Skip to main content

BORIS VARGA: Ahilova peta obnovljene „Velike Srbije“

Stav 14. окт 2021.
3 min čitanja

U Novom Sadu se više meseci vodi jedan mali pravi rat srpskih naprednjaka, uz podršku gradonačelnika Miloša Vučevića, protiv tri mesne zajednice u delu grada pod nazivom Liman.

U junu ove godine na izborima za savete mesnih zajednica, u samo tri od svega 42, pobedili su potpuno nezavisni kandidati, bez bilo kakve podrške opozicionih stranka, bez finansijskih budžeta i medijskih kampanja. Uglavnom je to bila komšijska kampanja preko društvenih mreža, po parkićima za vreme šetnji kućnih ljubimaca ili voženja bicikla. Sa druge strane, videlo se sliku tipičnu za sve izbore u Srbiji – džipovi, automobili sa biračima, kupovina glasova, napadi i zastrašivanje likovima nasilničkog izgleda.

Jači su, naravno, ubedljivo pobedili, ali su ostavili generalni utisak – gubitnika.

Od tada, ne prođe jedna nedelja da se u opštim vestima Limani ne pojave kao deo bojnog polja na kome nevidljivi naprednjaci raznim kampanjama bombarduju svoje građane. Počelo je noćnim farbanjem srpskih trobojki na stambenim zgradama, ulazima i po mostovima. Vrhunac orgijanja zastavama u celom gradu bio je u septembru kao podrška ustoličenju mitropolita na Cetinju i proslavi dana “Srpskog sveta”.

Treniranje nasilja

U međuvremenu je, isto u noćnoj smeni, na jednu od mesnih zajednica okačena hrvatska zastava, a jednom članu izbušene su gume, te napravljene druge subverzije. Zdravoj logici nejasno je zašto je nekom u Srbiji ko u potpunosti kontroliše sve – od parlamenta do ljudskih umova – potreban rat protiv sirotih mesnih zajednica? I zašto se to radi po noći, a glavni akteri se kriju, kada je svima jasno da su u pitanju naprednjački botovi?

Odgovor na drugo pitanje je lakše i tiče se očekivanog treniranja nasilnih metoda bivših radikala pred izbore sledeće godine. Jasna poruka za spoljnu i unutrašnju upotrebu: anonimno – jer su nasilje i protivzakonite akcije obaveza svakog časnog naprednjaka, a noćni pohodi i provokacije – norma održavanja straha i tenzije. I neka se samo neko usudi da im oduzme vlast, jer i naprednjaci su počinjali od mesnih zajednica.

Zbog izgubljene tri novosadske mesne zajednice politički šamar je prvi dobio gradonačelnik i potpredsednik Srpske napredne stranke Miloš Vučević, kada je njegove prljave namere otkrio sam Aleksandar Vučić rekavši da ga je isti zvao da poništi te izbore, ako šef to želi. Shvativši sasvim ispravno paranoično da i u najboljoj nameri može da bude zamka, dobri car je na strub srama odmah stavio svog jednog od najbližih ljudi i na TV Pinku predstavio Vučevića kao lošeg bojara. Naravno da Vučević neće da pristane na ovaj prilično banalan poraz stranke u svom gradu, na svom terenu. Zato školski ukor zbog poraza naprednjaka od golorukih građana on pokušava da predstavi kao opštu ugroženost “Srpskog sveta” u Vojvodini, a borbu protiv autonomaša i neprijatelja srpstva, kao svoju misiju.

Jedna od mesnih zajednica na Limanu prijavila je policiji bespravno noćno farbanje fasada njihovih zgrada, što je prvi čovek grada odmah u medijima branio, rekavši da je veoma zabrinut zašto nekome smetaju srpske trobojke, da je to “igranje s opasnom vatrom”, prizivanje scenarija iz drugih država i da ne vidi u tome nikakvo zastrašivanje.

Da li stvarno neko veruje u to da građanima smetaju trobojke?

Ključ za srpsku opoziciju

Zbivanja u Novom Sadu i sa novosadskih Limana mogu biti korisna za opoziciju na nivou cele Srbije. To je, u stvari, ona ahilova peta obnovljene “Velike Srbije”, čiju ideju su na malom uzorku pobedili ne zaštitnici Kosova ili oni koji sa bivšim radikalima mere ko je veći Srbin, već sasvim obični građani. Dobro organizovane i dirigovane naprednjake letos su pobedile novajlije, obični ljudi iz komšiluka, nestranački kandidati kojima je svega dosta. Ljudi kojima je dosta krađe ne samo politike i medija, već i oduzimanja javnog prostora, betoniranja zelenih površina i građevinske mafije koja im svakodnevno visi nad glavama. Dosta gaženja dostojanstva. Organizovali su se i suprotstavili oni koji mirno šetaju svoje kućne ljubimce prostranim zelenim površinama i voze biciklove, pokazali su da mogu bez podrške opozicionih partija i milionskih budžeta pobediti partijsku vojsku, pretnje i strašila batinaše.

Sigurno bi gradonačelnik Novog Sada više voleo da za oponente ima one stare dobre autonomaše, pa da ih, kao i dukljane iz Crne Gore, prikaže kao separatiste, izdajice i najveću pretnju “Srpskom svetu”. Da sve to on, eto, u Vojvodini i na Limanu brani. Ali ne, stari autonomaši iz Čankove Lige socijaldemokrata Vojvodine su, u stvari, Vučevićevi partneri i oni su od 2016. u Novom Sadu na vlasti u takozvanoj “komunalnoj koaliciji”. Pa čak i oni autonomaši iz “Vojvođanskog fronta”, koji su za federalizaciju Srbije, kontrolisani su delovanjem Lige.

Ostaci uništenog postjugoslovenskog srednjeg društvenog sloja, urbanih i građanskih vrednosti sada su se pobunili u popularnom delu Novog Sada. Na Limanu se bude novi autonomaši, koji imaju više brige za svoju ulicu ili kraj u kome žive od brige za nedostižne floskule obnove zakonodavne, izvršne i sudske vlasti Vojvodine. To je autonomija koja važi i za celu Srbiju da ne samo o politici, već i o rekama, planinama, vazduhu brigu vode njeni građani, a ne naprednjačka vetrikala vlasti. Ovo i jeste ključ za srpsku opoziciju i košmar za Vučevića i Vučića.

(Al Jazeera, Foto: MCV)