Skip to main content

ALEKSANDAR POPOV: Umesto decentralizacije – cirkus

Izdvajamo 16. јун 2010.
2 min čitanja

Direktor Centra za regionalizam i koordinator radne grupe nacionalnog Saveta za decentralizaciju Aleksandar Popov skeptičan je u pogledu stvarnih namera vladujuće političke elite da uđe u proces izrade strategije vertikalne podele vlasti, odnosno neophodnih ustavnih promena koje bi onemogućile centralistički način upravljanja. On je za portal Autonomija.info kazao da mu danas izgleda da je odluka Vlade Srbije da formira ovaj Savet bio samo marketinški potez ili, pak, jedan od dnevnopolitičkih ustupaka nekim partnerima u vlasti, bez stvarne namere da se u tom pogledu nešto i učini.
– Kad je radna grupa izašla sa konkretnim predlogom i nacrtom strukture strategije i kada je nešto moralo da se prelomi i da se konačno zauzme jasan politički stav, pokazalo se zapravo da nema prave namere da se uđe u taj proces – rekao je Popov.
Umesto toga, prema njegovim rečima, usledila su “upozorenja” pojedinih državnih zvaničnika o opasnostima po državno jedinstvo ukoliko se ishitreno uđe u proces decentralizacije. Popov napominje da je tako i sam ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu Milan Marković primetio kako decentralizacija niti stvaranje “nekih regionalnih vlada” nije najvažnije pitanje, već da treba da se jača lokalna samouprava!?.

Ministar Marković je lokalnim samoupravama naložio i da sačine popis nadležnosti koje bi mogle da se obavljaju na tom nivou vlasti. Da li su takve preporuke cinične s obzirom da su prethodno opštinama i gradovima u Srbiji drastično prepolovljeni budžeti?
– Meni to liči na zamajavanje. Ali, u tom pismu ministra koje je upućeno lokalnim samupravama leži dvostruka zamka. On time kaže: dajte vi nama spisak lepih želja i to uradite u roku od 30 dana, pa ćemo mi videti šta ćemo s tim. To je neki surogat decentralizacije, koja samo prividno daje neki značaj lokalnoj vlasti, a zapravo se sve odluke donose u centrali. Isto je i s pričom o dekoncentraciji institucija vlasti, što je samo odvraćanje pažnje od suštinskih problema. Od toga da li će neko ministarstvo, agencija, fond ili neka druga institucija biti izmešteni iz Beograda u neki drug grad u Srbiji, niko neće živeti bolje, niti će to pojeftiniti državu. Naprotiv! To sve liči na cirkus koji će nas samo koštati. A smešna su i poređenja između republičke i pokrajinske vlasti, pa se tako uz “beogradizaciju” sad sve češće koristi i termin “novosadizacija”, iako su sva vlast i novac skoncentrisani u Beogradu. Istovremeno, Pokrajina ima isključivo prenete nadležnosti, ali nema novac da ih sprovodi, dok se te nadležnosti, s druge strane, u svakom trenutku mogu i ukinuti odlukom Skupštine Srbije. A čini mi se da takve teze plasiraju oni koji pokušavaju da građanima proces regionalizacije predstave u negativnom svetlu, odnosno kao nešto što donosi samo novu birokratiju. A to je takođe jedna velika podvala.

Da li je ministrovo pismo zapravo i poruka lokalu da ne računaju na vraćanje imovine, pošto je taj zakonski okvir ono što opštine i gradovi čekaju već 15 godina?
– U celoj toj priči oko vraćanja imovine lokalnim samoupravama, kao i priči oko finansiranja nadležnosti Vojvodine ima previše foliranja. Jer, ne postoji nikakva opozicija, ili neki drugi objektivan razlog, koji vladajuću koaliciju koči da konačno iznedri taj zakonski akt. Samo od njihove volje zavisi da li će učinit ono što i sami javno proklamuju i na čemu već godinama grade i izbornu kampanju.

Da li su ustavne promene uopšte realne ako se građanima sugeriše da je centralistički model upravljanja jedini garant državnog jedinstva?
– Dok god u vladajućoj koaliciji ne postoji stvarna volja da se uđe proces decentralizacije i regionalizacije, zbog čega su, između ostalog ustavne promene neophodne, mislim da nije realno da se to desi u neko dogledno vreme.

Svetlana Ratkov