Ako dođete u Pljevlja možete vidjeti uobičajenu ikonografiju za skoro sve srpske gradove. Ratko Mladić na zidu, grafitisan, pa jedan segment prekrečen, pa opet grafitisan. Rekli bi, ništa novo za državu Srbiju i njenu nafaku u kojoj su ratni zločinci heroji baš zbog počinjenih zločina i genocida, a ti zločini i genocid se “nisu desili“, kako četnici razumijevaju dijalektiku zla.

Ali.

A gdje su ta Pljevlja i čemu služi Komunalno preduzeće?

Ali Pljevlja, eto, nisu-nekim čudom u Srbiji, nego u Crnoj Gori, a grafit Ratku Mladiću nije išaran bilo gdje nego na Komunalnom preduzeću, koje se navodno bavi čistoćom mjesta. I ništa jednostavnije nego da komunalci doslovno očiste svoje dvorište, svoj zid, da prekreče sramnu zapišotinu i krenu dalje.

Ali. Opet ali.

Ali nije sve tako jednostavno, makar ako pitate predsjednika Opštine Igora Golubovića, koji kaže da je zgrada rentana i da komunalci ne mogu tek tako, na svoju ruku farbati zločinca Mladića. Ono, po načelniku, ipak mogu, ali privatno o svom trošku kako se kaže, a institucionalno jok.

Tako se načelnik, kako piše Pobjeda, pravda da ovo opštinsko preduzeće u privatnoj zgradi iznajmljuje taj prostor i da nemaju ovlašćenja da diraju bilo što na fasadi?! Priznaje da zaposleni možda jesu mogli kupiti kantu „jupola“ i prekrečiti grafit… Ali, to im nije obaveza, već je to, prema njegovom viđenju, isključivo u nadležnosti – uprave zgrade?!

Dobro. To ludilo smo apsolvirali.

Zločinac Mladić je, dakle, potpuno slobodan da se imenom i prezimenom kezi, jednako kao i njegove četničke kolege diljem grada, uz uslov da se sve dešava na privatnim zgradama (sic!)

E sad “nesreća“ je, kažem što u Pljevljima žive i Bošnjaci-muslimani, isti oni čije je sunarodnike Ratko Mladić zatro u srebreničkom genocidu, što ih je uništavao četiri godine u Sarajevu i svim većim BiH gradovima koji su bili u okruženju i što je očistio pola Bosne i Hercegovine od njih. Najbukvalnije. Kao što se bukvalno kerebeči sa neočišćenog zida komunalnog preduzeća, tako je bukvalno izbrisano bošnjačko stanovništvo-ubijanjem, sistematskim urbicidom, masovnim silovanjima, organizovanim etničkim čišćenjem.

Nezgodno je sa tim Bošnjacima, majka im stara, što ih eto ima dosta živih u Pljevljima. Ono, oduvijek su on i živjeli u ovom gradu, ali eto i sad se ovako živi bune što je Ratko Mladić u srpskom svetu pokorenih Pljevalja zaživio na zidovima. A gdje je Ratko, Bošnjacima nema mjesta!

I kao da nije jasno Pljevljacima- Bošnjacima da je i poenta “novog doba“ tamo od avgusta 2020. to da im se valja seliti. Ko je pismeniji, može u zadnje dvije godine primiti zidne obavijesti na kojima piše: „Selite se Turci“, „Nož, žica, Srebrenica“ i „1992“.

Dobro, ljudi su zbunjeni jer im je predsjednik Opštine pomenuti Golubović iz DPS-a, partije koja bi makar po sili nužde trebalo da bude na antifašističkoj strani. U svakom slučaju na partiji je, a bogme i na narodu da ocijene i procjene rad čovjeka, koji ne vidi ama baš ništa sporno u četničanju po multikulturnom mjestu.

Kad 100% i 20% postanu 100%

“Određena primitivna iskazivanja pripadnosti određenoj nacionalnoj zajednici su sada na snazi. Ne samo sa srpske strane, nego i sa bošnjačke se na isti način profiliše… E, sad da li jednih ima 90 ili 80 posto, a drugih 10 ili 20 posto, pa se to malo više vidi ili malo više ne vidi, to je druga stvar – kaže tako za Pobjedu Igor Golubović.

Ili što bi reklo dijete za 100 posto je više četničanja od velikobošnjačkih ideja na terenu, jer velikobošnjačkih ideja, da prostite, nema. Nema ih čak ni u hipotezi, ne pojavljuju se čak ni kao odnosne zamjenice, ni kao relavantna retorička vježba.

O tome svjedoči i aktivista Denijal Geljić koji za Pobjedu kaže:

-Ako bismo mi Bošnjaci počeli da ispisujemo „Hamas Pljevlja“ po zidovima, mislite li da specijalne antiterorističke jedinice ne bi pokrenule racije po bošnjačkim kućama“?

Dabome da bi Denijale, kao što je i red! Dabome da bi, jer je riječ o terorističkom pokretu. Jednako kao što je Ratko Mladić zločinac, ali mu je ime, ne samo dozvoljeno, nego i preproučeno po zidovima gradova i kasaba srpskog sveta (pogledaj u Beogradu, Novom Sadu, Banjaluci, Tivtu, gluho bilo).

Ratko Mladić i jeste legalna moneta kojom se služe neočetnici u tom srpskom svetu, ne samo da bi zapišali teritoriju, odavno su to uradili, nego da bi pokazali kako se genocid isplati i kako je zločinačko ime uvijek iznad žrtve, prije žrtve i kako je veće od žrtve. Na koncu broj od preko 8 hiljada pobijenih samo u genocidu tako neosvješćen ostaje -broj i “nije se desio“ kako vele zlotvori.

A Ratko Mladić?

Pa njega čuvaju legalne i ilegalne formacije, koje su na platnom spisku države Srbije, on je izvor posla, prihoda, on otvara radna mjesta, on pobjeđuje na izborima, preko njega se dobijaju fotelje, pa i donacije.

Pitaš li se ikad Denijale, zašto će Nikšić dobiti milionsku donaciju od Vučića? Neće sigurno zbog protoka vode u Zeti. Naravno, dobiće zato što je u litijaškoj kontrarevoluciji doveo ordinarne četnike na vlast. Jednostavno je.

U Pljevljima ide na guranje, gradonačelnik je u Đukanovićevom DPS-u, ali se ponaša bogme, svaki DF-ovac bi mu pozavidio, a vremena ima, možda promjeni i partiju -ni pravi ni posljednji.

Crkva Srbije nožem, žicom, Srebrenicom “smiruje“ situaciju

Kako god, u ovakvoj konstelaciji snaga u kojoj Crnu Goru Srbija i Beograd tretiraju kao mlađeg, ruralnog i zapuštenog brata, koji još uvijek izmiče srbiziranju, mrka kapa u Pljevljima. Prvo na simboličkom nivou, jer ako komnualno preduzeće nije prefarbalo Ratka Mladića – zločinca, pa ko će onda prefarbati, boga ti? Potom, tu je nesigurnost psihološka koja traje od 1992. godine i iz koje pljevaljski Bošnjaci vuku silne traume i PTSP, a onda i djelovanje na terenu.

Zapravo, djelovanje na terenu se desilo, znaju Pljevljaci, kad je onomad fizički u novembru napadnuta aktivistica Sabina Talović, na koju je nasrnuo samoprozvani četnik Zorislav Leković zvani Zenga.

Eto, to je već sadašnjost Pljevalja, grada u kome se mirno ne spava, dok predsjednik Opštine Igor Golubović priča o nekim sinusoidama i relativizuje stvar do besmisla.

Hoće li odgovarati i on i ljudi oko njega? Bojim se da je taj voz davno otišao iz stanice.

Na koncu, a trebalo je biti na početku teksta, ljudi se pozivaju na Crkvu Srbije, koja bi trebalo da spušti tenzije (čitaj uljudi četnike) i vratiti povjerenje ljudima. A šta ona radi?

Kako navodi Denijal Geljić: “U Pljevljima svakog Božića, svake Badnje večeri, godinama običaj, kao i za „Srpsku“ novu godinu, da kolone automobila, sa sirenama prolaze kroz bošnjačke mahale, uz nacionalističe pjesme i poruke: „nož, žica, Srebrenica“.“

O tome vam pričam. Unormaljivanje nenormalnog.

“Nož, žica Srebrenica“ su postale “dobar dan“ lokalnim moćnicima, a vi Bošnjaci, vidite šta ćete, kako ćete i đe ćete. Na sramotu svijeta i onog dijela antifašističke Crne Gore.

(Antena M)