„Za pametnog čoveka svaki je rat izgubljen. Ne moraš ni sudelovati u njemu da bi ga izgubio“, rekao je ne jednom prilikom Đorđe Balašević citirajući lika iz romana kojeg je sam stvorio.

Raspad Jugoslavije Đorđe Balašević dočekao je kao velika zvijezda umiruće države. Još 1987. godine napisao je antiratnu Samo da rata ne bude.

„Znaš šta, neka kiše podivljaju, neka gromovi polude,
samo rata da ne bude“, pjevao je Đole.

„Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima. I svakoj bajci naude. Samo da rata ne bude“. Ali bilo ga je.

Tijekom cijelog rata Balašević je stalno i uporno huškao na mir. I uvijek se vraćao ratu.

Spomenik Vukovaru pjesmom: „Ne znaš ti što znači ubiti grad“

Poetski spomenik razorenom Vukovaru podigao je pjesmom Čovek sa mesecom u očima.

„Ne znaš ti šta znači ubiti grad
Ne znaš ti bauke kaljavih rovova
Ne znaš ti sta znači spavati sad
Kad sklopim oči ništa osim tih krovova.“

U isto vrijeme pao je u nemilost Miloševićevog režima zbog svoji antinacionalističkih i antiratnih stavova. Miloševića je opjevao u dvije pjesme: Balada o Gledi Gluperdi i, puno direktnije, Sloboda – Ne.

„Dokle, bre, da nas voza, zli čarobnjak iz Oza“, pjevao je Balašević Miloševiću u drugoj pjesmi.

U brojnim antiratnim pjesmama pjevao je Balašević o ratu u BiH. Njegova Sevadalinka konstatira da je i „Bogu prosto bilo krstimo se ili klanjamo“.

Legendarni koncert u Sarajevu

Godine 1998. Balašević je održao prvi poslijeratni koncert u još uvijek razrušenom Sarajevu. Skenderija je bila krcata, a koncert, vjerojatno najbolji u njegovoj karijeri, bio je nabijen emocijama. Tih dana pisalo se da se na Balaševića sprema atentat. Je li se zaista spremao, danas nije ni bitno, no u to doba to nije bila nevjerojatna opcija. Balašević je to kasnije na koncertu pričao onako kako samo on zna.

„Osvanuli su u štampi u kraju iz kog’ dolazim veliki natpisi: ‘Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu!'“ kazao je Balašević.

„Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg’ bojim, ja bih se sakrio u Sarajevu.
Rekao sam: ‘Okej, ja idem na put i to tako mora biti, to je tako zapisano…i sve to, uredu.’
‘Ne bojiš se za svoj život? Ne bojiš se atentata?’
Ja kažem: ‘Ako je to cena, da 2 dana budem na nišanu nekog ludaka. Oni su mogli 5 godina da budu na nišanu. Eto i meni načina da bar 2 dana u životu budem Sarajlija, bar po tome'“, kazao je davne 1998. Balašević u Sarajevu.

„Prije bih pucao u sebe nego na Osijek“

Prije pola godine Đole se dotakao još jednom i rata u Hrvatskoj. U razgovoru iz svog dvorišta, nakon što je izašao iz bolnice, Balašević je kazao da su mu u ono doba neki kucali na prozor pokušavajući ga natjerati da ide u vojsku.

„Prije bih pucao u sebe nego na Osijek“, poručio je Balašević.

Pisao je i pjevao Balašević mnogo o ratu. U Ratniku paorskog srca opjevao je besmisao danas zaboravljenog Prvog svjetskog rata.

„Psovo je Braca i krivce i žrtve
puške i vaške i rov prepun blata
Reko je: ‘Ne možeš prebrojati mrtve
jer su se carevi igrali rata'“, ukratko je opisao taj veliki pokolj Balašević, koji je bio i svoj i svačiji, ali najviše vezan za svoju Vojvodinu i Novi Sad.

Ratova devedesetih najviše se dotakao na albumu Devedesete.

„Davno ti je vrag zaseo na prag,
zemljo Srbiji“, pjevao je Miloševiću na albumu koji završava sa: „Jebite se devedesete.“

„Nije to glava – pismo. Ili jesmo ili nismo. Ovo srce bubnja večni tam-tam otpora.“

Danas je umro Đorđe Balašević, možda i najveći pjesnik i autor u povijesti ovih prostora. Što god „ovi prostori bili“.

„Stane sve, samo život prođe“, pjevao je u još jednoj antiratnoj, tko će ih sve pobrojati.

I prošao je. Prebrzo i prerano.

Frane Ćapeta (Index.hr)