Ulica Milke Trnine nalazi se na Savici. Ulica Anđele Horvat mali je crvuljak nakon što projurite Bukovačkom cestom i Gospočakom, pa skrenete desno. Ulica Šenoine Branke u Botincu paralelna je sa Zlatarevim zlatom, iz koje ulazite u ulice Pere Kvržice, Ivice Kičmanovića i Šegrta Hlapića. Trninu znate, Branku Augusta Šenoe također, a povjesničarku umjetnosti i konzervatoricu Anđelu Horvat iz Krašića poznaju samo oni iz struke.

Sve u svemu, izbrojite li nekih 4.900 ulica, trgova, prilaza, odvojaka, ogranaka, bregova, putova i stuba grada Zagreba, među njima ćete naletjeti na 38 njih ili mršavih 0,80 posto nazvanih po ženskim imenima.

Ako oduzmete imena ženskih likova iz domaće literature poput Šenoine Branke ili Demetrove Teute, tomu pridodate šest ulica općenitih ženskih imena (Anina, Dubravkin put), svetačke (ulicu svete Barbare i Marije Snježne) i neodređene (ulica Neznane junakinje), dobit ćete jednu svjetsku ličnost (Majka Tereza) i 22 ostale koje su zadužile hrvatsku povijest, književnost, glazbu, prosvjetu i sport.

I od šezdesetak zagrebačkih trgova, naišla sam samo na dva ženskog imena (Trg Katarine Zrinske na Gornjem gradu i Dubravkin trg u Trnju). Ako sam u pohodu kroz popis zagrebačkih ulica neko ime i previdjela, to ne mijenja dojam da se Zagreb prilično skromno odužio ženama. Doduše, ostatkom ulica nisu počašćeni samo muškarci, ima tu brojnih naziva prema zemljopisnim i botaničkim pojmovima, povijesnim događajima i datumima, ulica Mali grm, ulica Maćuhica i Palikućeva ulica, no zna se tko je zadužen za povijest, revolucije, umjetnost, sport i znanost.

Uprite prstom na kartu bilo koje svjetske metropole i mnogostruko je veća vjerojatnost da ćete naići na muški naziv ulice. Ali kada je riječ o dijeljenju te vrste časti ženama, zaboravnost nije samo zagrebačka odlika, premda je Zagreb malo zaboravniji od Rima ili Madrida. Posjetitelj talijanskih gradova nabasat će na Via ili Corso Garibaldi i Piazzu Dante, ali će teže naći ulicu imenovanu po nekoj ženi. O tome je malo tko vodio računa, sve dok se nedavno rimska profesorica geografije Maria Pia Ercolini nije dosjetila pobrojati ulice talijanske metropole sa ženskim imenima, angažirala 26 suradnica da pročešljaju 16.550 rimskih ulica i došla do zapanjujućeg rezultata: 7.575 (45,7 posto) ih je nazvano po muškarcima i samo 580 (3,5 posto) po ženama.

Mačo Italija ne daje ulicama imena žena

Zapravo, u odnosu na manje od jedan posto koliko ih ima naša metropola, Rim ni ne stoji tako loše. Sve je krenulo kada je Ercolinijeva počela pisati kulturni vodič Rima, u kojem je željela obraditi ulogu ženskih ličnosti u razvoju grada, a nakon što je ustanovila koliko je Rim prešutio svoje građanke, isto je dokazala i istraživanjem u nekim drugim gradovima. U Milanu je od 4.244 ulice izbrojala samo 134 ženskog naziva (muški 2.466), u Firenci od 2.284 ulice, 72 su ženskih imena, deset puta manje od muških. U Palermu je 240 od 6.900 ulica i trgova imenovano po ženama, uglavnom sveticama. Slično je i u Cataniji na Siciliji, gdje je od 2.170 ulica njih 75 ženskog imena, od čega je 35 nazvano po sveticama ili Madoni, a samo jedna po slikarici i dvije po književnicama.

‘Svaki naziv ulice ima svoju malu povijest, a u njima ne vidim tragova žena. Povijest ih je jednostavno isključila’, kaže Maria Pia Ercolini. Neoprostiv seksizam, obična povijesna činjenica ili oboje pomalo? U svakom slučaju, Ercolinijeva je na Facebooku osnovala grupu Toponomasticu femminile kojom pokreće kampanju za dodjelu ženskih imena ulicama talijanskih gradova i u rekordnom vremenu okupila 2.600 članova. Projekt Ercolinijeve dobiva i političko zaleđe, nakon što mu se pridružila supruga rimskog gradonačelnika Isabella Rauti, izjavljujući kako je ‘kroničan nesrazmjer ulica imenovanih po muškarcima i ženama odraz višestoljetne diskriminacije’.

Madrid više cijeni žene od Zagreba i Rima

Potaknuta talijanskim projektom, i grupa žena u Španjolskoj je pročešljala 10.500 ulica Madrida, u kojem je sedam posto ženskih imena, četiri puta manje od muških, ali sedam puta više od Zagreba. U Parizu također traje pobrojavanje, a Ercolini procjenjuje da je u francuskoj metropoli pet puta više muških nego ženskih ulica. Javila se i guvernerka afganistanske provincije Bamiyan Habiba Sarabi, koja kaže da će se boriti za ženska imena ulica u novom naselju Bamiyanija, kada već u njemu nema niti jedne nazvane po nekoj ženi, dok se u Kabulu može sjetiti samo jedne. Hrabro u zemlji u kojoj ekstremisti truju vodu u školi da djevojčice ne bi pohađale nastavu i obrazovale se.

‘Muškarci su pisali povijest, što se vidi i po ulicama, a u Italiji to je još više izraženo jer imamo mnogo svetaca, religiozni građani jako vole pape, a religija je ionako puna muškaraca’, kaže Maria Pia Ercolini. Kao što su u Cataniji samo tri ulice dobile naziv po imenima umjetnica, tako se i zagrebačke sjećaju tek nekoliko izvedbenih umjetnica, skladateljica i književnica, a svetice ionako nisu bile dobrodošle u vremenima jednoumlja, pa ni sada nisu izborile bolji status.

U Rimu možete naići na ulicu Margaret Mead, nazvanu po američkoj antropologinji, ulicu Beatrice Cenci po ženi pogubljenoj 1599. zbog ubojstva nasilnog oca, na ulicu Gaetane Agnesi po čuvenoj matematičarki iz 18. stoljeća ili na ulicu Tine Modotti po fotografkinji, glumici i revolucionarki koja je emigrirala u SAD i umrla u Meksiku 1942.

London: Žene dobiju ulice tek kao supruge moćnih muškaraca

U Londonu ćete pak naići na Gower Street, nazvanu po Gertrudi Leveson-Gower, udanoj za četvrtog vojvodu od Bedforda ili na trg Cavendish po Henrietti Cavendish, kćeri vojvode od Newcastlea. Ili na ulicu Charlotte po kraljici Charlotte, ženi Georgea III, na park Gunnersbury po Gunylde, nećakinji danskog kralja Canute, ili na prolaz Savile po Dorothy Savile, supruzi grofa Burlingtona. Žene su se tako nerijetko izborile za ulicu zato što su majke, nećakinje, kćeri ili supruge nekog važnog muškarca.

A projekt Toponomastica femminile već daje prve rezultate. Predsjednik 15. okruga u Rimu obećao je dva parka posvetiti Eleni Cornaro Piscopia, prvoj ženi koja je doktorirala i Lauri Bassi, prvoj predavačici na nekom europskom sveučilištu. Javio se i predsjednik 2. okruga, spreman na suradnju.

‘Ne želimo ispravljati povijest, niti preimenovati ulice’, kaže Maria Pia Ercolini, ‘želimo samo da se pri imenovanju novih ulica uzimaju u obzir i žene.’

A u Fondu imena budućih zagrebačkih ulica na čekanju je više od 200 imena, od Walta Disneya, Victora Hugoa, Sigmunda Freuda i Julesa Vernea, do Ivana Supeka, Ranka Marinkovića, Vice Vukova, Ivice Račana i Ruže hrvatske. Hoće li Zagreb jednoga dana dobiti ulicu kemičarke i matematičarke, autorice Vegete Zlate Bartl, pjesnikinje Vesne Parun, povjesničarke Nade Klaić i političarke Savke Dabčević-Kučar?

(Davorka Grenac, Tportal)