Skip to main content

VUKAŠIN OBRADOVIĆ: Levo kod Albukerkija

Autonomija 18. јул 2018.
3 min čitanja

U političkom životu Srbije, danas, postoje bar dve nerazrešive misterije. Prva je, naravno, Vučićeva platforma za pregovore sa Prištinom. Ni najuporniji, siguran sam, više ne mogu ni da naslute šta predsednik (kao) traži, a ovi mu (kao) ne daju.

I ne bih vas tu ja više zadržav’o, jer cela situacija podseća na Hazarski rečnik. Možete da krenete sa čitanjem ovog remek-dela Milorada Pavića, s početka ili sredine, okrećete stranice napred ili unazad, uvek ćete doći na kraj knjige. Tako će biti, veruju mnogi, i sa pregovorima o Kosovu. Ne zato što su Srbi Hazari, već zato što se radi o real-politici, koliko god to nama bilo teško da shvatimo. U tom žanru, slično dramskoj strukturi, nakon prologa sa pevanjem, zapleta, obično sa pucanjem, kulminacije za pregovaračkim stolom, stigne epilog sa, po pravilu, kolektivnim arlaukanjem.

Ili jednostavnije rečeno – bilo bi to arčenje prostora i vremena jer pouzdanog odgovora sada nema ni na vidiku. Ili se to samo čini nama, običnim smrtnicima, koji ne čitamo dnevno 500-600 strana.

Zato bi možda bilo uputnije pozabaviti se onom drugom dilemom sa početka koja bi mogla da glasi – da li će razrešenje kosovskog čvora zapravo označiti i definitivan kraj građansko-liberalne opozicije, šta god pod ovim pojmom podrazumevali.

Budući da ovaj deo Vučićevih oponenata, u koje bi mogli da ubrojimo Demokratsku stranku, PSG Saše Jankovića, Levicu Srbije ili Tadićeve socijaldemokrate, ni pod najtežim mukama ne bi odao da li ima i kako izgleda njihova vizija, da ne kažem (pretenciozno) plan, šta će činiti onog dana, koji je – čini se – sve bliži, kada Vučić i Tači slavodobitno objave da su postigli dogovor oko svih pravno obavezujućih i neobavezujućih pitanja, a Merkel, Makron, Mogerini i Han egzaltirano aplaudiraju?

Cinici, recimo, kažu da Lutovca možete staviti na najveće muke, čupati mu nokte na rukama, on vam ne bi odao tu strogo čuvanu tajnu.

Zato u analizi moramo da se poslužimo hipotetičkom metodom koja nema baš naučnu valorizaciju, ali može da posluži u ovakvim nadrealnim situacijama: Tači i Vučić, samo zarad ilustracije, recimo u nedelju potpišu sve obavezujuće i neobavezujuće sporazume, šta se dešava u ponedeljak?

Vuk Jeremić, Boško Obradović, Miloš Jovanović & co. sa desnice, zna se, do neba vrište „izdaja“, Risto Sotona Radović baca antemu na Vučića, Vojvoda Voja od Hrtkovaca pišti „nepvavda“ i šalje svog sina naslednika u Strazbur da oslobođa Kosovo, Čeda izvodi rimejk „ice challengea“, ali se ne poliva ledom, Čanak ulazi u drugu sezonu Zadruge i sa Anđelom Vešticom i Đeksonom traži lustraciju Slobe i Kije.

Dobro, ali to je sve manje više poznato i očekivano. Šta u ovoj pretpostavljenoj situaciji preduzimaju DS, PSG, SDS, LS…?

U nekoj twitter anketi ponuđeni odgovori bi mogli da budu:

a) podržavaju sporazum
b) protive se sporazumu
c) raspoređuju mandate, ono kad samo što nisu pobedili Vučića

Šalu na stranu, mada nije nimalo smešno, ostaje i dalje pitanje da li je ovaj deo opozicije svestan pozicije u kojoj će se naći tog Dana D?

Međunarodni aspekt je samo deo problema. Svi oni koji se budu protivili Sporazumu, kada i ako bude postignut, biće za EU i SAD deo problema, bez obzira da li se radi o Šešelju ili Borku Stefanoviću, Saši Jankoviću ili Zavetnicima. Demokratsko protivljenje sporazumu ne da neće oslabiti međunarodnu poziciju esenesovske vlasti već, naprotiv, samo će je ojačati.

Drugi argument koji se može čuti otprilike glasi: Zapad će, nakon što Vučić potpiše ono što se očekuje od njega, pustiti niz vodu sadašnjeg predsednika Srbije. Ovaj argument nije validan bar iz dva razloga. Prvi je Milorad Dodik i Republika Srpska. Nije nikakva tajna da je BiH sledeća tačka u agendi sređivanja stanja na Zapadnom Balkanu. Evropljanima i Amerikancima je za tako nešto neophodan neko ko ima uticaj na Mileta. Ko bi to mogao da bude – suvišno je navoditi.

Drugi argument je povezan sa prvim: može li iko zdravog razuma pretpostaviti da će Zapad tražiti partnera za postizanje sporazuma u BiH među onima koji se protive dogovoru Srbije i Kosova?

I na kraju, ako neko misli da će građani Srbije masovno ustati i usprotiviti se “izdaji Srbije”, mogli bi pažljivije da pogledaju istraživanja javnog mnjenja i prioritete Soraba i ostalih ekonomski iznurenih stanovnika ove države.

Liberalno demokratska opcija, po onome što trenutno radi, nezadrživo napreduje ka sopstvenoj eutanaziji. Onog trena kada i ako bude postignut sporazum između Beograda i Prištine, oni će moći da biraju između toga da podrže Vučića ili da se pridruže nacionalistima svih boja u odbrani već izgubljenog Kosova.

U takvoj situaciji, samo će građani Srbije biti na gubitku, jer će se politička scena svesti na dve opcije. Sa jedne strane biće autokratski populizam SNS, a sa druge zapenušane patriJote.

Priznaćete, to baš i nije neki izbor.

(Autonomija / foto: MCV)