Skip to main content

TVORAC „ALANA FORDA“, MAX BUNKER, ZA LUPIGU: „Tek treba reći – kraj“

Kultura 11. okt 2023.
3 min čitanja

"S crno-humornom pričom o Grupi TNT ostavili su neizbrisiv trag na brojne generacije odrasle u Jugoslaviji gdje je strip počeo izlaziti godinu kasnije u briljantnom prijevodu ili bolje rečeno prilagodbi Nenada Brixyja"

Vijest kako će legendarni „Alan Ford“ sljedećeg proljeća u mirovinu zatekla nas je kao i većinu ljubitelja legendarnog stripa s ovih područja – posve nespremne. Dok su mediji u stanju šoka jurnuli izvještavati o ovom tragičnom događaju iz najmračnijih stranica njujorške crne kronike, mi smo odlučili prespavati nekoliko dana i suočiti se s problemom odmorni. Ipak, toliko dugujemo Grupi TNT. Stoga smo malo porazgovarali s tvorcem „Alan Ford“, Maxom Bunkerom koji je nedavno proslavio 84. rođendan. A razgovor je, nimalo nas ne čudi, povremeno izgledao kao da nam odgovara neki od likova iz „Alana Forda“.

Pravim imenom Luciano Massimiliano Secchi, naš sugovornik profesionalno djeluje još od 1960. godine kada je s Andreom Cornom započeo izdavačku djelatnost, „Editoriale Corno“, usmjerenu na proizvodnju stripova. Prvi Bunkerov strip iz 1962. godine zvao se „Crna maska“ („Maschera Nera“), a uslijedili su nama znatno poznatiji „Kriminal“, „Satanik“ i „Maxmagnus“. No, Bunkerovo životno djelo zasigurno je „Alan Ford“ koji je prvi puta objavljen 1969. godine u suradnji sa strip crtačem Robertom Raviolom, poznatijim pod pseudonimom Magnus.

Ovaj duo radio je zajedno i prethodno spomenute stripove, ali s crno-humornom pričom o Grupi TNT ostavili su neizbrisiv trag na brojne generacije odrasle u Jugoslaviji gdje je strip počeo izlaziti godinu kasnije u briljantnom prijevodu ili bolje rečeno prilagodbi Nenada Brixyja. Dok prosječni Talijan često nije ni čuo za „Alan Ford“, kod nas malo tko stariji od 30 godina ne zna nabrojati glavne anti-junake dvojca Magnus&Bunker, uključujući i imena njihovih kućnih ljubimaca. Tko ne zna za Nosonju, Skvikija ili Klodovika?

Nakon što je 1984. godine ugašen „Editoriale Corno“, naš sugovornik pokreće „Max Bunker Press“ i nastavlja izdavati „Alan Ford“ u suradnji s različitim strip crtačima te je strip dosegao impresivnu brojku od 650 brojeva te brojna reizdanja. U kasnijim godinama popularnost stripova, pa tako i „Alana Forda“, postepeno je slabila, ali informacija o konačnom završetku dogodovština iz jedne njujorške cvjećarnice, mnoge je neugodno iznenadila.

Vijest da „Alan Ford“ prestaje s izlaženjem ostavila nas je pomalo dezorijentirane. Ne radi li se možda o nekakvom triku iz notesa Broja Jedan?

Puno je razloga zbog kojih je „Alan Ford“ tu gdje jest. No, mislim da tek treba reći „kraj“!

Već ste najavili kako će vaša nova heroina biti Petra. Tko će ju crtati i da li možete otkriti kakav detalj o svijetu u kojem će živjeti?

Mogu vam reći tek toliko da je Petra bivša policajka koja se dala u svijet mode, organizira modne revije i …

Kako vidite budućnost stripa koji se danas, uglavnom, prodaje sve manje?

Nisam posve siguran da bih se s time složio. Istina jest da je strip, mahom, u krizi. Međutim, to ipak nije slučaj s mojim stripovima. Zašto mi sada upravo razgovaramo o tome da će „Alan Ford“ prestati izlaziti? Zato što je star? Pa to je strip koji je do danas izašao u 650 brojeva!

Ipak dolaze neki novi autori. Kako vidite nove generacije talijanskih strip-autora? Zerocalcare je doživio ogroman uspjeh. Njegovi se stripovi rasprodaju čim izađu, snimio je dvije serije za Netflix …

Na ovo pitanje ne želim odgovoriti.

Otkrijte nam kako ste se i zašto odlučili radnju „Alana Forda“ smjestiti u New York?

Nisam posebno vezan za Sjedinjene Države kao takve. No, sviđalo se to nekome ili ne, one predstavljaju najsvjetliju točku demokracije pa mi se činilo primjerenim Alana Forda nastaniti upravo tamo.

Popularnost „Alana Forda“ na ovim prostorima je legendarna, političari se međusobno oslovljavaju sa Superhik, psi se odazivaju na ime Nosonja … Kako tumačite prepoznatljivost imaginarija koji je „Alan Ford“ ostavio kod nas u odnosu na relativno slab prijem u domovini?

Znate, Talijani su vam mutava sorta … Oni se uglavnom drže za skute jačega. Govorim o ovim novim, mlađim generacijama, nekada to i nije bilo tako, ali vremena se mijenjaju.

Dijelom je to zasluga i prevoditelja Nenada Brixyja, da li ste ga ikada upoznali?

Brixy je svakako bio fantastičan, kako u prijevodu, tako i u prilagodbi teksta. Jednom smo se čuli telefonom. Htio je doći do mene na nekom svom proputovanju, ali se na taj korak na kraju nikada nije odlučio.

Kako komentirate situaciju da se naši političari nerijetko koriste pojmovima iz „Alana Forda“ tražeći sitne poene kod javnosti?

A što da im kažem?!? Neka novce koje bi trebali platiti meni na ime umjetničkih prava daju vašoj sirotinji! Time sam vam upravo riješio problem siromaštva.

Unatoč slavi koju ovdje uživate, samo ste jednom posjetili naše krajeve. Što se mora dogoditi da ponovo dođete?

Pa vjerujem da bi bilo dovoljno da pošaljete jedan avion po mene.

Za kraj, recite nam što vas još gura da se borite s vjetrenjačama?

Ma, meni se sve više čini kako sam sazdan od željeza. Ako ništa drugo, onda barem od željezne volje da se nikada ne predam i uvijek guram dalje.

(Lupiga, foto: Autonomija)