Baš za Bajram je stigla vijest kako će Komisija za imenovanje ulica grada Nikšića koja je pod palicom neočetničkog predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića nazvati jednu ulicu po četniku Blagoju Jovoviću pripadniku zloglasne Bjelopavlićke četničke brigade.

Ako ima iko zbunjen i ako ima iko kome je nešto nejasno, tu je i druga ulica, koja će se zvati po srpskom knezu Mihailu Obrenoviću. Podsjećam, pod vladavinom Obrenovića je 1897. objavljena jedna od najsramnijih uredbi Kraljevine Srbije i Srbije uopšte „Uredba o zabrani ulaska Cigana i Crnogoraca u Srbiju“. Pa vi vidite koliko su vam potrebni Obrenovići. Ili možda baš i jesu u svjetlu srpskog sveta.

Jer, to je njima “oslobodiocima“ ”pankerima“ i “ujediniteljima“ njihova borba dala!

Četničkom kontrarevolucijom od 20. avgusta 2020, a onda i smjenama na lokalnim izborima, politički pripadnici srpskog sveta su zavladali Crnom Gorom i uspjeli su da je za dvije godine vrate makar četvrt vijeka unazad pod skute Srbije i njene pripadajuće militantne crkve. Pa je tako ljubitelj lika i djela četničkog komandanta Dragoljuba Draže Mihailovića i negator srebreničkog genocida, Marko Kovačević, četnički kokarda-maneken zasjeo u fotelju prvog čovjeka grada Nikšića. Da, da, to je isti onaj što je odbio da obilježi Dane Evrope, što mrlja preko volje crnogorsku himnu i što ne može od muke da gleda crnogorsku državnu zastavu, pa je ista valjda zbog toga postala raritet.

Ako ima išta dobro u konačnom ovaploćenju četništva u herojskoj Crnoj Gori i antifašističkom gradu Ljuba Čupića dobro je to da će se u konačnici i oni začudni zgubidani prestati čuditi i mantrati, Bože mili šta nam se ovo dešava!?

A dešava se konačna okupacija Crne Gore, koja se spušta na formalni nivo, da prostite na komunalnu ravan. Pa će djeca četničkim ulicama ići do škola koje će postati pansrpske pedagoške ćelije i u kojima će svetosavlje biti jedina ideologija.

Ne treba vama puno činjenica, dragi građani i građanke Nikšića, ali eto da znate, vaš Grad Heroj koji se sa pravom ponosi jer je dao 46 narodnih heroja u NOB-u-najviše od svih – ostaće i bez ulice tih Narodnih heroja i bez Partizanskog puta. Jer je to volja onih koji baštine profašističke ideologije iz Drugog svjetskog rata. Kad bi danas zloglasni Pavle Đurišić, ustao iz groba i kad bi vidio da mu se sprema spomenik u Beranama, a da se u Nikšiću ulice već zazivaju po četničkim prvacima poput Blagoja Jovovića, kazao bi da se imao rašta i roditi.

I ne samo on, imali su se rašta roditi svi ljubitelji nacističkih kvislinga u Crnoj Gori, koji ovu ponosnu antifašističku zemlju sad imaju na tacni. Pod krinkom “sagledavanja povijesti sa svih strana“ i navodne pomirbe, a suštinske i bezdušne revizije i unormaljivanja nenormalnog, četnici će uostalom kao i u Srbiji i u RS-a, postati “jedan od dva oslobodilačka pokreta“. I nemojte ni pomisliti da će se tu stati, o ne! Kao što nestaju ulice sa partizanskim herojima, nestaće i spomenici antifašistima. Neki zaboravom, a neki silom neočetničkih huligana, a onda će cjelokupno antifašističko naslijeđe Crne Gore postati “stvar o kojoj se ne govori“ ili se makar dvije oktave tiše priča, zarad mira u “zajedničkoj, pomirenoj“ kući.

Kako ja ovo sve znam?

Imam tu (ne)sreću da živim u Banjaluci, koja se kolektivno navuče na narkotike srpskog sveta odrekla svog antifašističkog naslijeđa i koja se od bosanske ljepotice pretvorila u srbijansku palanku u kojoj se potomci partizana, tako zbunjeni i preumljeni stide svojih baba i đedova. Eto, to u uncu čeka Crnu Goru-da cijelu Crrnu Goru i baš tim redom, a Nikšić je tek početak neka vrsta markera i oglednog primjera onoga što sljeduje zemlju zarobljenu u srpskom svetu.

Ali ima u ovom padu nešto još fascinantnije, čitam kako npr. Predstavnici lokalnog DPS-a i SDP-a osuđuju ove neočetničke ispade koji više nisu ispadi nego pravila DF-a i trabanata poput URE i Demokrata, ali tako osuđuju de se u osudama između sebe kolju saopštenjima. Što bi se reklo i dno ima svoju kanalizaciju.

Pa u ovoj situaciji neočetnici svih fela, svih političkih partija, mogu mirno da sjede i sačekaju da se ono nešto malo opozicionog jada istrijebi međusobno, čisto da srpska vlast ima apsolutnu većinu.

A apsolutna većina znači, znate i to, promjenu identiteta Crne Gore, preko Ustava i popisa. Neće to više biti zemlja građana jer, što će joj građani, da parafraziram novog predsjednika Milatovića, biće to zemlja naroda u množini, s akcentom na srpski narod u jednini. I punini.

I onda će od grba, himne, zastave, pa do same nacionalne, religijske, kulturne i identitetske strukture zemlje i pogleda na povijest biti izmijenjeno. Ili što reče onaj mlad-četnik, živjeće Crna Gora, ali kao Srpska Crna Gora.

A u ovakvom rasporedu snaga, neočetnik i predsjednik nikšićke Opštine Marko Kovačević, može mirno da sjedi i da na karti grada bira, koja je ulica sljedeća žrtva i đe će se četnik sa plave table smijati prolaznicima.

A nakon Nikšića, i to znate ide Podgorica, pa sve ostalo.

Malo li je!?

Samo su mi čudni oni što se još nečemu čude!

(CdM)