Skip to main content

ANDREJ NIKOLAIDIS: Da, ovo što slijedi je slom naše generacije. Ali nije kraj

Stav 14. maj 2022.
2 min čitanja

"Sve veliko stoji u nepristajanju, u političkoj i intelektualnoj borbi protiv sile koja ponižava i gazi"

Drage moje/moji;

ili, ako hoćete, onako kako je pravilno (bez trunke ironije, kamoli sarkazma) napisati po najnovijim evropskim standardima političke korektnosti: Drag* moj*.

Ovaj će tekst biti malo, kako se kaže, suhoparan. To je zato što želim da jednostavne poruke ovog teksta budu iznesene na najjednostavniji način, koji ostavlja što je manje prostora za misinterpretaciju.

Dakle, ovako.

„Manjinska vlada“ nije Vlada za Crnu Goru u EU.

To je, kao što sam govorio, vlada za ulazak Crne Gore u Otvoreni Balkan i vlada za potpis na takozvani „Temeljni ugovor“. Prvo je eufemizam za kraj EU integracija. Drugo je eufemizam za, kako se nekada govorilo, a danas više nije dozvoljeno reći, veleizdaju.

Ne, Crna Gora u dogledno vrijeme (a ni nakon toga) neće ući u EU.

Da, EU će nam i dalje govoriti da nas želi.

Ne, EU nas ne želi.

Da, Crnoj Gori će to učiniti „suverenističke partije“, baš one koje su „iznijele“ referendum 21. maja.

Da, time će poništiti najbolje što su učinile.

Jedni će to počiniti zato što su na to primorani vlastitom prošlošću. Drugi će to počiniti zarad vlastite budućnosti.

Da, time će uništiti vlastito takozvano istorijsko nasljeđe.

Da, to će učiniti zato što se ljudska bića politikom ne bave zbog „istorijskog nasljeđa“, nego zbog novca, seksa i moći.

Pri čemu sve na svijetu ima veze sa seksom, osim samog seksa. Koji je pitanje moći.

Da, te će se partije retorički suprotstaviti onome zbog čega su ušle/podržale vladu.

Da, retorički će biti protiv Otvorenog Balkana a osim ugovora sa Crkvom Srbije insistiraće i na ugovoru sa CPC.

Da, pod tim uslovima CPC će taj ugovor potpisati samo ako je korumprirana.

Ne, to neće promijeniti ništa.

Da, u trenutku kada su te partije pristale da se odluke na vladi donose prostom većinom koju čine oni koji, osim što će za to glasati, intimno žele Otvoreni Balkan i Temeljni ugovor, sve je bilo gotovo.

Da, svako njihovo dalje navodno protivljenje je samo šarada, samo igrokaz za naivne.

Da, u trenutku kada je Gabrijel Eskobar rekao da je Otvoreni Balkan četvrti stub američke politike za Zapadni Balkan, sve je bilo gotovo

Da, bilo je gotovo i prije toga.

Da, bilo bi puno bolje da su se suverenističke partije tome istinski suprotstavile.

Ne, to nije bilo moguće.

Da, nije bilo moguće zbog para, seksa i moći koje – to, a ne ideje i ideali – pokreću svijet.

Da, i te partije, kao i ljudska bića generalno, imaju svoje čvrste vrijednosti. Da, ako su te vrijednosti problem, ništa zato: imaju one i druge.

Da: sram ih bilo zbog onoga što su učinili i što će tek učiniti.

Da, sram me, sram nas bilo jer ih u tome nisam, nismo, uspio, uspjeli spriječiti.

Da: ovo je slom naše generacije.

Ne, to nije kraj.

Da, onda kada budu mislili da su sve završili, naići će na istinski otpor.

Da, sve veliko stoji u nepristajanju, u političkoj i intelektualnoj borbi protiv sile koja ponižava i gazi.

Jer nakon nas, doći će drugi. Doći će bolji i hrabriji od nas.

(CdM, foto: gradski.me)