Bez obzira na istorijski revizionizam koji je odavno prisutan u javnom prostoru, kao i vrlo deprimirajuću društvenu i političku klimu u Crnoj Gori, ideja antifašizma je snažnija nego što se to naizgled čini. Štoviše, uprkos raznim, vrlo upornim i perfidnim nastojanjima da se ova ideja obesmisli i potroši, antifašizam i njegove tekovine je praktično nemoguće potisnuti i izbrisati iz kolektivne svijesti. Tim prije jer su neke od alternativa antifašističkoj ideji, koje zasigurno imaju veliki broj poklonika a na ovim prostorima, poput – desničarskog populizma i fašizma, a koje djeluju zavodljivo i nude brza i laka rješenja za kompleksne probleme, vrlo opasne i lako proizvode nove nesreće i krvoprolića, kaže u razgovoru za Pobjedu crnogorski istoričar Milan Šćekić.

POBJEDA: Kako komentarišete promjenu mjesta održavanja Škole za mlade diplomate zbog trobojke i ove salve izjava prosrpskih političara da će se 13. jul slaviti uz trobojku? Što to govori o nama kao društvu kad i sjećanje na tako značajan datum skrnavimo?

ŠĆEKIĆ: Dešavanja koja pominjete jasno govore da je crnogorsko društvo duboko podijeljeno, kao i da zbog političkih podjela i identitetskih tema koje, složićemo se, ne traju od juče, postoje prijetnje da će se Dan državnosti u nekim opštinama obilježiti uz isticanje trobojki. Ipak, činjenica da je Dan nezavisnosti godinama kod značajnog dijela crnogorske javnosti izazivao negativne emocije, a da je ove godine jubilej dvadeset godina od obnove crnogorske državne nezavisnosti obilježen civilizovano, masovno i svečanije nego za vrijeme suverenističke vlasti, govori da crnogorsko društvo u političkom smislu sporo sazrijeva.

Zato mi se čini da je u tradicionalno podijeljenom društvu kao što je crnogorsko, važnije to što će i ove godine većina građana Crne Gore svečano obilježiti Dan državnosti, nego najavljivani folklor koji će ga pratiti u nekim opštinama. Kao što je 2026. godine jubilej dvije decenije od obnove državne nezavisnosti ujedinio Crnu Goru, vjerujem da će u perspektivi i Dan državnosti ujediniti građane Crne Gore i obilježavati se bez podjela i tenzija kojima svjedočimo ovih dana. Tim prije jer prema ovom prazniku većina građana ima afirmativan stav.

POBJEDA: Na djelu je istorijski revizionizam, ubrzana klerikalizacija društva i ulazak Srpske pravoslavne crkve u škole i sistem obrazovanja. Da li je sve ovo dokaz da Crna Gora u svojoj srži nije antifašitička država i da te tekovine nijesu najjači stub društva kako se dosad vjerovalo?

ŠĆEKIČ: Bez obzira na istorijski revizionizam koji je odavno prisutan u javnom prostoru, kao i vrlo deprimirajuću društvenu i političku klimu u Crnoj Gori, ideja antifašizma je snažnija nego što se to naizgled čini. Štoviše, uprkos raznim, vrlo upornim i perfidnim nastojanjima da se ova ideja obesmisli i potroši, antifašizam i njegove tekovine je praktično nemoguće potisnuti i izbrisati iz kolektivne svijesti.

Tim prije jer su neke od alternativa antifašističkoj ideji, koje zasigurno imaju veliki broj poklonika na ovim prostorima, poput – desničarskog populizma i fašizma, a koje djeluju zavodljivo i nude brza i laka rješenja za kompleksne probleme, vrlo opasne i lako mogu da proizvedu nesreće i krvoproliće. Iskustvo iz tragičnih zbivanja devedesetih godina 20. vijeka na prostorima bivše SFRJ, uči nas što se dešava kada nekome padne na pamet da odbaci antifašističku ideju i poigra se sa tekovinama antifašizma. Iako se svijet ubrzano mijenja, vjerujem da će antifašizam i u perspektivi preživjeti sve globalne izazove.

POBJEDA: Državu nam vode ljudi koji ne priznaju Crnu Goru niti slave njene praznike. Međutim, svakodnevno nas uvjeravaju da ćemo uskoro ući u EU? Vjerujete li da će ulaskom u EU ove ideološke razlike biti manje, kako to vjeruju EU zvaničnici?

ŠĆEKIĆ: Naravno da ulaskom Crne Gore u Evropsku uniju neće nestati ni ideoloških razlika ni identitetskih pitanja koja decenijama opterećuju crnogorsko društvo. Naprotiv, ali vjerujem da će se ipak promijeniti društvena i politička klima u Crnoj Gori, kao i da će neizostavno na dnevni red doći neki drugi, rekao bih realni i životni problemi, o kojima se u javnom prostoru nedovoljno govori, a koji su pratili i druge članice Evropske unije – od iseljavanja, prvenstveno radnosposobnog stanovništva i osoba mlađe životne dobi, nedostatka radne snage, kojima i sada svjedočimo, pada broja stanovnika… No, kako su koristi od članstva u Evropsku uniju daleko veće od negativnih pojava, zaista bi bilo dobro da Crna Gora što prije postane 28. članica Evropske unije.

POBJEDA: Crnogorski javni prostor je preplavljan govorom mržnje i revizijom istorije. Gotovo svaki istorijski događaj se dovodi u pitanje, a ratnim zločnicima, poput Pavla Đurišića, brišu se biografije i dižu spomenici. Koliko je sve ovo pogubno za mlade generacije koje stasavaju na tim narativima koje često mogu čuti i u obrazovnim institucijama?

ŠĆEKIĆ: Srećom mladi nijesu mnogo opterećeni istorijskim revizionizmom, Drugim svjetskim ratom, ne prate tradicionalne medije i žive u nekom svom virtuelnom svijetu, u kome nema mjesta za ovu tematiku. Inače, da nije tako bili bi u velikom problemu. To ne znači da mladi ne vide što se dešava u društvu, kao i da se haotična društvena i politička klima i začudo vrlo tolerentan institucionalni odnos prema poraženim kvislinškim pokretima iz Drugog svjetskog rata u perspektivi neće odraziti na njih u negativnom smislu. Tim prije jer sistem obrazovanja i institucije koje bi time trebalo da se bave nemaju ni snage ni volje ni kapaciteta da se uhvate ukoštac sa krivotvorenjem istorijskih fakata i izmišljanjem prošlosti.

POBJEDA: Koliko je opasan po društvo ovaj muk akademske zajednice?

ŠĆEKIĆ: Ćutanje akademske zajednice, čast izuzecima, ne traje od juče. Čekanje da ona progovori je poput čekanja Godoa… Zasigurno se neće promijeniti njihov odnos, nastaviće da ćute, ali mi i dalje računamo na njih i uporno ih čekamo…

Marija Jovićević (Pobjeda/foto: Pixabay)