Skip to main content

ANDREJ NIKOLAIDIS: Zašto je Andrija Mandić u pravu

Stav 04. сеп 2022.
3 min čitanja

Ulazak Crne Gore u EU značio njen trajni izlazak iz Srpskog sveta

Andrija Mandić je u pravu: vlast na čijem bi čelu bili on i DF proizilazi iz rezultata izbora 30. avgusta 2020. A taj je rezultat proizašao iz uspjeha klerikalne kontrarevolucije koja je sprovedena uz punu pomoć čitavog Srpskog sveta i uz brutalno velikosrpsko miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore. Taj je, pak, uspjeh proizašao iz činjenice da, uprkos glasnim apelima i očitosti situacije i posljedica koje će izazvati, „naši zapadni“ partneri nisu učinili ništa da Crnu Goru spasu. Naprotiv.

Sve je bilo lažno. I milion puta smo ponovili da je lažno. Pa možemo još jednom.

Crkvi Srbije nisu bila ugrožena nikakva prava. URA nije nikakva građanska i zelena partija nego entitet koji punom parom u Crnoj Gori realizuje Vučićeve planove. Nema Boga osim Boga; nema lidera URA-e osim Vučića. URA je nastavak DF-a drugim sredstvima.

„Ubrzanje EU integracija“, „jačanje pravne države“, „razvoj građanskih sloboda i slobode medija“, „NATO agenda“, „borba protiv kriminala“… nikada novoj vlasti nisu bili ni u primisli.

Krivokapić, Abazović ili sutra Mandić dio su istog fronta, pod istom su komandom i imaju isti cilj. Krivokapić nije uradio ništa što ne bi uradili Abazović i Mandić. Abazović nije uradio ništa što ne bi Mandić i Krivokapić. Sutradan: Mandić neće uraditi ništa što ne bi Abazović i Krivokapić. Oni su jedno tijelo, jedna glava.

Gospodar ih je mijenjao i rotirao je postave onako kako to radi dobar trener – igrao je svako na svakoj poziciji, onda i onako kako je zahtijevao rezultat. Jedini od pomenute trojice koji je imao izvjesnu autonomiju (u odnosu na Vučića) bio je Krivokapić, koji je – on na mjestu premijera – bio rezultat kompromisa Vučića i Amfilohija. Kada je Amfilohije umro, dani Krivokapićeve vlade bili su odbrojani.

Za razliku od Zdravka, Abazović nema nikakvu autonomiju, čak ni ideju o njoj. On je ponizni sluga nad kojim se gospodar sadistički iživljava. On i nije političar: on je dron.

Budući takav, oposlio je takozvani Temeljni ugovor. Preostalo je da se Crna Gora ugura u Otvoreni Balkan, da se trajno zatvori svaka mogućnost ulaska ove zemlje u EU. Jer bi ulazak Crne Gore u EU značio njen trajni izlazak iz Srpskog sveta. Ko će to završiti: brat Abaz ili vojvoda Andrija, nije nikakavo demokratsko, nego taktičko-operativno pitanje.

Nema se tu šta govoriti. Sve je napisano, rečeno i posve transparentno. Svaka laž je od početka bila očita. Na sastanku kod Pope, u razgovoru sa Borelom, još jednom i posljednji put sve sam im nacrtao. Sve džabe.

Ako Brisel želi nastaviti asistirati u pretvaranju nekoć „prve sljedeće članice EU“ u srpsku koloniju i ruski nosač aviona u NATO floti; ako Brisel želi nastaviti asistirati u iživljavanju nad kritičarima vlasti; ako želi žmiriti na veze novih vlasti sa narko-klanovima; ako će i dalje žmiriti na prekogranične paravojne formacije sastavljene od kriminalaca a pod komandom SPC; ako će i dalje ćutnjom aminovati izborne procese u kojima Vučić i Dodik određuju pobjednike izbora u Crnoj Gori; ako će i dalje žmiriti na proces uništenja crnogorske države i društva i njeno svođenje na teritoriju koju će na koncu između sebe podijeliti Srbija i Albanija; onda ništa. Onda nastavite da zatirete proevropske snage u Crnoj Gori, što već niz godina vrlo uspješno radite.

Ako, pak, EU želi da nakon godina katastrofalne politike u Crnoj Gori, učini nešto dobro i za ovu zemlju i za sebe… Prekinite ovaj provincijalni, džiberski velikosrpski cirkus, okončajte agoniju ove zemlje koju ste gurnuli u propast slijedeći maloumnu politiku „stabilokratiji treba stati ukraj“ i mantru da je – u regionu u kojem je upravo u toku realizacija tri velikodržavna projekta, u regionu koji i Rusija i SAD koriste kao sredstvo za destabilizaciju EU – najveći problem korupcija. Primite Crnu Goru u EU.

(CdM, foto: gradski.me)