Suočavanje s prošlošću jedini je put ka trajnom miru i pomirenju, bila je to okosnica panel-diskusije koju su juče, povodom Međunarodnog dana sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici, organizovali Ministarstvo vanjskih poslova i Kancelarija rezidentne koordinatorke Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori. Skup je, međutim, otvorio i pitanje na koje država ni pet godina nakon odluke sopstvenog parlamenta nema odgovor: zašto 11. jul još nije zvanično ustanovljen kao domaći Dan sjećanja na žrtve genocida.

Događaj su otvorili potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović i rezidentna koordinatorka UN Karolin Tiso, a počast žrtvama odata je minutom ćutanja. Ibrahimović je poručio da je održiv mir u regionu moguć samo suočavanjem s mračnom prošlošću, utvrđivanjem istine i privođenjem odgovornih pravdi.

Kao domaćin skupa u ime sistema Ujedinjenih nacija, Tiso je podsjetila da su Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde presudili da je u Srebrenici počinjen genocid.

– Utvrđivanje istine i obezbjeđivanje pravde od suštinskog su značaja za žrtve, njihove porodice i za društva koja nastoje da grade mirnu budućnost – kazala je, dodajući da se žrtvama i porodicama mora obezbijediti pravda, a institucije i civilno društvo jačati kako bi se budući zločini spriječili.

Sjećamo se prošlosti, poručila je, ne samo da bismo odali počast žrtvama, već i da bismo potvrdili zajedničku odgovornost za budućnost utemeljenu na dostojanstvu i poštovanju ljudskih prava, „i odlučnosti da se takva zlodjela nikada i nigdje više ne ponove“.

„Prazna stolica za trpezarijskim stolom“

Učesnicima se video-porukom obratio direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari Emir Suljagić. Za preživjele i porodice ubijenih, kazao je, onih sedam dana iz jula 1995. „nijesu istorija“, već svakodnevna stvarnost, „prazna stolica za trpezarijskim stolom“ i majka koja i dalje čeka da sahrani još jednu kost svog djeteta.

Podsjetio je da genocid ne počinje ubijanjem, već mnogo ranije dehumanizacijom, diskriminacijom, govorom mržnje i sistematskim negiranjem ljudskosti drugih, te da njegove posljedice i nakon završetka žive kroz negiranje, veličanje ratnih zločinaca i pokušaje prekrajanja istorije. Upravo zato je, ocijenio je, obrazovanje najsnažnije oruđe protiv negiranja, mržnje i ravnodušnosti: mladi ne mogu prepoznati ni spriječiti masovne zločine ako ih ne naučimo da do njih vode netrpeljivost i dehumanizacija.

– Žrtve Srebrenice više ne mogu govoriti u svoje ime. Zato govorimo mi. Zato pamtimo. Insistiramo na istini, jer je sjećanje pravda, a istina prevencija – poručio je Suljagić.

Negiranje kao najveći izazov

Na panelu koji je moderirala savjetnica za ljudska prava u Kancelariji rezidentne koordinatorke UN Anjet Lanting učestvovali su ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori Branimir Jukić, ambasador Njemačke Peter Felten, Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković i izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc-Prelević.

Jukić je ocijenio da Memorijalni centar u Srebrenici danas nije samo mjesto sjećanja, već i važan centar edukacije, a da najveći izazov ostaju negiranje i relativizacija genocida.

– Zbog toga je od presudnog značaja da činjenice utvrđene presudama međunarodnih sudova i dokazima budu dostupne mladim generacijama kako bi se spriječilo ponavljanje zločina – naglasio je on.

Ambasador Njemačke Peter Felten govorio je o iskustvu svoje zemlje u suočavanju sa sopstvenom prošlošću. Odao je priznanje Crnoj Gori što je 2024. amandmanima doprinijela da se Rezoluciji UN o Srebrenici pridruže dodatne države članice, ocijenivši da je to pokazalo koliko državu to pitanje ozbiljno tretira. Prva lekcija iz njemačkog iskustva, poručio je, jeste da se treba suočiti s istinom o istorijskim činjenicama.

– Inače, nećete ništa naučiti i nećete ništa promijeniti – rekao je on.

Podsjetio je da su generacije đaka u Njemačkoj nakon rata učile o genocidu nad Jevrejima, te da je to bio sastavni dio njemačkog školskog programa, bez pokušaja da se istina prikrije ili krivica relativizuje, čime je generacijama građeno razumijevanje da se to nikada više ne smije ponoviti, ni u Njemačkoj ni bilo gdje u svijetu.

Druga lekcija, kazao je Felten, jeste da održiv mir zahtijeva učešće cijelog društva, a ne samo političara, kao što je njemačko-francusko pomirenje počivalo na viziji državnika i na vezama mladih dvaju naroda. Treća da sve to traži vrijeme, kontinuiran napor i političku i građansku hrabrost da se stane nasuprot onima koji istorijske činjenice pokušavaju iskriviti, poreći ili instrumentalizovati za današnje političke ciljeve. Upozorio je i da neuspjeha ima, „ne najmanje u mojoj zemlji“, ali i drugdje, ponekad i u Crnoj Gori. Poručio je i da suočavanje s prošlošću nije nešto što se može odgoditi za kasnije, te da država koja ulazi u EU mora biti spremna ne samo za pravila zajedničkog tržišta, već i za dimenziju vrijednosti.

Zaštitnik Siniša Bjeković ocijenio je da suočavanje sa genocidom u Srebrenici nije samo pravno ili istorijsko pitanje, već prije svega pitanje humanosti i odgovornosti svakog društva.

– Srebrenica nas nije naučila sve ono što je trebalo da naučimo, jer se zločini i danas dešavaju. Zato je važno da ovo pitanje posmatramo kao pitanje naše savjesti, a ne samo evropskih integracija ili međunarodnih obaveza – rekao je on.

Upozorio je da zločini ne počinju oružjem, već „govorom mržnje, diskriminacijom, isključivanjem i dehumanizacijom drugih“. Prevencija je, dodao je, i svakodnevno imenovanje zločina zločinom, a problem u Crnoj Gori jeste to što se on prećutkuje. Osvrnuo se i na promociju knjige o genocidu simboličnog naziva „Gubljenje ljudskosti“, te da se ona mora približiti obrazovnom sistemu.

Poricatelji sjede u vlasti

Najdirektniji glas bila je Gorjanc-Prelević, koja je otvoreno kazala da je suočavanje s prošlošću u Crnoj Gori blokirano zato što poricatelji i relativizatori genocida sjede u samoj vlasti. Podsjetila je da je Rezolucija o genocidu u Srebrenici 2021. usvojena, a da su bili protiv glasovi bloka koji danas čini jezgro vladajuće većine, te da predsjednik Skupštine negira genocid i osporava presudu komandantu Ratku Mladiću, iako je zločin u kojem je ubijeno preko 8.000 muškaraca i dječaka sudski utvrđen i dokumentovan.

Pitala je da li građani Crne Gore znaju šta će zvanični predstavnici ove države uraditi 11. jula, koji je, zapravo, Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, da li će makar posjetiti spomenik na Pobrežju, na komemoraciji koje organizuje Bošnjačko vijeće i nevladine organizacije.

Prema njenoj ocjeni, memorijalizacija u parlamentu je selektivna: od promjene vlasti bez problema su usvojene dvije rezolucije, uključujući onu o Jasenovcu, i utvrđen dan sjećanja na te žrtve, dok tri predložene rezolucije o zločinima nad Bošnjacima čekaju na dnevni red. Pozivajući se na Bosansku knjigu mrtvih, navela je da Bošnjaci čine oko 80 odsto civilnih žrtava rata u BiH, što opovrgava tezu da su svi stradali podjednako u „građanskom ratu“. Petina građana u Crnoj Gori, upozorila je, negira genocid.

Gorjanc-Prelević je povezala sjećanje na Srebrenicu s aktuelnim ratom u Gazi, podsjetivši da je Međunarodni sud pravde utvrdio osnovani rizik od genocida, a Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje izraelskog rukovodstva, uključujući zbog izgladnjivanja kao metode ratovanja. Kazala je da se to tiče i Crne Gore, jer je tokom ofanzive na Gazu izdata dozvola za izvoz oružja Izraelu, te da je više od 50 nevladinih organizacija još u aprilu tražilo od Vlade transparentnost i obustavu takve trgovine na šta, tvrdi, odgovora do danas nema. Pitanje je uputila i Ibrahimoviću, tražeći da ga postavi premijeru i ministru odbrane.

Peta godina bez odluke

Iza simboličkog jezika panela ostalo je, međutim, nerazriješeno konkretno pitanje. Crna Gora ni ove godine nije zvanično ustanovila 11. jul kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, čime bi obezbijedila njegovo redovno institucionalno obilježavanje.

Iako je Skupština Rezolucijom iz 2021. prepoznala potrebu da se taj datum ustanovi, a država 2024. podržala rezoluciju UN, memorijalni dan do danas nije utvrđen. Na to su uoči obilježavanja ukazale Akcija za ljudska prava, Centar za građansko obrazovanje i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, koje su se 11. juna obratile predsjedniku Vlade, predsjedniku Skupštine i resornim ministrima. Do objavljivanja saopštenja, navode, dobile su jedino odgovor Ministarstva vanjskih poslova o panelu i nezvaničnu informaciju iz kabineta potpredsjednika Skupštine Mirsada Nurkovića da se priprema izložba o Srebrenici u holu parlamenta. Pozdravljajući te aktivnosti, poručile su da odgovor na pitanje o ustanovljavanju Dana sjećanja nijesu dobile.

Te organizacije podsjećaju da ustanovljavanje Dana sjećanja nije presedan: rezolucijom o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen iz 2024. utvrđeno je da se 22. april zvanično obilježava kao Dan sjećanja.

– Ne postoji nijedan opravdani razlog da se i 11. jul ne ustanovi kao Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, pogotovo jer je sama Skupština sebi to zadala prije pet godina – poručuju NVO, pozivajući Vladu i Skupštinu da to učine bez daljeg odlaganja čime bi država pokazala dosljednost sopstvenim odlukama i „jasan otklon od negiranja i relativizacije genocida“.

(Pobjeda/foto: Autonomija)