Skip to main content

Bužarovska: Balkan duboko u okovima patrijarhata i tradicionalizma

Kultura 13. феб 2021.
4 min čitanja

Makedonska spisateljica Rumena Bužarovska, za koju kritičari ocenjuju da je svojim zbirkama priča pomerila granice kratke forme i svrstala se među najbolje autorke tog žanra na Balkanu, kaže za N1 da je očito Balkan duboko u okovima patrijarhata i tradicionalizma, što se vidi po onome kakva nam je situacija u regionu. „Uvek me je zanimalo kako društvo utiče na intimne odnose. Očito da je naše društvo ozbiljno patrijarhalno, i ono što ja pišem su epizode iz našeg svakodnevnog života“, navela je Bužarovska.

Ističe da je i pandemija koronavirusa izbacila na površinu sve što nije valjalo u društvu, ali da to može biti i dobro, jer može da nam omogući da shvatimo šta ne valja i da napravimo pozitivan korak napred kada se radi o mnogim društvenim problemima.

„Što se tiče feminističkih problema, vidimo da se pojačalo domaće nasilje, žene su u kući, to je napravilo još veći problem. Pandemija je, to je već kliše, izbacila na površinu sve što nije valjalo u društvu, a u principu to je možda i dobro. Ako možemo dobro da iskoristimo ovo što se desilo, da shvatimo šta sve ne valja u našem društvu i da napravimo pozitivni korak napred“, ukazuje Bužarovska, koja je i profesorka američke književnosti.

Ona kaže da „voli klišee“, da njene „priče žive od njih“, i da je primetila koliko se često kod nas koriste poslovice.

„Kad ne znamo šta da kažemo, govorimo ih kao da su neke velike istine, nešto mudro, umesto da ljudi preciziraju to što se dešava oni koriste klišee i mudrosti iz prošlosti“, navodi Bužarovska.

Na pitanje da li koristi lična iskustva u svojim pričama, ona kaže da to radi svaki autor.

„To ne mora da bude nešto intimno, ali može da bude nešto što je autor video i čuo“, navodi Bužarovska i otvoreno govori o tome šta je konkretno lično iskustvo u njenim pričama, spomenuvši priču „Tinin problem“ iz zbirke „Osmica“, koja je krajem prošle godine objavljena u Srbiji, u izdanju izdavačke kuće „Booka“.

U toj priči se radi o prvoj poseti ginekologu i razotkrivanju nesigurnosti i strahova, a autorka kaže da je iskoristila i svoje i iskustvo svojih prijateljica pišući je, a tiče se najviše narušavanja intime žene prilikom ginekoloških pregleda.

Bužarovska, koja je u svojim pričama surovo realistična, britko duhovita i nepretencioznog jezika, ističe da voli jednostavnost u izražavanju i kod drugih pisaca.

„Mislim da u Makedoniji puno ljudi čitaju nešto što uopšte ne razumeju, često misle da su glupi jer oni to ne razumeju, pa ga proglase fascinantnim. Ljudima je nelagodno da kažu da nešto ne razumeju, pa podržavaju nešto komplikovano“, navodi spisateljica i dodaje da voli „jednostavnost i preciznost u pisanju“.

Na pitanje kako ocenjuje aferu seksualnog zlostavljanja profesora glume Miroslava Aleksića, koju je obznanila glumica Milena Radulović, nekadašnja polaznica njegove škole, a koja je odjeknula u celom regionu i na videlo iznela slične slučajeve, Bužarovska kaže da je svuda slična reakcija ali i ista pitanja, poput onog „zašto nije prijavila ranije“, što govori o tome da je Balkan „duboko šovinističko društvo“.

Komentariše i to da na Balkanu postoji uvreženo to mišljenje da „žene lažu“, ali ističe da je veoma mali procenat žena koje prijavljuju lažno silovanje.

„Silovanje i seksualno uznemiravanje se ne prijavljuje jer je društvo negativno nastrojeno prema tom pitanju“, ocenjuje ona i dodaje da je cela ova priča dovela do „kao nekog rata između polova, jezivo je ono što se dešava, ljudi su tako osetljivi na tu temu, posebno na socijalnim mrežama“.

Navodi da je priča Milene Radulović, za koju kaže da je „revolucionarno ono što je napravila“, pokrenula neke stvari i u Makedoniji.

Spomenula je slučaj „javna soba“, odnosno aplikaciju preko koje muškarci razmenjuju pornografske slike žena i devojaka, pa čak i dele njihove lične podatke. Dodaje da makedonsko tužilaštvo najpre ništa nije učinilo povodom toga, ali posle protesta usledila su četiri hapšenja.

Ističe da intelektualci, pisci moraju da govore o tim problemima, kako bi pokrenuli stvari.

Na pitanje da su i žene optuživane za šovinističke komentare povodom slučaja Aleksića, ona kaže da su žene šovinistkinje nešto „normalno“, jer „i one funkcionišu u patrijarhalnom sistemu i pokušavaju da se uklope, a da bi se uklopile pokušavaju da se dopadnu većini, odnosno reproduciraju patrijarhalni model da bi bile prihvaćene“.

„Žene i muškarci mogu da imaju iste karakteristika, ali kad žene imaju neke loše karakteristike onda se smatra da je to nešto hororično“, navodi Bužarovska i dodaje da se prema ženama koriste dupli standardi.

A na to kako joj izgleda spomenik Stefanu Nemanju i da li je na delu, kako su neki to prozvali, „poskopljavanje Beograda“, ona kaže da joj to tako deluje, ali da nije „htela da gleda kako izgleda spomenik, jer mi je to traumatično“.

„Skoplje 2014. je trauma našeg grada, ono je još tu, gledamo ga svaki dan, raspada se, to je šminka grada – kriminalna i nacionalistička“, ocenjuje Bužarovska i dodaje da joj se čini da su i u Beogradu na delu površinske promene koje mnogo koštaju, i koje zapravo odražavaju populizam i revizionizam.

„Grad može da se raspada, a onda imate taj kič spomenik“, kaže ona.

Na pitanje kako je pandemija uticala na njeno delo, kaže da joj je u početku bilo veoma teško, jer nije mogla ni da čita, ali da je ipak dosta radila, pisala je naučne tekstove, prevodila, napisala dva scenarija, ali da nije napisala nove priče, već samo neke skice za njih. „Nove priče ću napisati kasnije“, kaže ona.

A na to kada će doći u Srbiju, kaže već krajem februara, jer bi tada trebalo da bude premijera predstave u Jugoslovenskom dramskom pozorištu po njenoj knjizi „Moj muž“. Kaže da „jedva čeka“.

(N1)