Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović sve je prošle sedmice sve šokirao izjavom o „Kosovu otetom od Srbije“. Reakcije na ovu izjavu još uvijek stižu. Komentiraju se u hrvatskoj, regionalnoj, pa i međunarodnoj javnosti.

Tim povodom za portal Radiosarajevo.ba je napisao Azem Vllasi, nekadašnji državni i partijski funkcioner u bivšoj Jugoslaviji, potom jedna od prvih žrtava režima Slobodana Miloševića, a danas ugledni advokat i politički analitičar, podsjećajući i Milanovića i javnost zašto Kosovo nije oteto od Srbije, propitujući motive predsjednika Hrvatske za plasiranje ovakvih provokacija.

Zoran Milanović, kao predsjednik Republike Hrvatske koja je jedna od 115 država koje su priznala Kosovo kao nezavisnu i suverenu državu zna da Kosovo nije anektirano od Srbije, već da je oslobođeno od nelegalne okupacije i režima represije nad Albancima u razmjerima genocida, koju je Srbija izvršila u vrijeme režima haškog optuženika za ratne zločine Slobodana Miloševića počinjene upravo na Kosovu.

Da podsjetimo: Kosovo je po Ustavnim rješenjima od 1974.godine imalo status samostalne federalne jedinice sa nadležnostima za uređenje sopstvenih odnosa kao i sve druge federalne jedinice bivše Jugoslavije. Bilo je direktno, a ne preko Srbije zastupljeno u institucijama Federacije. Imalo je tek neke dogovorene i usaglašene zajedničke nadležnosti u okviru Socjalističke Republike (SR) Srbije.

Niko nije želio sudbinu Albanaca

Takav legalni ustavni položaj Kosova Srbija je nasilno pogazila 1989. Faktički, sa stajališta legalnih ustavnih rješenja, to je bila nasilna aneksija Kosova od strane SR Srbije. Sa time su pogažena i sva prava Albanaca stečena ustavnim položajem Kosova. Režim vršenja vlasti Srbije nad Kosovom i većinskim Albancima pretvorio se u režim okupacije koji se održavao golom silom.

Tako na Kosovu počinje raspad Jugoslavije pred agresijom velikosrpskog nacionalizma i ona će formalno nestati 1991.godine.

Niko u Jugoslaviji nije htio doživiti sudbinu Kosova i Albanaca. A bez Jugoslavije u kojoj je Kosovo bilo konstitutivni element Federacije, nestala je mogućnost bilo kakvih veza sa Srbijom. Albanci su takvom režimu okupacije najpre pružali politički otpor, koji se pojačavanjem režima okupacije i represije izrodio u oružani otpor.

Tokom 1998-99 represija srpskog režima poprimila je razmjere pravog genocida prema Albancima. Vojska i policija Srbije pobila je oko 15.000 Albanaca od kojih preko 93% nenaoružanih civila!

Prognano je iz svojih domova sa Kosova oko 800.000 Albanaca.

Nakon zločina počinjenih u Hrvatskoj, posebno u Bosni, Kosovu i Albancima je prijetila jos veća opasnost od podivljalog velikosrpskog nacionalizma i zločinca Miloševića zbog čega su članice NATO-Alijanse, dakle demokratske zemlje Zapada, pozivajući se na Poglavlje 7 Povelje UN, odlučile izvesti humanitarnu akciju protiv oružane sile Srbije kako bi zaustavile humanitarnu katastrofu na Kosovu. Tome se nije protivila ni Rusija.

Tako je u junu 1999. godine Kosovo oslobođeno od Srbije koja je tada još formalno bila dio SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244 protjerana je sva efektivna (vojna, policijska, civilna vlast i administracija) Srbije sa Kosova.

Želi da se svidi Vučiću i Lavrovu

Uspostavljena je Privremena Administracija Ujedinjenih nacija (UN) i razmješten kontingent NATO na Kosovu za očuvanje mira. Sa tim se, također, složila i Rusija. A Milošević je zbog zločina na Kosovu završio tamo gdje je zaslužio – pred Haškim tribunalom za ratne zločine. Odlaskom Crne Gore iz zajednice sa Srbijom 2006. godine, Srbija ostaje samostalna država. Naravno, i tada bez Kosova.

Vijeće sigurnosti UN-a te godine angazuje poznatog finskog i svjetskog diplomatu i državnika Maartija Ahtisaarija da radi na rješavanju konačnog statusa Kosova.

Zaključak je bio da Kosovo ispunjava uslove da postane nezavisna i suverena država. Srbija se protivila, pa se obratila Međunarodnom sudu pravde za ocjenu odluke o nezavisnosti Kosova. Taj je sud 2012. godine nedvosmisleno zaključio da proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa Međunarodnim Pravom, a niti sa Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN! Tako je stavljena tačka na srpsku priču o Kosovu kao dijelu Srbije. Takvu državu Kosovo priznala je i Republika Hrvatska.

Ne znam šta je Milanoviću kao Predsjedniku države koja je priznala Kosovo i sa njom ima odlične odnose. Ako misli da se predsjendiku Srbije Aleksandru Vučiću dopadne zbog Kosova, kao što se Sergej Lavrovu dopada zbog svog ličnog, a ne državnog stava Hrvatske o Ukrajini, to je drugi, dakle njegov problem.

Sada ga u Srbiji slave, a što će to njemu, samo on zna!

(Radio Sarajevo)