milatović odlučio da tvitom obilježi 79. godišnjicu strijeljanja skojevaca na Lazinama. Da je i tu pravio predstavu, scenom bi opet gospodario sljedbenik ideologije i politike Jakova Jovovića. I nikoga živoga ne bi bilo da zaštiti sjeni 52 žrtve okupatora. I domaćih izdajnika koji usiljenim maršem aktuelne vlasti unazad, kroz vrijeme, postaju dobri momci. Uzimajući smisao mladih života položenih na oltar slobode. Aktuelne vlasti koja od aktuelne žive sile stvara zombi-janjičare, bolesno ostrvljene na sve izvorno njihovo. Na sve, pa i pridjev – crnogorsko.

Kao što se besprizornim identitetskim inžinjeringom, stradalnicima u Velici, u grobovima mijenja nacionalno ime. Ne znam koliko je Bog u stanju da trpi zlo i pokvarenost onih koji se legitimišu kao njegova produžena ruka, ali da su Crnogorci postali vrhunski trpeći narod, jesu zaista. Kao nikad u istoriji, reklo bi se.

Nije samo prošlost na meti ispiranja. Duhovna fukara žonglira zdravim razumom i povodom recentnih događaja. Medijski makro, moralni ekvivalent ispljuvka na cesti, pokušava da u istu ravan stavi ogavne riječi iz skaj komunikacije osoba bez političke težine i u Skupštini saopštenu poruku, ideološko-političko geslo pobjednika 30. avgusta:“neće Mevludin odlučivati u Crnoj Gori…“

Po svaku cijenu treba dokazati da je sav suverenistički blok, u kojem muslimani čine ogroman i stamen dio, povodom islama na istim pozicijama kao sljedbenici svetosavskog prvosvještenika petrificiranog uma:“Crnogorci su vazda bili lakomi na turske glave“. Definitivno je stil – čovjek, a i izbor riječi je ogledalo duše taman koliko i oči. No, posao je posao pa se medijski makro prihvatio teško i, vjerovatno, skupo naplaćenog zadatka da izbarabari sramotnu šovinističku retoriku jednog policijskog službenika i doktrinarni postulat jednog velikodržavnog, genocidnog projekta:“muslimani su lažni ljudi“.To je ta emancipacija koju su nam garantovali veletrgovci profesionalnom i ljudskom beščašću iz nepomenute medijske mizerije.

Kakav je, tek, orkestrirani klerofašistički huk isprovocirao Adrijan Vuksanović, predsjednik HGI, čestitkom Dana pobjede Hrvatske. Kao i svakog 4. jula divizija medijskih „škorpiona“ prosula je gomile otrov(an)ih tekstova, toliko kreativnih da su svi mogli stati u tri riječi: Hrvat je ustaša. A ko nam se javno zgražava nad Olujom? Oni što slave Ratka Mladića i negiraju genocid u Srebrenici. Vitezovi od Tastatura kojima je jedina vremenska odrednica – dogodine. Bukadžije što ih ni pod policijskom pratnjom ne bi uspjeli sprovesti do granice sa Kosovom ili Hrvatskom.

„Operisani“ su svuda, osim u Crnoj Gori. Nakon svih poraza od malobrojnijih i slabije naoružanih protivnika, računaju da je 15 miliona Srba po svijetu garancija barem pobjede nad pola miliona Crnogoraca u zemlji i rasijanju. Zato jurišaju tvitovima na ljude, farbom na zidove, skidaju i pljuju zastavu pod kojom su im preci ginuli za Crnu Goru. Kakav sunovrat u samoobmani da se domovina brani služenjem drugoj državi.

Vladajuća politička elita ćuti na javni odstrijel političara što čestita praznik države sa kojom, barem tako kažu Milatović i Abazović, imamo dobre odnose, a želimo još bolje. Potencijalni mandatar nema komentar na to što zabranu Adrijanu Vuksanoviću da uđe u „njegovu“ vladu izriču preispoljni klerofašisti, ponosne sluge Beograda i Moskve? Predsjednik države dozvolio je da se zvanični Zagreb prije oglasi povodom prljave kampanje protiv građanina Crne Gore, narodnog poslanika i predsjednika parlamentarne stranke. Ne zebe Jakov zbog razobručenog klerofašizma, antihrvatstva i antiislamizma, zbog „je.. Šiptare“ na stadionu… nego ga strah da se nećemo ujediniti oko visine plata i penzija… i planira posjetu Hrvatskoj za jesen.

Ukratko, u Crnoj Gori fašizam nije tema. Aktuelna vlast smatra ga manje društveno opasnim od kriminala. I inkliniranje genocidu p…. je d.. spram mita i korupcije. I neka što tako razmišlja vrhuška koju je izbacila litijaška poplava, nego iz demokratskih velesila nema ni pokušaja korekcije takve liste prioriteta!? Čak, što bi rekao jedan bivši predsjednik Crne Gore, postoji „visok stepen identičnosti“ pogleda Dritana Abazovića i Gabrijela Eskobara o korupciji kao rodnom mjestu nacionalizma!!!

Racionalno objašnjenje ovakvoga ludila gore potpisanom nije dokučivo, ali neke ideje postoje….

Možda naši zapadni „prijatelji“ uredno zalivaju baštu bunike na kojoj se napasa politička elita iz Crne Gore (po pravopisu Olivere Injac). Izgleda, međutim, kad se pogleda šira slika, da ni kontrolore niko nije kontrolisao pa su i oni založili poneki zalogaj. Tako da ovo što imamo u stvarnosti nekako opasno liči na materijalizovane somnambulije ovisnika sa sociopatskim komplikacijama. Dok se ne pojavi lijek i primijeni terapija, djeluje da bi Crna Gora mogla biti razlupana u hiljadu komada. I da nema majstora koji će te krhotine moći da pokupi i ponovo sastavi u državu.

(Antena M, Foto: Gradski.me)