Zloslutni i uznemirujući znaci: Hrvatska u godinu s tri izborna ciklusa ulazi uz fizičko nasilje desno radikaliziranih navijačkih skupina koje prolazi bez snažne osude političkih čelnika države i odlučne reakcije demokratski orijentiranih dijelova društva.

Nedavni fizički napadi na skupinu maloljetnika u Vukovaru, od kojih su neki završili u bolnici, kao i opetovane prijetnje i fizički napadi na predsjednika ogranka Socijaldemokratske partije (SDP) u dalmatinskom gradu Zadru Daniela Radetu, otrovali su političku atmosferu početka godine u kojoj će se u Hrvatskoj održati izbori za Sabor, predsjednika Republike i zastupnike u Europskom parlamentu.

Hrvatski mediji objavili su početkom godine da je, uoči pravoslavnog Božića, u Vukovaru izbila tučnjava među mladima. Premda su prve vijesti govorile o uzajamnoj tučnjavi pripadnika navijačkih skupina, kakve su se posljednjih godina u Vukovaru događale relativno često, brzo se razjasnilo kako je istina drukčija: skupina starijih pripadnika vukovarske navijačke skupine zagrebačkog Dinama, koji sami sebe zovu Bad Blue Boys (BBB), na mostu preko rijeke Vuke u središtu Vukovara napala je maloljetnike, uglavnom petnaestogodišnjake, od kojih su trojica zbog teških ozljeda morali biti zbrinuti u Kliničkom bolničkom centru Osijek.

Jedna od žrtava ovako je u hrvatskim medijima opisala napad: “Neki BBB-i su bili ispred nas i čuli naglasak mojih prijatelja. Pitali su nas za koga navijamo, no mi nismo ni stigli odgovoriti, počeli su vikati ‘Delije’ te su se naguravali s moja dva prijatelja koji pričaju ekavicom. Onda su ih počeli tući. Vikali su: ‘Vadite nož!’ i prijetili su mom prijatelju da će ga baciti u rijeku Vuku”.

Ogorčenje zbog napada

Dio počinitelja policija je uhitila i određen im je pritvor, ali to nije umanjilo ogorčenje roditelja napadnute djece: tjedan nakon napada održali su javni prosvjed pred zgradom vukovarske gradske uprave. Bio je to važan skup jer je, vjerojatno prvi put nakon rata, sa zajedničkim ciljem otpora nasilju ujedinio sve građane Vukovara, neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti.

Na prosvjedu se okupilo nekoliko stotina ljudi, a došlo bi ih i više da roditelji napadnute djece nisu poručili kako ne žele masovni skup. “Okupili smo se uime roditelja, neovisno o nacionalnoj pripadnosti. Želimo da su sva naša djeca sigurna”, poručili su roditelji i pitali: “Kako je moguće da se godinama tolerira nasilničko ponašanje u ovom gradu? Kako je moguće da većina huligana ima dosje, nekoliko prijava i presuda, a i dalje s fantomkama šeću gradom? Ovo je kap koja je prelila čašu. Ovo je posljednji put da netko toliko stariji digne ruku na Vukovar. U ovom smo događaju zajedno, tiče se svih nas.”

Među prosvjednicima je bio i Ivica Franić Srna, ugledni branitelj Vukovara, čiji je unuk u napadu teško ozlijeđen i završio u bolnici u Osijeku. On je u hrvatskim medijima potvrdio kako to nije bio prvi napad, dodajući kako u Vukovaru postoji “nasilnička skupina koja terorizira građane”.

“To traje već 10-12 godina. Ljudi su u strahu, a nasilnici se skrivaju iza navijačke skupine Bad Blue Boys. Ne treba generalizirati i optuživati sve navijače – to je samo jedna grupa koja ima čak i financijsku potporu grada. Pozvao sam centralu Bad Blue Boysa da se očituju i da raskrste s tim, pod navodnicima, vukovarskim ogrankom BBB-a. To nisu navijači, to su ‘ajme majko’. Dosta je terora u ovom gradu”, kazao je Franić.

Vukovarski ogranak BBB 2016. godine dobio je prostor u središtu Vukovara, a na svom Facebook profilu promiče desničarske ideje i ratnu jedinicu Hrvatske oružane snage (HOS), koja u svom amblemu ima ustaški pozdrav “Za dom spremni”.

Dodatnu političku dimenziju napada na maloljetnike u Vukovaru rasvijetlili su čelnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac i Boris Milošević. Na konferenciji za novinare, nakon napada, Pupovac je izjavio kako se “ne identificira pravilno što se dogodilo”, jer je “desetak djece mirno hodalo gradom da bi napadači huligani čuli nekog od djece da govori ekavicom i to im je bilo dovoljno da ih počnu tući”.

“Želimo da ljudi iz sfere politike ne potiču ekstremizam i ne koriste ekstremiste za obračune s drugim političkim grupacijama kao što je bio slučaj sa sprečavanjem našeg dolaska u Vukovar”, izjavio je Pupovac podsjećajući na prošlogodišnji incident u kojemu je saborski zastupnik Domovinskog pokreta, stranke gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, za parlamentarnom govornicom najavio da će fizički spriječiti predstavnike SDSS-a da 17. studenoga bace vijenac u Dunav u počast svim civilnim žrtvama razaranja grada ujesen 1991. godine.

“Moguće da je dio tih navijača bio među onima koji su nas čekali. Neka se danas ne prave kao da ne znaju ništa, itekako dobro znaju”, kazao je Pupovac.

Politički motivirano nasilje

Da je navijačko huligansko nasilje u Hrvatskoj itekako politički motivirano, konačno su potvrdili drugi incidenti koji su se odvijali u isto to vrijeme, a da hrvatska javnost za njih nije još ni znala. U Zadru, omiljenome turističkom odredištu i drugom po veličini gradu u Dalmaciji, političkom nasilju navijača u to je vrijeme već tjednima bio izložen Daniel Radeta, predsjednik zadarskog odbora Socijaldemokratske partije (SDP), najjače opozicijske stranke u Hrvatskoj i predsjednik Kluba vijećnika SDP-a u zadarskome Gradskom vijeću. On je 4. siječnja policiji podnio kaznenu prijavu zbog ozbiljnih prijetnji smrću od kojih je neke doživio dok je šetao s dvogodišnjom kćerkom, ali ni ta Radetina prijava nije zaustavila huligane: tek kada su Radetu u nedjelju, 15. siječnja, na ulici napala četvorica muškaraca, a jedan ga udario, hrvatska je javnost doznala razmjere maltretiranja kojima je već tjednima bio izložen.

Radeta je postao žrtva huliganskog nasilja zato što je izglasavanje budžeta grada Zadra za 2024. godinu uvjetovao uklanjanjem ili promjenom izgleda i teksta dvaju proustaških instalacija s javnih prostora u Zadru: murala na ulazu u grad s glavom vojnika u kacigi koja jasno podsjeća na sličnu ilustraciju s ustaških plakata iz 1941. godine, a pored nje piše: “Naša Oluja ne prestaje – Tornado”; te spomen ploče postavljene pred zgradom županije na kojoj piše “Hrvatski viteže, ustaški sine” i “Progoni, optužbe, mučenja, zataje i izdaje nisu prekinuli tvoj životni san: Nezavisnu državu Hrvatsku”, a dodana je i ilustracija s konturama u obliku granica NDH.

Nakon što je Radeta u Gradskom vijeću postavio taj svoj zahtjev, zadarska Udruga navijača Tornado objavila je priopćenje u kojemu implicitno poziva na nasilje protiv Radete, spominjući “komunistički mrak” i “perfidno zlo”, te najavljuje da će “svi Zadrani koji dišu Hrvatski” – pri čemu je pravopisno pogrešno “h” u pridjevu “hrvatski” pisati velikim slovom – spomenute simbole “braniti životom”. Nakon tog priopćenja, pred proustaškim muralom održan je prosvjed koji je predvodio Marko Skejo, Splićanin koji je u ratu osnovao jedinicu HOS-a čiji su pripadnici nosili crne uniforme i sami sebe nazivali ustašama, a sam Skejo i danas nosi brčiće po uzoru na Adolfa Hitlera.

Nakon tog priopćenja i prosvjeda pred kontroverznim muralom, zaredale su prijetnje i fizički napadi na Daniela Radetu. Od polovine prosinca, bio je žrtva čak šest incidenata u kojima je primio prijetnje smrću; ljudi koje ne poznaje prijetili su mu, vrijeđali ga i vikali na njega dok je šetao s dvogodišnjom kćerkom, da bi ga četvorica prije nekoliko dana napala usred grada. Tek nakon tog napada i druge Radetine prijave policiji, te nakon što je o napadu objavio Facebook status, dio počinitelja je uhićen, a dio javnosti reagirao je osudom i kritikom fizičkog nasilja s političkim motivima.

Slaba reakcija

Na sve te napade, međutim, predsjednik Republike i predsjednik Vlade reagirali su ili vrlo mlako, ili nikako. Premijer Andrej Plenković osudio je napad u Vukovaru, ali ne i onaj u Zadru: možda zato što je u Vukovaru na vlasti opozicijski Domovinski pokret, a u Zadru je gradonačelnik iz njegove stranke, Hrvatske demokratske zajednice. Predsjednik države Zoran Milanović izgred u Vukovaru komentirao je kratkom, gotovo usputnom rečenicom kako je to “nedopustivo”, a napade u Zadru također je prešutio.

Takva ravnodušnost prvih ljudi države prema očitome političkom nasilju navijačke radikalne desnice nikome ne može donijeti ništa dobro, naročito ako se zna da između napada u Vukovaru i Zadru postoje upadljive paralele: i u jednom i u drugom gradu napadači su regrutirani iz navijačkih skupina koje su od gradskih vlasti dobile prostore u središtu grada. Pritom, ima i vijesti koje, istina, nisu službeno potvrđene, kako su među napadačima u Vukovaru bili i neki koji su u kolovozu prošle godine sudjelovali u unaprijed organiziranom nasilju u Ateni. Tada su, podsjetimo, BBB-i u konvoju od 25 automobila, usprkos zabrani sudjelovanja na utakmicama, iz Hrvatske preko Crne Gore otišli u Grčku i ondje sudjelovali u masovnoj tučnjavi u kojoj je ubijen jedan grčki navijač.

Već na prvi pogled, dakle, postoje više nego ozbiljne indicije da dijelovi navijačkih skupina u Hrvatskoj prerastaju u nasilničke udarne grupe radikalno desnih političkih stranaka, uključujući tu i dijelove vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ). Sve se to događa na početku godine koja je već nazvana “superizbornom” i u kojoj će se održati čak tri kruga izbora: parlamentarni, za hrvatski Sabor; predsjednički; izbori za zastupnike u Europskom parlamentu. Trenutna je politička atmosfera u Hrvatskoj, dakle, obilježena političkim nasiljem radikalne desnice: može li za demokraciju biti ičega opasnijeg od događaja koji zloslutno podsjećaju na zbivanja s ulica njemačkih gradova u ‘20-im i ‘30-im godinama prošlog stoljeća?

(Al Jazeera Balkans, foto: Lupiga)