Međunarodni projekt umjetničke muzike „No Borders Orchestra“ sinoć je oduševio je publiku u prepunoj sarajevskoj Vijećnici na koncertu u sklopu regionalne turneje orkestra.

Riječ je o orkestru koji je sastavljen od instrumentalista iz zemalja bivše Jugoslavije, s cijem da kroz regionalnu saradnju promovira vrhunsku muzičku umjetnost bez granica. Orkestar je formiran je 2012 godine u Beogradu i Berlinu.

Misija ‘No Borders Orchestra’ odgovara na pitanje: Koji je umjetnički i društveni značaj simfonijskog orkestra u dvadeset prvom stoljeću?

Sarajevskoj publici predstavili su se kao gudački orkestar pojačan perkusijama i zrnom elektronike. Među muzičarima i dvoje Sarajlija – priznati violončelist Isak Haračić, te violinistica Mersiha Teskeredžić.

Izvrsni muzičari koje predvodi dirigent Premil Petrović, publici u Vijećnici podarili su originalno osmišljen program, sastavljen kao esamblaž djela klasične i savremene literature. Između kompozicija Bacha, Schuberta, Mahlera i Elgara, imali smo priliku slušati i djela muzike 20. i 21. stoljeća.

Iznimna akustika Vijećnice odigala je svoju ulogu u potpunosti pa su neki dijelovi orkestarske izvedbe zaista zvučali nebeski.

Koncert je započeo Bachovim komadom u izvedbi gudačkog kvarteta, kojem su se postepeno pridruživali ostali muzičari da bi se, bez pauze za aplauz, program nastavio prvim stavom djela „The Wound is the Place where the Light enters You“ koju je specijalno za No Borders Orchestra skladao mladi hrvatski kompozitor Davor Branimir Vincze. Kroz cijeli koncert, između ostalih numera, protezat će se preostala četiri stava ove upečatljive elektroakustičke kompozicije.

U temu ovogodišnje turneje orkestra, koja glasi „Embracing Vulnerability“ (prihvatanje ranjivosti), kao i u ambijent Vijećnice koja ovih dana obilježava trideset godina od spaljivanja od agresorskog granatiranja, nepogrešivo se uklopila kompozicija „Different Trains – Europe-During the War“ koju potpisuje čuveni američki kompozitor minimalističkog pravca Steve Reich. Ovo je bio momenat kada je orkestar pokazao svu svoju uigranost i nevjerovatnu energiju.

Nemamo često priliku čuti Reichovu muziku, kao ni djela koja sklada estonski velikan savremene muzike Arvo Pärt. Zaista smo bili privilegirani uživo čuti njegovo kolosalno djelo „Cantus in memoriam Benjamin Brittenu“, u upečatljivoj gudačkoj izvedbi.

Veličina Premila Petrovića ne ogleda se samo u entuzijazmu s kojim pristupa osmišljavanju programa i dirigovanju koncerta, već i u inovativnosti i dramaturgiji koja je toliko prirođena ovom ansamblu. Na primjer, dok smo slušali omaljujući Gudački kvintet Franza Schuberta, ostali članovi orkestra pridružili su nam se u publici, slušajući ovo djelo udobno zavaljeni na unaprijed postavljenim jastucima. Eklatantan detalj u prilog inovativnosti je i korištenje marimbe umjesto harfe u čuvenom Addagiettu iz Pete simfonije Gustava Mahlera, što je zvučalo čarobno.

Izvedbu na sceni pratile su poruke koje su na postavljenom flip-chartu bile pisane uporedo: O tome kako ljudi teže izvijesnosti, ali da je život, nažalost neizvijestan. „Treba se opustiti u toj neizvijesnosti“ – glasila je zadnja poruka, koja ujedno potvrđuje i koncept ovog nadasve neobičnog koncerta. Muzika pisana u rasponu od skoro pola milenija, sinoć je zazvučala u jedinstvenoj poruci.

Bio je ovo dubok i značajan događaj u koji je spojio pijetet prema žrtvama ratnih razaranja, uzvišenu ljepotu muzičke umjetnosti koja ne priznaje granice – kako teritorijalne tako i historijske, te vrhunsku orkestarsku izvedbu mladih ljudi iz naše regije čiji entuzijazam i senzibilitet nadilaze ispraznost dnevnopolitičke svakodnevice.

(Radiosarajevo.ba, Foto: Facebook NBO)