Skip to main content

U prvoj godini zabrane 40 prijava za negiranje genocida u Srebrenici

Jugoslavija 28. jun 2022.
5 min čitanja

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) nije podiglo nijednu optužnicu protiv osoba protiv kojih su podnesene prijave za negiranje genocida.

U proteklih jedanaest mjeseci u ovu pravosudnu instituciju je pristiglo 40 prijava nakon što je u julu prošle godine bivši visoki predstavnik u BiH zabranio negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Osobe koje su podnijele prijave ističu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kako nemaju informacija o toku istrage. Navode i da ih je Tužilaštvo do sada kontaktiralo samo jednom.

Ko je prvi podnio prijavu?

Ćamil Duraković, bivši načelnik Opštine Srebrenica, među prvim je podnio prijavu za negiranje genocida.

“Ja sam odmah, dan nakon stupanja na snagu, kao provokaciju vidio izjavu Branimiraa Đuričića, novinara Javnog servisa Radio televizije Republike Srpske (RTRS), dakle koji bi trebao pripadati svim građanima u entitetu RS, koji je javno rekao ‘ja kažem da nije bio genocid’. Ja sam i kao neko ko je preživio genocid i kao neko kome je to iritantno zvučalo, obzirom da se radi o javnoj ličnosti, podnio prijavu”, kaže Duraković za RSE.

Prijavu je, kako navodi, podnio pozivajući se na odredbe Krivičnog zakona, te prilaganjem Đuričićeve objave na društvenoj mreži Twitter.

Po nalogu Tužilaštva BiH, Duraković je, navodi, ispitan samo jednom, mjesec dana nakon podnošenja.

“I kako tad, do dan danas ja ne znam šta se desilo sa tom prijavom, u kom stadijumu istrage je. Očito da ne postoji snaga u državnim institucijama, poput istražnih i pravosudnih da provedu nešto, očito da oni trebaju dati odgovore zašto to nije provedeno”, rekao je Duraković.

Prijava protiv Dodika

Institut za istraživanje genocida Kanada (IGK) podnio je četiri prijave za negiranje genocida. No, Emir Ramić, direktor Instituta za RSE kaže da ga Tužilaštvo BiH nije kontaktiralo niti po jednoj prijavi.

Između ostalog, u avgustu prošle godine IGK je podnio krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH, za “kontinuirano negiranje genocida u Srebrenici”.

Dva mjeseca kasnije Ramić navodi da je podnesena i krivična prijava protiv Željke Cvijanović, predsjednice bh. entiteta RS.

U prijavi se navodi da je podnesena “zbog kršenja zakona o zabrani negiranja genocida, pokušaja rušenja ustavno pravnog poretka BiH, narušavanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog pravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine”.

Institut je podnio prijavu i u novembru protiv Marka Ivasa, novinara Tanjuga, agencije iz Srbije. U prijavi je navedeno da je Ivas negirao genocid u Srebrenici tokom intervjua sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Željkom Komšićem u Sarajevu.

Emir Ramić za RSE ocjenjuje da je nedopustiv “indolentan” odnos Tužilaštva BiH prema krivičnim prijavama za negiranje genocida.

“Za IGK procesuiranje negatora genocida predstavlja isti prioritet kao i krivični progon zločinaca. Stoga, pozivamo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine da konačno pristupi primjeni “Inzkovog zakona”, rekao je Ramić, dodajući da je u maju podnesena i prijava protiv novinara Danijela Simića, takođe, za negiranje genocida.

Prijava zbog Šešelja

Udruženje žrtava i svjedoka genocida u aprilu je podnijelo prijavu Tužilaštvu BiH zbog toga što se u nazivu političke partije Srpska radikalna stranka (SRS) nalazi i ime Vojislava Šešelja, presuđenog ratnog zločinca.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja za RSE ističe da ih niko iz Tužilaštva još nije kontaktirao po prijavi.

“Smatramo da stranka koja nosi ime po presuđenom ratnom zločincu ne može biti registrovana u BiH, ne može se kandidirati. U planu je prijava i protiv stranke na čijem čelu je presuđeni ratni zločinac Fikret Abdić”, kaže Tahirović.

Prijava u ovom slučaju, po Tahirovićevim riječima, odnosi se na dio Krivičnog zakona koji brani veličanje ratnih zločinaca. I Tahirović poziva Tužilaštvo na brže procesuiranje prijava.

“Očito postoji strah da se proces pokrene, jer se plaše da bi moglo doći do oslobađajuće presude što bi onda bilo katastrofalno za samo Tužilaštvo”, smatra Tahirović.

Šta kažu u Tužilaštvu BiH?

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine ističu da rade u svih 40 zaprimljenih prijava, koje, kako navode, dostavljaju pojedinci ili udruženja, ali ne i nadležne policijske agencije.

“Najčešće se podnesci odnose na prijave građana protiv drugih građana ili političara, zbog neke izjave u medijima, javnom prostoru, društvenim mrežama ili prijave udruženja ili organizacija zbog izjave neke osobe iz javnog ili političkog života”, navode iz Tužilaštva za RSE.

U tim predmetima, dodaju, da je potrebno izvršiti potrebne provjere, prikupiti dokaze, utvrditi namjeru i postojanje elemenata širenja nacionalne ili vjerske mržnje ili netrpeljivosti, da bi tužioci mogli donijeti odluke.

“Procesi su još složeniji, ako se prijavljene osobe ili počinioci, nalaze izvan BiH u inostranstvu”, kažu u Tužilaštvu BiH.

Ima li opravdanja za čekanje?

Vrlo je teško u ovom momentu objasniti sam čin dokazivanja krivičnog djela negiranja genocida, jer se radi o novom zakonskom rješenju bez prethodne sudske prakse, ocjenjuje za RSE Arben Murtezić, direktor Centra za edukaciju sudija i tužilaca entiteta Federacija BiH.

Murtezić je mišljenja da čekanje na epiloge prijava donekle treba razumjeti zbog činjenice da se radi o predmetima koji će odrediti buduću pravosudnu praksu.

“Nema opravdanja da nešto predugo traje, ali, sa druge strane, razumljiv je oprez, znate. Veliki je javni interes, veliki je interes javnosti, materija je prilično nepoznata do sada i prvi predmeti su vrlo važni za dalje”, kaže Murtezić.

On smatra da Tužilaštvo BiH postupa ” s oprezom” po prijavama, te vjeruje da bi u skorije vrijeme mogle biti i prve odluke bh. Tužilaštva kada su u pitanju slučajevi negiranja genocida.

Vidljivi efekti Krivičnog zakona i bez odluka Tužilaštva

Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo je izmjene Krivičnog zakona zbog, kako je istakao, eskalacije veličanja ratnih zločinaca i osporavanja pravosnažnih presuda Krivičnog suda kojeg su osnovale Ujedinjene nacije (UN).

“Osim što takvo ponašanje predstavlja izrugivanje vladavine prava, duboko sam uvjeren da je to sijanje sjemena za potencijalne nove sukobe. Stoga smatram da je sada nužno urediti materiju zakonskim rješenjima”, poručio je Inzko u julu prošle godine.

U Tužilaštvu BiH za RSE navode da je nakon donošenja izmjena Krivičnog zakona i aktivnosti koje se provode, “smanjena pojava govora mržnje i negiranja genocida i ratnih zločina u javnom prostoru i medijima”.

Negiranje genocida u javnom prostoru se smanjilo, ističe i Ćamil Duraković, što je po njegovom mišljenju, posljedica podnesenih prijava.

“Mogu primijetiti da u javnom prostoru ne postoje više ona javna negiranja od donošenja izmjena zakona. Ne postoje više ti javni istupi, posebno tih javnih ličnosti. Postoje neke provokacije na Fejsbuku iza lažnih profila”, kaže Duraković.

Kakve se kazne predviđaju za negatore genocida?

Odlukom visokog predstavnika kojom je dopunjen član 145 a, kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine predviđena je za one koji javno podstreknu na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv skupine osoba ili člana skupine određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo, nacionalnu ili etničku pripadnost.

Kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina kazniće se onaj ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom.

Odlukom je predviđeno i da će se kaznom od najmanje tri godine kazniti onaj ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik, bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin.

Odluka predviđa i da će se počinilac krivičnog djela koji je zvaničnik, odgovorna osoba, zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kazniti zatvorom od najmanje tri godine.

Snage Vojske Republike Srpske (VRS) su tokom genocida u Srebrenici u julu 1995. godine ubile oko 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici i okolini.

Za te je zločine do sada osuđeno 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Zločin u Srebrenici iz jula 1995. godine, jedini je koji se dogodio na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je pred međunarodnim i domaćim sudovima okarakterisan kao genocid.

(Milorad Milojević, Slobodna Evropa / Foto: Sanja Kosović)