Pisao sam o tome još prošle godine, kad je viši sud u Valjevu uvažio zahtjev Vesne Dragojević, a sada Kalabić, unuke četničkog vojvode Kalabića o rehabilitaciji njenog djeda.

Sada je vijest još tačnija, istinitija, reskija i bolnija za svako normalno ljudsko biće. Nikola Kalabić, izdajnik, kvisling i sluga nacističkih okupatora konačno je u potpunosti rehabilitovan.

Sramna odluka beogradskog Apelacionog suda

Naime, današnja vijest glasi:

“Apelacioni sud u Beogradu pravosnažnom presudom rehabilitovao je nekadašnjeg četničkog vojvodu Nikolu Kalabića koji je presudom suda Sreskog suda u Mionici od 11. septembra 1946. proglašen narodnim neprijateljem i oduzeta mu je imovina.“

I tako beogradski Apelacioni sud, da ne bude nikakve sumnje prevodi na pravu stranu povijesti još jednog koljača, čije ime je izazivalo jezu u kostima svakom normalnom čovjeku i antifašisti u Srbiji za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Prije no što se osvrnem na reperkusije koje će u današnjem vremenu izazvati ova presuda, hajde da se podsjetimo Kalabićevih “herojstava“ i “Kalabićevog čojstva“ zbog koga ga je sud nagradio rehabilitacijom.

Zločin u Vraniću

Nezapamćen i monstruozan zločin iz decembra 1943. kada su indirektno po Kalabićevoj naredbi četnici pobili 67 osoba. Najupečatljivije je svjedočenje Dušana Đorđića, jednog od preživjelih. U svom iskazu detaljno je ispričao kako su ubijali njegovu rodbinu:

“Pitao sam ih kuda me vode, a oni su mi rekli: ‘Ti si osuđen u ime kralja Petra, a po naređenju Draže Mihailovića’. Rekao sam im: ‘Nemojte me klati kao životinju i ako već me želite ubijte, strijeljajte me. Legao sam na pod, a oni su zapucali. Metak me pogodio u lijevo oko i izišao na desni obraz. Kad sam se malo osvijestio, shvatio sam da su dotjerali i mog brata. Njega su strijeljali stojećki i mrtav je pao na mene. Ja sam se pravio mrtvim, a četnici su doveli nekog psa lutalicu da pije bratovu krv. Bojao sam se da će pseto doći do mene i shvatiti da sam živ. Oni su doveli našu majku da nas vidi mrtve, ali onda su je srušili i klali je meni na leđima. Doveli su bratića pa su i njega zaklali. Doveli su udovicu mog brata koji je poginuo u partizanima, pa su i nju zaklali. U jednoj sobi zaklali su dijete od četiri godine, odsjekli mu glavu i izboli ga nožem 18 puta. Kad su sve poklali, bacili su se na pljačku naše imovine.“

Klanje partizanskih simpatizera iz aprila 1944. – pismo krvavog Čika Pere

Ovo je čuveno pismo Nikole Kalabića, ratnog zločinca i njegova korespodencija s nadređenim kojom se dokazuje neposredna i egzekutivna naredba za ubistvo nevinih ljudi. Kalabić se često potpisuje kao Čika Pera. (op.aut)

„Dragi Pape, za klanje komunista molim te dobro tu stvar proveri. Ispitaj još bar tri čoveka. Za te ljude koji treba da se zakolju. Pitaj Peru Miletića, Stevana Beserovca i Živorada Pajića, pa ako oni kažu da su krivi kao komunisti, onda najviše zakoljite: u Jasenici 3, Popučke 2, Garić 2, Grabovica 2, konja pastuva od Zakića mi dovedite, a za njega zna Stanimir. Mene ćeš naći tek drugi dan Uskrsa u večer u Lekovicama kod Stanoja. Nemoj se vraćati dok zadatak ne svršiš. Želim iskreno da praznik Hristovog voskrsenja dočekate svi zdravi. Doviđenja. Pozdravite mi sve, a tebe najviše pozdravlja tvoj Čika Pera.“

Decembarski pokolj Roma u Kopljaru

Nikola Kalabić je u depeši od 29.12.1943. obavijestio Dražu Mihailovića o pokolju koji su počinili četnici pod njegovim direktnim zapovjedništvom u selu Kopljare pokraj Aranđelovca u noći 25-26.12.1943. Najveći broj stradalih bili su pripadnici romskih porodica koje su živjele u selu.

„U Kopljarima uhapšeno na spavanju i poklano 24 aktivna komunista od kojih su 20 cigani, koji su priznali da su bili takozvani ‘jarugaši’, danju rade svoje poslove kući, a noću u akciji. Sve sam poklao.“

Ras Ras

(Kalabić se ovdje potpisuje svojim nadimkom Ras-Ras)

Pismeni sporazum sa Nijemcima i izdaja Draže Mihailovića

Na sve ovo treba istaći i još dva podatka.

Prvi je zvanični i on kazuje da je Nikola Kalabić, pismeno 27. novembra 1943. potpisao sporazum sa pripadnicima Wehrmachta o zajedničkoj borbi protiv partizana.

Po sklapanju sporazuma, Kalabić je naredio svojim ljudima „da se Nijemci i pripadnici Njemačke oružane snage ne smiju napadati pa ni razoružavati.“ Svaki napad na njemačke okupatore Nikola Kalabić je kažnjavao smrću.

Drugi fakat nam kazuje da je taj i takav Nikola Kalabić izdao partizanima u zamjenu za svoj život Dražu Mihailovića, što četnici neočetnici i dan danas negiraju. Ova hipotezu su zastupali i Jovo Kapičić i Milovan Đilas.

Ovo je samo kroki smrti, dakle samo najkraći mogući prikaz užasa i zla, koji su Kalabićevi psi rata po naredbi ovog monstruma činili nad nevinim ljudima, nad civilima.

Nije sve do četnika Kalabića

Dakle, ovo je bio brzinski pregled iz bogatog kataloga zla i zvjerstava, zbog kojih je u nakaradnom vrijednosnom sistemu carstva revizije zločinac Nikola Kalabić nagrađen rehabilitacijom. Sad se o njemu kao i o Draži Mihailoviću i Milanu Nediću slobodno i što je najvažnije-zakonski može govoriti u superlativima.

Kad bolje razmislite, četnički koljač Kalabić je rehabilitovan upravo zbog onog što je činio, a ne zbog “miroljubivosti i nečinjenja“. Da nije palio, ubijao, klao i obogaljivao ljude, da nije bio sužanj nacistički, ne bi sigurno zaslužio sudsku rehabilitaciju. Što nam ponajmanje govori o Kalabiću, a mnogo više o srbijanskom režimu sa jedne strane i stanju u takvom bolešću načetom društvu, sa druge strane.

I kakva je to vlast, kakav je to režim, koji rehabilituje najmonstruoznije predstavnike svog naroda, a koji bi trebali biti sramni pokazatelji kamo se ne ide i koji bi trebali biti poticaj za traženje oprosta od porodica koje su pobili ovi neljudi?

Pa to je režim, sjetićete se, onog Aleksandra Vučića koji traži da se ubije 100 muslimana za jednog Srbina. To je režim koji prvo krije i štiti, a zatim veliča ratne zločince. To je režim, koji otvoreno stoji uz Putinove ubice u Ukrajini. Na koncu to je režim, koji truje zlom narod Srbije najmanje tri decenije. To je režim koji pomenute zločince uz, kabadahije, mafijaše i kriminalce promoviše u superheroje, pa se ona licemjerno čudi strašnom masakru nad djecom u beogradskoj osnovnoj školi.

Umjesto zaključka

A kad smo kod djece, gledam danas u Podgorici maturante i polumaturante crnogorske koji uz podignuta tri prsta slave ideologiju Nikole Kalabića i njegovih četničkih krvavih pulena. Slušam djecu koja uzvikuju ime zlotvora Ratka Mladića, koja razvijaju srbijanske barjake, pjevaju četničke budnice…

Malo li je? Ne znam. Mislim da društvo ide ka onom čuvenom i nikad dostignutom dnu.

Može biti i ljekovito..Samo…samo do tog ozdravljenja, bojim se da će četnički Diznilend biti povezan u srpskom svetu i da će ideologija zla, za koju se naivno mislio da je poražena, biti vaspostavljena kao osnovni etički sistem.

A svi vi koji mislite da rehabilitacija jednog zločinca u jednoj državi nema veze sa djecom iz druge države koja slave uz ideološke kulise tog zločinca, razmislite još jednom.

(CdM)