Šta je sa ovim predstavnicima takozvane, kako je zove Andrija Mandić, „tradicionalne Crne Gore“? Zašto ti ljudi stalno cmizdre i lažinjaju, kad ni plakanje ni laganje, kako god obrneš, pa makar i naglavačke, ne spadaju u tradicionalne crnogorske vrijednosti? Ne vala, da jebe oca.

Jedan ode na Kosovo da se kurči, pa kad mu priđe policija on zaleleče za sobom i kroz suze ponavlja da je operisan. Razumijem: čovjek se – takvi smo, što ćeš – ne može sažaliti ka nad sobom. Svakome je sebe najžalije. Ko nije za sebe, nije ni za drugoga. Ali kakve to veze ima sa tradicijom?

Drugi, Dajko, popuši na izborima u Beranama i roni suze ka da je autobus sa đacima bogoslovije sletio u Moraču.

Treći, Andrija, đe god u svijet ode i kojega god stranca sretne, zbori kako ne misli. Eno je u Švedskoj branio Ukrajinu od Rusa. Što je bilo sa onim brk u brk? Što je bilo sa onim da ćeš mu u oči reći, pa da će ti zadnje biti? Kada sjedneš sa jačim, govoriš mu ne ono što misliš, nego ono što misliš da on želi da čuje – to je tradicionalna Crna Gora?

Pitanje je zašto je to tako?

Da li ti ljudi previše gledaju Pink, koji stalno pušta pjesme u kojima mužjaci nariču što ih je žensko ostavilo?

Nije lako biti žena kod nas. Ne smiješ ostaviti čovjeka: nikad ne znaš hoće li dići ruku na sebe. U tradicionalnoj Crnoj Gori ljudi nisu imali vremena za ljubavne jade. Bilo je kao u onoj bosanskoj koju parafraziram: jedna se otegne, druga se protegne. Ovi danas plaču, piju, lome čaše, penju se na sto, kite muziku koja im svira pjesme što podsjećaju ih na izgubljenu ljubav. Ili, u najgorem slučaju, pođu i ubiju ženu koja se usudila da ih ostavi, tako lijepe, pametne i muževne.

U tradicionalnoj Crnoj Gori, ovi iz Fronta bi se sa Ervinom i Nikom gledali preko nišana, a ne sjedjeli u istoj vladi. Đe im je banja. I đe su kopali – i rukama i nogama – da uđu. Pa ipak drve o „tradicionalnoj Crnoj Gori“.

I nisu jedini. Globalni je to trend. Evo Tramp. On štiti tradicionalne američke vrijednosti. Okupio je konzervativnu bazu. U zadnje je gorljivi branitelj Biblije i hrišćanstva. Čovjek je plaćao prostituke dok mu je žena bila trudna. Đe je to naučio? Iz Biblije nije. Mada to što je učinio, iz izvjesne perspektive, može djelovati konzervativno. Da nije hrišćanin i konzervativan, mogao je, naime, plaćati muške prostitutke.

Ili Putin. On je branitelj pravoslavne tradicije. Desnica čitavoga svijeta u njemu i Rusiji vidi branu onome što zovu „liberalnim ludilom“. I onda Putin pobijedi na izborima pa zaplače. Što bi rekao Bebek: pustio je jednu suzu, mušku, najtežu. Pa još jednu. I još jednu…

Što ćete. Tako završi svaka slavna tradicija: tako što je gorljivo zastupaju oni koji su živi dokaz njene smrti.

(CdM/foto: Autonomija)