Optužbe lokalnih vlastu u Subotici na račun Mađarskog nacionalnog saveta da kroz Zakon o nacionalnim savetima pokušava da nametne svoju volju, to jest volju Saveza vojvođanskih Mađara kao najveće stranke u tom entitetu, i upravlja ustanovama kulture u Vojvodini, a da u školama postavlja direktore po svom izboru, utiče na programe obrazovanja i sprovodi ideju o obrazovanju „u duhu mađarske kulture“, možda su samo sticajem okolnosti kulminirale kada i polemike oko Zakona o restituciji u kojem su opet „u glavnoj ulozi Mađari“ – ali ta koincidencija bi mogla doneti velike probleme čitavoj Vojvodini.

Mađari su ovih dana u medijima prozivani i zbog opstruiranja naših evropskih integracija zahtevom da se u Zakonu o restituciji izmeni odredba koja praktično uvodi pojam kolektivne krivice, jer ne dozvoljava vraćanje oduzete imovine svima koji su učestvovali u okupacionim snagama, bez preispitivanja pojedinačnih uloga u tim ratnim dešavanjima. Takođe, Mađari su bili kamen spoticanja kada su prošle godine – a to čine i sada – tražili da se Vojvodini uplate sredstva iz republičkog budžeta zagarantovana inače diskriminatorskim Ustavom. Sve to ukazuje na „staru i više puta dokazanu tezu“ o brojnim neprijateljima srpskog naroda. Najpre Slovenci, pa Hrvati, pa Bosanci, pa Albanci, a sada eto i Mađari…naravno, hoće svoju državu. I gotovo je zabavno, kada ne bi bilo tragično, pogotovo po Vojvođane, kako ozbiljni mediji i ozbiljni novinari prozvaju predstavnike mađarske zajednice povodom takvih stavova i u njima pronalaze nepatriotske i separatističke motive, postavljajući čak i pitanje da li se oni uopšte osećaju kao građani ove države. Pitanje bi međutim trebalo obrnuti – da li (ti) mediji i veliki deo javnosti uopšte doživljavaju Mađare, i „ostale“ koji nisu Srbi, kao građane ove države, koji imaju pravio na svoje primedbe, svoj glas, svoje mišljenje. Stalno prozivanje i stalna sumnja u odanost državi mogu biti zaista zamorni.

Da li je to permanentno propitivanje (lojalnosti) Mađara samo slučajnost, medijska stihijnost, ili pak u tome ime neke „više promišljenosti“ koja nas je vodila u sve prethodne tragedije, sigurno dobro znaju upućeni u mehanizme vladanja ovom zemljom. Ali podsticanje javnosti da o Mađarima razmišlja kao o (najnovijim) neprijateljima Srbije je opasno, nepošteno i predstavlja ozbiljnu pretnju za višenacionalnu zajednicu kakva je Vojvodina. Pre svega takva slika koja se želi poslati o vojvođanskim Mađarima je netačna – po svom dosadašnjem „podaničkom stažu“ u zemlji Srbiji oni su pokazali veliku dozu lojalnosti. Mnogo njih, proporcionalno čak više nego Srba, mobilisano je i mnogo se odazvalo na poziv u ratove devedesetih; ova zajednica sve do sada svaki problem nastoji da reši demokratskim, civilizovanim putem, kroz institucije, uz poštovanje svih zakona i propisa, a nikako balvanima; ona je možda najredovnija u plaćanju svojih obaveza prema državi od svih nas ostalih zajedno… To, naravno, sve može biti maska, jer svi naši neprijatelji su, kao što se pokazalo, lukavi, prepredeni i pretvorni, i zato treba biti oprezan – dok mi verujemo, ode nam još jedan komad države. Možda zato sve vreme ćute i najveće demokrate i proevropljani, intelektualci i građanski aktivisti na ovu već viđenu igru pronalaženja novog neprijatelja. „Analitičari“ i mediji, navodno, za navedene sumnjive rabote prozivaju samo političke predstavnike mađarske zajednice, ali dok dlanom o dlan, stereotip je stvoren – Mađari su nova prepreka našem nacionalnom identitetu, našoj državnosti, srpstvu, putu ka boljem životu i Evropi, ali i celovitosti Kosova. A takve ideje imaju veoma plodno tlo, i već razrađene sisteme obračunavanja sa neprijateljima.

Jedan od razloga sve intenzivnijeg stavljanja na optuženičku klupu vojvođanskih Mađara, to jest njihovih političkih vođa, svakako jeste i već započeta predizborna trka. U pojedinim vojvođanskim strankama navode da rukovodstvo DS polako protura ideju o objedinjavanju svih srpskih snaga protiv mađarskih, kako bi se na izborima sačuvala „srpska Vojvodina“, te da se u tom pokušaju da se zadrži vlast ne biraju sredstva. Da glasine nisu samo glasine pokazuje trenutni rejting DS u čitavoj Vojvodini – zbog prevare sa Ustavom, zbog njenog odnosa prema Vojvodini, zbog postizbornih koalicija i svega onoga što je predizborna DS obećavala. Opasnost da se izgubi vlast je velika, i srazmerna žestini napada na Mađare. A ako dođe do požara, gasiće ga ko mora, a preživeti ko uspije.

Zbog svega navedenog obaveza pre svega vojvođanskih intelektualaca, ali i ostalih građana Vojvodine je da uoče ove najnovije pokušaje pronalaženja krivaca za naše žalosne sudbine, i stanu u odbranu svojih sugrađana Mađara. Danas su to oni (inače, na listi najomraženijih nacija zajedno sa Albancima i Hrvatima u samom vrhu svih istraživanja), i homoseksulaci, sutra…već znate kako ide.

(Autonomija)