Skip to main content

Tri autoputa, a svi u ćorsokaku

Info 25. јан 2010.
5 min čitanja

Auto-put takozvaniIzgradnja putne infrastrukture bila je među vodećim ciljevima svake vlasti u ovoj zemlji, ali za nekoliko poslednjih decenija nijedan od strateški važnih projekata nije završen. Pljuštala su silna obećanja i kovani grandiozni planovi, ali, u stvarnosti, domaće saobraćajnice podsećaju na Skadar na Bojani.
Elem, poslednjih godina u Vojvodini su stizala silna obećanja da će biti izgrađena čak tri autoputa, a rezultat je da su sva tri u ćorsokaku. Čuvani Koridor 10, to jest drum od Subotice do Novog Sada gradi se decenijama, i to kilometar po kilometar. Vojvođanska Vlada pre dve godine izašla je s projektom poluautoputa od Temišvara, preko Zrenjanina i Novog Sada do Rume, a na kraju ministar infrastrukture Milutin Mrkonjić predlaže i najavljuje izgradnju autoputa od Temišvara preko Beograda do Južnog Jadrana pa brodom do Barija. Koliko su ovi projekti realni, ne treba puno mudrosti da bi se zaključilo, jer kada 20 godina nismo sposobni da završimo, to jest da dovršimo autoput Novi Sad-Subotica onda je jasno šta će se dešavati s planirana još dva.
U poslednjih 12 godina bar osam puta su političari otvarali pojedine deonice saobraćajnice od Beograda do Horgoša, čija je gradnja počela još pre 35 godina.
Kao po pravilu, sve dosadašnje ceremonije, koje su se u poslednjih 12 godina dešavale na ovom autoputu , dešavale su se ili neposredno pred neke izbore ili u doba velikih kriza. A koliko je takvih prilika bilo od 1974. godine kad je, prema sećanju inženjera koji su od početka bili uključeni u projekat, počela izgradnja deonice od Beograda do Novog Sada, teško bi verovatno bilo i pobrojati. Osamedesetih godina izgrađeno je 30 kilometara od Novog Sada do Feketića. Deonica od 70 kilometara Feketić–Horgoš izgrađena je 1997. godine, a svečano je 13. septembra 1997. otvorio Slobodan Milošević, koji je nepuna dva meseca pre toga postao predsednik SR Jugoslavije. Po groznom pljusku, pred građanima koji su autobusima dovoženi iz svih delova Srbije, Milošević je tada obelodanio i da „imamo najveći porast industrijske i poljoprivredne proizvodnje… u nekim od tih oblasti napravili smo korake od sedam milja” i najavio da će ceo autoput biti gotov do kraja leta 1998. godine.Usledila je pauza zbog bombardovanja, koja je prekinuta maja 2000. godine radovima na drugoj traci autoputa od Novog Sada ka Beogradu, koje je otvorio Mirko Marjanović. On je, međutim, bio poslednji predstavnik režima iz doba Miloševića koji je nešto otvorio na ovom putu jer su usledile petooktobarske promene.One, međutim, nisu promenile i manir da političari iz vlasti „cepkaju” autoput i otvaraju pojedine deonice. Smenjivali su se tako redom od ministarke saobraćaja i telekomunikacija Marija Rašeta-Vukosavljević (2001), preko premijera Zoran Živković (2003) i, u dva navrata, ministra za kapitalne investicije Velimira Ilića (2004) do predsednika Borisa Tadića i premijera Mirka Cvetkovića 2009. godine.
Povremeno su se političari toliko zanosili da je jedna te ista deonica otvarana i po dva puta. Takav je bio slučaj s delom autoputa od Batajnice do Beške, dužine oko 32 kilometra. Prvo je premijer Zoran Živković otvorio 25 kilometara ovog puta, osam dana pre parlamentarnih izbora u decembru 2003. godine. Svega šest meseci kasnije isti deo autoputa otvorio je Velimir Ilić, kao ministar za kapitalne investicije u prvoj vladi Živkovićevog naslednika Vojislava Koštunice, napomenuvši da je put od Batajnice do Beške „tek sad kompletno završen” i dodao da su njegovi prethodnici tu deonicu otvarali dok još nije bila završena. Sada se najavljuje da će ovaj čuveni autoput biza završen do početka naredne godine. Pa da vidimo.
Dok lete bageri od Subotice do Novog Sada pokrajinska administracija nije sedela skrštenih ruku nego je skovala plan. Vojvodina će za pet godina dobiti autoput koji će granicu Srbije i Rumunije povezivati sa autoputem Beograd-Zagreb, najavljeno je 2008. godine iz pokrajinske vlade.
Na zvaničnoj konferenciji za novinare, na kojoj su bili i potpredsednik Vlade Božidar Đelić i predsednik Vlade Vojvodine Bojan Pajtić, najavljeno je da će taj put dug 165 kilometara, vredan oko 280 miliona dinara, biti finansiran iz Nacionalnog investicionog plana. Ta saobraćajnica bi išla od Međe na srpsko-rumunskoj granici, iz pravca Temišvara, zatim bi prošla kraj Zrenjanina i Novog Sada. Dodato je da bi se od Novog Sada dalje išlo tunelom kroz Frušku goru dugim 2.900 metara, a onda bi se taj takozvani poluautoput sa četiri trake spustio kroz sremsku ravnicu do autoputa Beograd-Zagreb i došao do Rume.
Na toj saobraćajnici bi se izgradio i novi most preko Tise, sa Fruške gore bi se potpuno eliminisao saobraćaj teških vozila, a rastojanje između Novog Sada i beogradskog aerodroma bi se smanjilo na svega 47 kilometara. Pomenuti projekat bi povezao Koridor 10 s Koridorom 4, koji ide preko Rumunije i Bugarske ka Bliskom istoku, pod uslovom da i Rumuni naprave širi put dug svega 39 kilometara od Temišvara do Međe.
Ovaj vojvođanski plan nije poslednji veliki drum koji bi mogao protutnjati kroz Vojvodinu. Smišljen je, naime, i koridor 11.
– Izgradnja autoputa na budućem Koridoru 11 trebalo bi da počne u martu ove godine i predstavlja za Vladu Srbije prioritet „broj dva“ u politici rešavanja saobraćajnih problema u infrastrukturi, izjavio je ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić.
„Što se tiče Vlade Srbije, mi smo potpuno jasni. Za nas dilema nema. Koridor 11 je u ovom trenutku prioritet broj dva u našoj politici rešavanja saobraćajnih problema u infrastrukturi“, rekao je Mrkonjić, podsećajući da taj koridor treba da poveže Rumuniju i Italiju preko Srbije.
„To je autoput i pruga na delu od Temišvara preko Vršca, Beograda, ^ačka, prema Podgorici, Baru i Bariju. To je izlazak italijanskih preduzeća s juga te zemlje u Rumuniju, gde danas ima preko 60.000 sicilijanskih preduzeća“, rekao je ministar Mrkonjić.
On je istakao da je ta transverzala vrlo važna i da će, ukoliko je EU prihvati za nov koridor, „biti obezbeđena najjeftinija sredstva evropskih banaka za realizaciju tog projekta“. „Ubeđen sam da taj projekat ima itekako važnu ulogu u razvoju ovog evropskog regiona“, istakao je Mrkonjić.
Za izgradnju autoputa Beograd-Južni Jadran iz državne kase izdvojene su dve milijarde dinara, a radovi bi, kako je najavljeno, trebalo da počnu u martu na delu od Beograda prema Čačku.
Pojedini analitičari smatraju da bi bilo bolje da se sva pažnja usmeri na Koridor 10. Ekonomista Milan Kovačević izjavio je da bi za Srbiju bila korisna izgradnja tog autoputa prema Jadranu, ali da treba napraviti ozbiljnu analizu šta će Srbija time stvarno dobiti.
„Barska luka je za Srbiju danas najmanje na trećem mestu što se tiče izlaska na more. Imamo više koristi od Istre i Crnog mora, nego preko Luke Bar“, smatra Kovačević i ističe da je za Srbiju veoma važna reka Dunav, kako za teretni tako i putnički saobraćaj.
„Više treba da razmišljamo o vodenom putu do Crnog mora, jer ako idete bilo putem ili prugom do neke luke znatno je skuplje nego ako bi se u većoj meri aktivirala plovnost Dunava, makar do Beograda“, rekao je on i istakao da je Srbija odavno morala da završi Koridor 10, kao i da bi trebalo više poraditi na koncepciji unapređivanja saobraćaja u zemlji.
Kada se stavi na papir, kao i uvek planovi lepo zvuče i niko živ ne može reći da nam svi ovi autoputevi trebaju. Međutim, znajući nas, većina ovoga će verovatno ostati sa slovo na papiru. Barem za narednih još 35 godina.

(www.autonomija.info)