"Analitičari upozoravaju na političke blokade koje prete da Bosnu i Hercegovinu pretvore u sigurnu tranzitnu rutu za osobe za kojima su raspisane poternice"

Odluka Obaveštajno-bezbednosne agencije Bosne i Hercegovine (OSA) da zabrani ulazak u zemlju Milanu Radoičiću i braći Zvonku i Žarku Veselinoviću, uz obrazloženje da predstavljaju pretnju po nacionalnu bezbednost, ponovo je otvorila pitanje stvarne kontrole granica i funkcionisanja bezbednosnog sistema u BiH. Ova mera usledila je nakon što je beogradska Mreža za istraživanje kriminala i korupcije (KRIK) objavila da je Zvonko Veselinović ranije ovog meseca preko Sarajeva otputovao u Istanbul.
Ovaj slučaj tako prevazilazi pitanje pojedinačne zabrane i ukazuje na regionalni problem – na to kako osobe koje su predmet istraga, za kojima su raspisane poternice ili protiv kojih su uvedene međunarodne sankcije koriste propustljivost granice između Srbije i BiH, kao i političke blokade unutar institucija Bosne i Hercegovine, kako bi tu zemlju iskoristile kao siguran izlazni pravac i tranzitnu rutu.
Zašto je BiH za Radoičića i braću Veselinović „sigurna zona“?
Direktor istraživanja u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku (BCBP) Predrag Petrović ocenjuje da Radoičić i braća Veselinović nisu bili samo lokalni politički i poslovni moćnici na severu Kosova, već važan deo neformalnog sistema kontrole koji je Srpska napredna stranka (SNS) godinama održavala na tom području.
„Njihova glavna uloga bila je da politički disciplinuju srpsko stanovništvo (…). Sever Kosova praktično je bio laboratorija za uspostavljanje modela političke kontrole koji je kasnije primenjivan i širom Srbije, uključujući organizovane grupe koje su u crnim džipovima obilazile biračka mesta“, kaže Petrović za DW.
Prema njegovoj proceni, njihov odlazak iz Srbije u ovom trenutku nije slučajan, već predstavlja pokušaj izbegavanja eventualne krivične odgovornosti nakon promene odnosa političkih snaga u Beogradu i otvaranja mogućnosti da tužilaštvo i policija počnu da deluju nezavisnije. Kako navodi, braća Veselinović napustila su Srbiju preko Sarajeva i otputovala u Istanbul, dok „postoje nepotvrđene informacije da je Radoičić otišao u Rusiju“.
„Posebno je značajno što su braća Veselinović izabrala BiH kao izlaznu rutu. Njihove poslovne i političke veze sa Republikom Srpskom dobro su poznate i dopiru do pojedinih struktura tamošnje vlasti. To im može pružiti uporište izvan Srbije, mada nemamo dokaze da im je neko iz vlasti RS pomogao da napuste zemlju. Ovo pokazuje da problem nije samo u pojedincima, već i u široj mreži političkih, poslovnih i kriminalnih veza koja se ne završava na granicama Srbije“, ističe Petrović.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske odbacili su medijske navode da se Milan Radoičić nalazi na teritoriji tog entiteta i da uživa zaštitu tamošnjih institucija. Pritom su napomenuli da je za kontrolu prelaska državne granice nadležna Granična policija BiH, dok policija Republike Srpske postupa po svim međunarodnim poternicama.
Poternicu za Radoičićem zbog oružanog sukoba u Banjskoj raspisale su vlasti u Prištini, a u Interpolov sistem uneta je posredstvom Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), budući da Kosovo nije članica ove međunarodne policijske organizacije. Pošto BiH ne priznaje nezavisnost Kosova niti sa njim ima sporazume o pravnoj pomoći i izručenju, postupanje po takvim poternicama u okviru bezbednosnog i pravosudnog sistema BiH ostaje ograničeno i podložno političkim blokadama.
Preventivna mera koje više nema koga da spreči
Iz ugla Sarajeva, međutim, ovaj slučaj ne pokazuje nužno da je granica „propustljiva“ u tehničkom smislu, već da sistem reaguje tek kada se pojavi formalni povod, a ne na osnovu procene rizika. Stručnjak za bezbednost Safet Mušić objašnjava da Granična policija BiH propušta svakoga za koga u bazama podataka ne postoji zabrana ili poternica koju država priznaje. Pritom BiH nema zakonsku obavezu da sankcije SAD ili EU automatski pretvara u zabranu ulaska, dok zbog nepriznavanja Kosova ni tamošnje poternice nemaju veliki pravni značaj.
„Osobe koje su godinama pod američkim sankcijama i kosovskim poternicama zato su mogle slobodno da ulaze u BiH, borave u njoj i odlete iz Sarajeva. Za osobe povezane sa slučajem Banjska i nabavkom oružja iz BiH to je bilo očekivano“, navodi Mušić za DW.
Predstavnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika ranije su se u institucijama BiH oštro protivili i najavama zabrane ulaska tadašnjem potpredsedniku Vlade Srbije i bivšem direktoru Bezbednosno-informativne agencije (BIA) Aleksandru Vulinu, koji je takođe pod sankcijama SAD. Sličnu političku buru izazvala je i zabrana ulaska ruskom piscu Zaharu Prilepinu 2018. godine. On je proglašen bezbednosnom pretnjom zbog učešća u proruskim oružanim formacijama u Ukrajini, a tada je rukovodstvo SNSD-a optuživalo bezbednosne agencije u BiH za samovolju i sastavljanje „crnih lista“ bez saglasnosti srpskih predstavnika.
Mušić napominje da se odluke o zabrani ulaska državljanima Srbije u BiH nikada ne tretiraju kao isključivo stručna pitanja, već redovno izazivaju optužbe za „privatizaciju“ agencija i pritiske posredstvom Saveta ministara i Ministarstva bezbednosti.
„U takvom ambijentu agencije biraju najsigurniji put: čekaju da slučaj postane javan, jer tada odluka dobija legitimitet koji ih štiti od političkih napada. Rezultat je preventivna mera koja stiže kada više nema koga sprečiti. Sve dok bezbednosne procene budu zavisile od toga ko će se politički uvrediti, BiH će ostati zemlja kroz koju se lako prolazi, a iz koje se još lakše odlazi“, zaključuje Mušić.
Selektivna razmena podataka i 1600 kilometara granice
Na to da problem leži u institucionalnim blokadama i nedostatku poverenja upozorava i profesor Univerziteta u Banjaluci i predsednik Evropskog defendološkog centra Duško Vejnović. On smatra da međusobno nepoverenje između policijskih i obaveštajnih agencija u BiH dovodi do „selektivne i reciklirane razmene informacija“, i to ne samo po nacionalnom, već pre svega po interesnom i ekonomskom kriterijumu.
„Uz neefikasan parlamentarni nadzor nad bezbednosnim sektorom u BiH stvara se prostor u kojem se prikrivaju pojedinci i grupe sa kriminalnim dosijeima, što ukazuje na odsustvo pravne države i odgovornosti političkih elita“, ističe Vejnović za DW.
Čak i kada se zabrana formalno donese, ostaje otvoreno pitanje koliko je moguće sprovesti je na terenu. Stručnjak za bezbednost Vladimir Vučković podseća da je granica BiH duga oko 1600 kilometara, da Graničnoj policiji hronično nedostaje kadrova, kao i da nadzor otežavaju nepristupačan teren i brojni ilegalni prelazi.
„Formalno-pravno, odluka znači da će im na graničnim prelazima biti zabranjen ulazak, ali pitanje je koliko je to moguće sprovesti u praksi, posebno ako se setimo nedavnih slučajeva nezakonitog prelaska državne granice, poput slučaja Zorana Galića – bivšeg direktora Granične policije BiH i zamenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), koji je u julu 2024. godine ilegalno prešao granicu i pobegao u Hrvatsku uoči najavljenog hapšenja“, kaže Vučković za DW.
Test za novu vlast u Beogradu i institucije u Sarajevu
Upravo zbog preplitanja političkih i kriminalnih interesa sa obe strane Drine, Predrag Petrović u ovom trenutku ne očekuje intenzivniju policijsku i obaveštajnu saradnju Srbije i BiH. Iako je u Srbiji došlo do promene odnosa političkih snaga, policija, obaveštajne službe i tužilaštva još prolaze kroz period neizvesnosti, dok je deo rukovodećih struktura i dalje povezan sa starim sistemom vlasti.
Petrović pritom pravi razliku između tehničke saradnje u suzbijanju uobičajenog prekograničnog kriminala i slučajeva koji zadiru u vrhove političkih i kriminalnih mreža, za čije je rešavanje neophodna jasna politička odlučnost.
„Nakon formiranja nove vlade u Beogradu i uspostavljanja stvarne civilne kontrole nad bezbednosnim aparatom, saradnja sa BiH trebalo bi da bude jedan od prioriteta. Ključno je da saradnja institucija ne zavisi od političkih veza osumnjičenih, već od zakona. U suprotnom, granice između Srbije i BiH ostaće propustljivije za kriminalne mreže nego za pravdu“, poručuje Petrović.
(Dojče vele, foto: N1)

STUPS: Provetravanje