Milorad Dodik, a sa njim i pripadajuća Republika Srpska, na posljednjoj egzibicionističkoj sjednici Skupštine stavili su primjenu secesionističkih zakona “na čekanje”.

Stiže jun, VRS-a nema

U praksi, bizarna Deklaracija o “ustavnim principima” iz decembra prošle godine, kojom se predviđa prenos nadležnosti sa nivoa BiH na entitetski, postaje ništavna. Za one koji ne znaju, skupštinskim odlukama od prije pola godine, vlada i parlament RS-a trebali su da pripreme i usvoje zakone po kojima bi ovaj entitet od 10. juna dobio svoju vojsku, sigurnosne agencije, upravu indirektnog oporezivanja, te visoko sudsko i tužilačko vijeće.

Naravno, svako normalan je znao da je ova Deklaracija potpuno suluda i da bi njena primjena BiH najdirektnije uvela u rat. Što bi zapravo “tadašnjem” Dodiku odgovaralo. Pa kako je onda moguće da je odjednom, kako se ističe, “zbog bezbjedonosnih razloga i rata u Ukrajini”, ova Deklaracija i posredni prenos nadležnosti kojim bi se u konačnici formirala vojska RS-a “prolongirana za šet mjeseci”, kako stoji u odlukama Skupštine?

Naime, većina u Narodnoj skupštini RS-a usaglasila je u ponedjeljak niz zaključaka, a između ostalih traži se da se za još šest mjeseci odloži vraćanje nadležnosti i što je još važnije, izražena je puna podrška produženju Misije Althea EUFOR u Bosni i Hercegovini. Jednom riječju, stiže jun, VRS-a nema, ali tu je EUFOR.

Hajmo od kraja.

Kad potpukovnik zavrće ruku, Dodik kaže ‘razumijem’

Misiju ALTHEA u BIH prvi je u RS-u podržao upravo Milorad Dodik i to objavom na Twitteru od prije dvije sedmice u kojoj kaže:

“Ukoliko dođe do zastoja u odlučivanju u Savjetu bezbjednosti, smatram da Predsjedništvo BiH treba da zatraži od EU da ‘Althea’ nastavi svoju misiju u BiH, istakao je on.”

Dakle, ne samo da je Dodik za vojnu misiju EUFOR-a, nego će se boriti da ona i dalje traje. Da bi se razbistrilo, kako to odjednom Dodik aterira, možda je važniji njegov prethodni tvit u kome pomirljivo saopštava:

“Danas sam se sastao sa general-potpukovnikom Brajsom Hudetom, operativnim komandantom EUFOR-ove misije ‘Altea’ u BiH. Imali smo jedan otvoren i direktan razgovor. Dodatno sam razumio ulogu Misije ‘Altea’ i njena uloga u BiH ima moju podršku sada i u budućnosti.”

Šta je to potpukovnik Hudet rekao Dodiku i kako mu je zavrnuo… hm… ruku pa da Dodik reterira promtno, izgleda će ostati nepoznanica, tek je stvar čiste konstatacije da vojni operativac EUFOR-a itetako posjeduje mehanizme kojim se brzopotezno Dodik prizemlji i učni najvjernijim igračem na terenu.

Tako da je zapravo čitave dvije nedjelje prije cirkusa sa Lavrovim Milorad Dodik zapravo već bio spuštenog garda i potpuno razoružan.

To je prva stvar i govori nam o klasičnom Dodikovom kukavičluku, pa se već tada na osnovu njegovog saopštenja znalo da će Skupština RS-a samo aminovati ono što je Milorad dvije sedmice ranije kazao, uz salutiranje – Razumijm.

Nema Lavrova, nema Deklaracije, entitet preživio

A šta je sa “prolongiranjem”, čitaj odgađanjem u beskraj, takozvanih poluga prenosa nadležnosti kojim bi se aminovala secesija RS-a? E za to je zaslužan Sergej Lavrov, preciznije njegov nedolazak u Srbiju. Kad je Dodik nakon egzalitarnih potvrda kako ide u Beograd da se sastane sa Lavorvim od svega dobio ruskog ambasadora Kalabuhova u Skupštini RS-a, shvatio je svojim oportunističkim mozgom da mu je manevarski prostor sužen, ali najbukvalnije.

Ne radi se više ovdje o nekom prenesenom značenju, nego o faktu da se Dodik nema gdje kretati. Može ovako pod sankcijama otići do Beograda ili eventulano se (još uvijek) evakuisati u Moskvu, što bi mu bilo zadnje i to je to. U ovakvoj situaciji insistirati da se aminuje nekakva Deklaracija RS-a, kojom bi se na koncu formirao platni sistem i vojska bio bi Dodikov kraj, a vrlo vjerovatno i i kraj postojanja entiteta RS kakvog ga znamo do sad.

Jer kad razmislite, pod sankcijama je predsjednica RS-a, član Predsjedništva iz RS-a, ministar zdravlja, bivši prvi čovjek VTSV-a, entietska televizija i najveća banjalučka televizija uz najvažnije parlamantarce iz RS-a. Situacija u kojoj bi Skupština entiteta usvojila deklaraciju kojom bi se opet stvorio VRS, to bio kraj istog tog entiteta.

E zato Dodik odjednom, za dva dana od čovjeka koji podvikuje Slava Rusiji i Putinu, živjela samostalna Republika Srpska, postaje maltene PR – vojne misije EUFOR-a. I sam pljuje po svojim odlukama kojim bi “otcijepio RS”.

Ali svi oni koji misle da će se Dodik povući tek tako, treba im reći da smrtno griješe.

Prvo, Dodik je “povukao ručnu” jer je shvatio da je i “majčica Rusija” u ovom trenutku prema Evropi tek izolovano autokratsko Putinovo ostrvo sa koga i njeni najviši zvaničnici nemaju kud. A shvatio je još bolje i jače da će njegova politička sudbina biti okončana bilo kakvim povodom na secesiju upravo sad.

Jednom riječju, ruska diplomatija van prijemne sile ili prijetnji danas ne postoji. A na Balkanu, posebno odbijanjem dozvole za prelet ruskog aviona sa minstrom spoljnjih poslova od strane Sjeverne Makednonije, Bugarske i Crne Gore, Rusija institucinonalo ne može ništa. Sve je svedeno na tešku ilegalu i sve je svedeno na ruska obećanja iz daljine prema Srbiji i entitetu RS.

Dodikvo zadnje ljeto na vasti?
I na koncu, Dodik jeste srpski nacionalista i separatista, ali je više od toga samoljubivi seoski trgovac koji će i rođenu familiju izdati da ostane tu gdje jeste, na poziciji lokalne moći. I to su najbolje razumjeli ljudi iz EUFOR-ove misije i NATO pakta, koji ga znaju pritisnuti tamo gdje je najranjiviji, pa se brzo dogovore.

Kako god, ovim potezima jeste (p)ostao kukavica, ali je sebi kupio ljeto na vlasti, a to mu je sad najveći domet.

Da li je posljednje ljeto na vlasti?

I međunarodna zajednica, naravno, čeka da se riješe dvije stvari – agresija na Ukrajinu (što neće biti skoro) i izbori u BiH, koji će djelovanjem Christiana Schmidta neopozivo biti u oktobru. Nakon toga će se javnosti predstaviti igrači sa kojim će EU i NATO plesati u naredne četiri godine.

Imam jake argumete da vjerujem kako će jedan od njih po ko zna koji put biti Milorad Dodik i tek onda će se stvari rasplesti.

Do tad – i međunarodna zajednica na broju, putinofilske mase u ekstazi, a Dodik će nekako politički preživjeti ljeto. A to mu je bio jedini cilj.

A šta ćemo mi sa njim?

I nikako nemojte zaboraviti da je u ovom džumbusu Dodik potvrdio da Republika Srpska želi “održati neutralnost” kada je riječ o Rusiji i Ukrajini, te da je protiv sankcija Rusiji, kopirajući srbijansku diplomatiju.

Ako znamo da je i ministrica spoljnih poslova BiH konačno odreagovala kako treba i kazala da je Lavrovu zabranjen dolazak na BiH tlo, postavalja se pitanje koje će se užariti ovog ljeta:

Hoće li Bosna i Hercegovina konačno uvesti sankcije Ruskoj Federaciji ili će je Dodik po ko za koji put držati kao taoca?

(Al Jazeera)