Što knez Lazar ima s Banjom Lukom? Gotovo ništa! Spomenik vrijedan 1,7 miliona KM više govori o današnjoj politici nego o srednjovjekovnoj povijesti Bosne i Hercegovine.

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković odlučio je da gradu „podari“ monumentalni spomenik knezu Lazaru Hrebeljanoviću. Figura bi trebala biti visoka najmanje osam metara, a cijeli projekt vrijedi oko 1,7 miliona KM. Posao su dobile firme KOTO iz Banje Luke i Beograda, a prema dostupnim informacijama pristigla je samo jedna ponuda.

Problem, međutim, nije samo novac.

Mnogo je važnije pitanje – kakve povijesne veze knez Lazar uopće ima s Banjom Lukom?

Odgovor je jednostavan – nema poznate neposredne veze. Čak što više!

LAZAR NIJE BIO BOSANSKI VLADAR

Knez Lazar Hrebeljanović bio je jedan od najmoćnijih srpskih velikaša druge polovine 14. stoljeća. Njegova oblast nalazila se prvenstveno na prostoru današnje centralne Srbije, s političkim središtem u Kruševcu.

Nije vladao Bosnom, nije bio ban ili kralj Bosne i nema historijskih dokaza da je imao vlast nad područjem današnje Banje Luke.

Istina je da je Lazar imao političke veze s bosanskim kraljem Tvrtkom I Kotromanićem. Njih dvojica su 1373. godine zajedno porazili Nikolu Altomanovića i podijelili njegove teritorije. Nekoliko godina kasnije, Tvrtko je Lazaru poslao vojnu pomoć uoči Kosovske bitke.

Ali savez dvojice srednjovjekovnih vladara nije isto što i Lazareva povezanost s Bosnom kao teritorijom.

Još manje je to veza s Banjom Lukom.

Lazar je poginuo na Kosovu 1389. godine.

Prvi poznati pisani spomen Banje Luke pod tim imenom potječe iz 1494. godine, više od jednog stoljeća nakon njegove smrti. To potvrđuje i službena povijest grada Banje Luke.

Naravno, to ne znači da na području današnje Banje Luke prije 1494. nije bilo naselja. Postojala su starija naselja i utvrđenja na području Vrbasa. Ali upravo zato treba biti precizan: nema povijesne osnove da se knez Lazar predstavlja kao ličnost povezana s Banjom Lukom.

On tamo nije bio vladar.

Nije tamo imao dvor.

Nije tamo vodio bitku.

Nije tamo osnovao državu.

Nema poznatu zadužbinu u Banjoj Luci.

Nema poznatu političku instituciju koju je ondje uspostavio.

Drugim riječima, veza se ne može graditi na historijskom događaju koji povezuje Lazara i Banju Luku, jer takav događaj nije poznat.

Zašto onda Lazar?

Tu završava historija, a počinje politika.

Stanivuković kroz ovakve projekte gradi vlastiti politički identitet i pokušava se predstaviti kao političar koji snažno afirmira srpski nacionalni i historijski narativ. Spomenik knezu Lazaru u tom smislu savršeno se uklapa u takvu politiku.

Ali upravo zato treba postaviti pitanje: je li gradonačelnik Banje Luke dobio mandat da rješava stvarne probleme građana ili da za 1,7 miliona KM gradi monumentalnu scenografiju nacionalnog identiteta?

MILIONI ZA SIMBOLIKU

Za 1,7 miliona KM mogao bi se financirati čitav niz projekata koji imaju neposrednu korist za građane – od vrtića i sportskih sadržaja do uređenja javnih površina i infrastrukture.

To je legitimna politička odluka. Ali je legitimno i nazvati je populističkom.

Populizam upravo počiva na proizvodnji snažnih simbola i emocija, naročito nacionalnih, kojima se javnost mobilizira oko pitanja identiteta, dok se u drugi plan potiskuju svakodnevni ekonomski i socijalni problemi.

A knez Lazar je za takvu političku funkciju gotovo idealan simbol.

VUČIĆEVIM STAZAMA EVOLUCIJE

Najbolji primjer za to je spomenik Stefanu Nemanji u Beogradu, koji je podigla vlast Aleksandra Vučića. Ovaj spomenik je podignut s ciljem jačanja modernog srpskog nacionalnog identiteta. No, on potpuno zanemaruje stvarne historijske činjenice o čovjeku kojem je posvećen.

Stefan Nemanja je rođen u Ribnici (današnja Podgorica, Crna Gora) u Duklji, gdje je u to vrijeme dominantan bio zapadni (katolički) obred. Nemanja je prvobitno kršten po latinskom (katoličkom) obredu. Tek nakon što se njegova porodica vratila u Ras (središte Raške), on je miropomazan u pravoslavnoj Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla.

U srednjem vijeku narodi se nisu identifikovali na način kako to činimo danas kroz moderne nacije nastale u 19. vijeku.

Stefan Nemanja je bio srednjovjekovni vladar (veliki župan) koji je vladao teritorijom Raške i širio svoj utjecaj.

Identitet u to vrijeme bio je vezan za vjernost vladaru, dinastiji i religiji, a ne za pripadnost modernoj srpskoj naciji sa današnjim političkim i kulturnim značenjem.

Nazivati ga „Srbinom“ u današnjem smislu te riječi je anahronizam – unošenje modernih pojmova u historijski period u kojem oni nisu postojali.

Paradoks je još veći ako se pogleda sama povijest Banje Luke.

Grad ima složenu i višeslojnu prošlost. Njegov razvoj vezan je za srednjovjekovna utvrđenja na Vrbasu, Jajačku banovinu, osmanski period i Ferhad-pašu Sokolovića, koji je imao ključnu ulogu u razvoju urbanog jezgra današnje Banje Luke. Akademski radovi o urbanoj transformaciji grada upravo ističu različite historijske slojeve koji su oblikovali njegov današnji identitet.

Umjesto da se ta složena historija predstavi u svoj svojoj raznolikosti, Stanivuković bira jednu figuru iz srpske srednjovjekovne tradicije i postavlja je kao monumentalni simbol grada.

Knez Lazar nije odgovoran za to što će njegov lik završiti na banjalučkom kružnom toku.

On pripada 14. stoljeću.

Stanivuković pripada 21. stoljeću.

Zato pitanje nije što je Lazar radio prije više od šest stoljeća, nego što današnja vlast želi poručiti njegovim spomenikom.

A poruka je očigledno usmjerena prema identitetu, pripadanju i političkoj simbolici.

U tom smislu, spomenik knezu Lazaru nije historijski spomenik Banjoj Luci koliko je spomenik savremenoj politici Draška Stanivukovića.

I upravo zato javnost ima pravo pitati: zašto baš Lazar, zašto baš sada i zašto baš 1,7 miliona KM?

Odgovor treba tražiti u – današnjoj politici. Ali i postaviti pitanje kako je moguće da je spomenik u Subotici bude gotov mjesec dana prije raspisivanja tendera!?

Na koncu ostaje prisjetititi se natpisa na zidu u Vlasenici koji plastično objašnjava stvarno stanje stvari a na kojem piše –„Srbuj, makar slamu jeo“!

Mario Iličić (Slobodna Bosna, foto: Pixabay)