Devetsto sedamdeset četiri kontejnera?! – zaprepašteno je ponovio tip u tijesnom dresu Luke Modrića, gledajući veličanstveno zdanje Stadiuma 974 u Ras Abu Aboudu kraj Dohe.

Devetsto sedamdeset četiri brodska kontejnera – ponovio je na tvrdom engleskom vodič, naočiti brkati muškarac u dugačkoj bijeloj haljini. – Arhitekti su stadion zamislili cijeli sastavljen od brodskih kontejnera, kao hommage i posvetu industrijskoj i lučkoj povijesti Ras Abud Abouda.

Fascinantno – blenuo je u golemi kontejnerski stadion tip u hrvatskom dresu. – Tko su arhitekti?

Mark Fenwick i Javier Iribarren iz Španjolske – spremno je odgovorio vodič. – Njihov ured Fenwick Iribarren Architects poznat je po projektima stadiona. Izgradili su novi stadion u Valenciji, stadione Espanyola iz Barcelone i Herculesa iz Alicantea, te projektirali više nacionalnih stadiona u Europi.

Nacionalnih stadiona?

Da. Njihov Europa Point Stadium, recimo, bit će gibraltarski nacionalni stadion, a za koncept novog Norveškog nacionalnog stadiona dobili su više prestižnih međunarodnih nagrada – nastavio je vodič glasom automatske sekretarice. – Na točno devetsto sedamdeset četiri kontejnera odlučili su se zato što je to međunarodni pozivni broj Katara. Nakon završetka Svjetskog nogometnog prvenstva montažni stadion bit će razmontiran i preseljen.

Nacionalni stadion! Njonjo, misliš li ti isto što i ja? – okrenuo se tip u Modrićevom dresu prema predsjedniku Hrvatskog sabora.

To je to, moj Ivane – odgovorio je ovaj Ivanu Paladini, ministru prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine.

Gospodo, žao mi je što vam moram reći – prekinuo ih je vodič – ali već je donesena odluka da se Stadion 974 nakon završetka Mundijala preseli u Montevideo, za potrebe kandidature Urugvaja za jubilarno Svjetsko prvenstvo 2030. Tako da, nažalost…

Tko govori o Stadionu 974? – prekinuo ga je ministar Paladina.

Tako je u dalekom Ras Abu Aboudu kraj Dohe završena dugogodišnja saga o hrvatskom nacionalnom stadionu. Najprije je predsjednik Vlade Andrej Plenković uoči utakmice s Belgijom ponovio kako „naša nogometna reprezentacija zaslužuje nacionalni stadion“ i kako će „Vlada tu sigurno dati svoj doprinos“. Potom je uoči utakmice s Brazilom, jedva sat vremena nakon što je s ministrom Paladinom obišao stadion 974 u Ras Abu Aboudu, pred novinare i navijače u Dohi stao i predsjednik Sabora Njonjo Jandroković, svečano objavivši konačnu realizaciju apsolutnog nacionalnog prioriteta: „Nacionalni stadion i kompletnu infrastrukturu moramo graditi nakon ovog prvenstva, jer u Hrvatskoj imamo nevjerojatan talent i potencijal.“

Da, gospodo, nacionalni stadion. To, eto, ako ste se pitali zašto je Gordan Jandroković u Kataru, zašto je u Dohi Andrej Plenković i zašto je tamo i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina.

Na nesretnog ministra Paladina osula se tako ovih dana po medijima kuka i motika, podsjećajući kako su od katastrofalnih potresa na Baniji prošle evo pune dvije godine i kako sustavna obnova nije zapravo ni započela, dok se ministar prostornog uređenja i graditeljstva zajebava po Kataru u dresu Luke Modrića. A ministar Ivan Paladina, nismo to ni znali, na Svjetskom prvenstvu u Kataru bio je zapravo na – studijskom putovanju.

Neće proći ni tjedan dana, vidjet ćete, a pred Novu godinu – točno na drugu godišnjicu razornog potresa na Baniji – u izbjegličkom naselju Sajmište u Petrinji pojavit će se konvoj teških kamiona, a na vrata privremenog doma bake Ljubice zakucat će ljudi iz Ministarstva graditeljstva i Ureda za obnovu u društvu interventne policije.

Dobar dan – reći će starica ljubičastih usana, ogrnuta starom nekom žutom dekom.

Dobar dan – reći će debeli neki tip, pa baki Ljubici pružiti papir s pečatom Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje. – Izvolite rješenje.

Kakvo rješenje? – uplašeno će upitati starica.

Rješenje o deložaciji.

Kakva deložacija? Čija deložacija?

Tvoja, baba. Ajmo – reći će debeli nervozno.

Ali gdje ću sad, usred zime?

Otkud mi znamo? – uskočit će tip iz Ministarstva. – Znamo samo da rješenjem Državnog ureda za stambeno zbrinjavanje i obnovu cijelo naselje Sajmište moramo isprazniti do Nove godine. Hajdemo, gospođo, nemamo cijeli dan.

Do Nove godine, da skratim, bit će ispražnjeno cijelo privremeno naselje Sajmište u Petrinji, i naselje u Mošćenici, i naselja u Glini, Majuru i Majskim Poljanama, i sva improvizirana naselja podignuta kao privremena stambena rješenja za žrtve katastrofalnog potresa 2020. godine.

Koliko ih dosad imamo? – jedva koji dan kasnije pitat će ministar graditeljstva Ivan Paladina.

Samo trenutak – odgovorit će tip iz Središnjeg ureda za stambeno zbrinjavanje i obnovu, listajući papire iz fascikla. – Evo ga. Dakle točno tri tisuće dvjesto trideset pet.

Tri tisuće dvjesto trideset pet? Fantastično. Kad možemo početi?

Možemo odmah.

Već sljedećeg ljeta, da skratim priču, na ledini kraj Zagreba osvanut će veličanstveno čudo moderne arhitekture, velebni novi hrvatski nacionalni stadion za stotinu i pedeset tisuća gledatelja pompozno nazvan Stadium 385.

Tristo osamdeset pet? Nemoguće – ponovit će ushićeni strani novinari. – Ovdje je već na prvi pogled mnogo više od tristo osamdeset pet kontejnera!

Zapravo točno tri tisuće dvjesto – odgovorit će predsjednik Vlade Andrej Plenković blistajući od ponosa. – Cijeli sagrađen od tri tisuće dvjesto brodskih kontejnera, montažni nacionalni stadion zamišljen je kao hommage i posveta bremenitoj povijesti i stradalničkoj sudbini hrvatskoga naroda, oživotvorenoj u veličanstvenoj karijeri našeg kapetana Luke Modrića, simbolizirajući mali ali ponosni narod žrtvom i odricanjem uznesen od izbjegličkog naselja do samog svjetskog vrha.

Zašto onda Stadium 385?

Ah, to. Tristo osamdeset pet je međunarodni pozivni broj Republike Hrvatske – upast će ministar Ivan Paladina. – To je bila Njonjina ideja.

Gospodine predsjedniče Vlade – u tom će se trenutku negdje otraga javiti dosadni neki engleski novinar. – Je li istina da je prilikom izgradnje Stadiuma 385 pod nerazjašnjenim okolnostima umrlo više od šest tisuća ljudi?

Ne znam kakve veze to ima s nacionalnim stadionom. Šest tisuća i dvjesto ljudi koje spominjete žrtve su nezapamćenog hladnog vala koji je protekle zime pogodio Banovinu – oštro će otpovrnuti premijer Plenković. – Osim ako ne mislite da ja i ova Vlada uređujemo i potrese i mećave i ostale prirodne katastrofe.

Uzgred budi rečeno – upast će i ministar Paladina – protekla katastrofalna zima rezultat je klimatskih promjena, protiv kojih se naša Vlada između ostaloga bori upravo projektima poput ovoga, ekološkim i energetski održivim stadionom cijelim sagrađenim od iskorištenih brodskih kontejnera.

Ima li još pitanja? – podignut će bradu Andrej Plenković.

Ima – javit će se sad i dosadni jedan novinar iz Osijeka, neki Drago. – Gdje su ostali kontejneri?

Koji ostali? – unezgodit će se premijer Plenković.

Za potrebe izgradnje nacionalnog stadiona iz kontejnerskih naselja na Banovini rekvirirano je tri tisuće dvjesto i trideset pet kontejnera, a za izgradnju nacionalnog stadiona iskorišteno je, kako ste rekli, njih tri tisuće dvjesto. Gdje je nestalo trideset pet kontejnera? – pitat će Drago. – I je li točno da su završili kao privatna vila na imanju ministra Paladina u Velikoj Kopanici?

Moja Vila 035 nema nikakve veze s tim, odakle vam to? – mirno će odgovoriti Ivan Paladina. – Nula trideset pet je pozivni broj za Veliku Kopanicu.

(Portal Novosti, foto: N1)