Skip to main content

ADAM SVETLIK: Ekologija naša nasušna

Autonomija 12. авг 2021.
3 min čitanja

Pitanje ekologije i očuvanja zdravlja ljudi i zdrave životne ovih je dana izbilo u jedno od najaktuelnijih dnevnih pitanja. S razlogom!

Gore deponije (Vinča, Novi Sad…), otrovne se materije emituju U VAZDUH (ili su se doskora emitovale) duži niz godina i životnu sredinu kroz realizovane investicije poput one u smederevsku železaru, borske rudnike, preradu sekundarnog plastičnog otpada u Titelu, sagorevanje životinjskog otpada u kafilerijama u Zrenjaninu i Somboru, ložišta na ugalj i/ili mazut u brojnim gradskim toplanama, kanalizacija se direktno ispušta U REKE a da se po tom pitanju skoro ništa ne preduzima… Tu su i započete ili najavljene investicije poput fabrike guma LING LONG, prošerenje rudnika u Boru, u rudnik litijuma i fabriku za preradu istog… odložene investicije po Vojvodini u klanice i farme svinja po aranžmanu sa nemačkom firmom TENIS (barem stručnoj javnosti poznato je da su farme svinja, jedan od najvećih zagađivača zemlje i voda, zbog čega razvijeni ove farme i ovakve investicije teže da presele u druge zemlje)… koje će van sumnje biti/mogu biti potencijalno veliki zagađivači ZEMLJE I PODZEMNIH VODA, čiji je kvalitet i bez toga već poprilično upitan…itd.i tsl.

Dobro je što se Predsednik uključio u rešavanje ekoloških problema u Boru i tražio/razgovarao sa kineskim partnerima u vezi sa rešavanjem problema. Ali..(!?)

To može govoriti i o tome da ugovorom, koji je u ime države napravila aktuelna vlast, nije jasno (ako uopšte jeste) precizirana obaveza kupca/investitora kakve su njegove obaveze po pitanjima očuvanja i obezbeđenja zdrave životne sredine a, ako jeste, kojom dinamikom i do kog roka te investicije moraju biti realizovane.

Ako je pak investitor preuzeo te i takve obaveze, da li su i koje su sankcije ugovorom predviđene za investitora/kupca ako preuzete obaveze ne ispunjava shodno Ugovoru i zašto nadležne institucije izvršne a onda i sudske vlasti ne sankcionišu „neodgovorno“ ponašanje?

Ono što nije dobro je to da se nadležni oglašavaju/javljaju uglavnom kada su u pinju ekološki problem vezani za velike sredine (npr. poput Vinče i Beograda).

Simptomatično je da se značajan broj navedenih investicija odnosi na poslove sa kineskom državom i/ili sa kineskim partnerima. A, zna se da je Kina kao zemlja, uz brzi ekonomski uspon doskora ubrajana i još uvek se ubraja u zemlje sa najvećim ekološkim problemima, uprkos evidentnog oporavka, seljenjem/dislociranjem pored ostalog tzv,„prljavih tehnologija“ van Kine (a ne na štetu ekonomskog jačanja).

Ako je takav odnoos vlasti CENA KOJA SE KINI PLAĆA ZA PODRŠKU U SB OUN, onda je cena previsoka I pitanje je da li zaslužuje podršku građana/državljana ove zemlje?

Vrlo je slična priča i kada se radi o kineskoj investiciji u željezaru u Smederevu, ili kada se radi o investiciji „Rio tinta“ u rudnik i preradu litijuma, „Ling long“ u Zrenjaninu…

Moglo bi se donekle razumeti kada se, od strane vlast (i danas i juče)i, ovakve investicije opravdavaju potrebom rešavanja gorućeg pitanja (ne)zaposlenosti i ubrzanog razvoja, na kojem se neprestano insistira kao o trenutno među najvećem dostignuću (stopama rasta) i najznačanijem dokazu o brizi i kompetentnosti. Moglo bi da nema ekološkog rizika po život, kako u realnom životu trenutno, tako još i više u perspektivi(!), kada se ima u vidu to da je zemlja neobnovljiv/ograničen resurs, slično tome i zdrava voda, zdrav vazduh i ponajviše zdrav čovek i zdravo društvo koje će biti privlačno za život i rad na ovim prostorima.

To da će se naše društvo sresti/suočiti sa ovakvim i/ili sličnim problemima bilo je, tj. dalo se naslutiti već krajem devedesetih godina prošlog i početkom ovog veka, posle svega kroz šta smo kao društvo prošli i mi i naša privreda, suočeni sa ekonomskim propadanjem i stagnacijom u razvoju, dok se okruženje razvijalo i zauzimalo pozicije u svetu koje smo do tih godina imali, naša privreda i naša zemlja.

Sadašnja naša situacija sa ekologijom i upozorenja o velikim i ozbiljnim klimatski promenama koje kao upozorenje stižu od strane nauke i kompetentnih institucija u svetu nalažu, uključiv i neka druga pitanja koje muče naše društvo, poput npr. demografije, ako ništa drugo, bar to da se bez odlaganja dobro pretrese koncepcija o razvoju i to gde treba, tj. na kojim poljima i u kojim oblastima treba tražiti i nalaziti rešenja i shodno tome definisati ciljeve, u okviru kojih prioritete i kako do njih.

Autor je diplomirani ekonomista iz Novog Sada.

(Autonomija, foto: Pixabay)