Skip to main content

(VIDEO) Tetjana Fedosejeva Miletić: Fizički smo bezbedni, ali psihički smo u Ukrajini, sa našim najbližima

Izdvajamo 16. мар 2022.
2 min čitanja

Tetjana Fedosejev Miletić živi od 2012. godine u Kragujevcu, a rodom je iz Kijeva. U februaru je posetila svoje roditelje u rodnom gradu. Međutim, 24. februara, Rusija je napala Ukrajinu, a Tetjana je sa mužem i detetom počela da traži način da se vrati u Srbiju.

“To jutro pogledala sam telefon, i videla pozive od prijatelja i porodice, poruke da se držimo, pitaju da li smo na sigurnom, u tom momentu nisam znala šta se dešava. Ušla sam na društvene mreže i vidim informaciju da je Kijev bombardovan. Mnogo sam se uplašila”, rekla je Tetjana Fedosejev Miletić za Autonomiju.

Prvi korak koji su načinili bio je pozivanje prevoznika za koje je već bila upoznata da se kreću na relaciji Ukrajina – Srbija, međutim, kako ona kaže, niko od njih nije mogao da izađe iz zemlje. Ambasada Srbije u Ukrajini je na svakih pola sata davala istu informaciju, a to je da ih nema.

“Moji roditelji su nas odvezli na železničku stanicu, međutim, karte su bile rasprodate za narednih pet dana. Moj muž je bio na vezi sa jednim prijateljem iz Ukrajine da nas odveze na granicu. Ne znam na koji način, ali našli smo karte za grad Fastiv. Na satu je već bilo 18.33, voz je trebalo da krene u 18.30, trčali smo i ušli, vrata su se zatvorila za nama i krenuli smo”, prepričava Tetjana Fedosejev Miletić.

Nakon Fastiva, uspešno su prešli rumunsku granicu. Tetjana naglašava da su rumunski volonteri neverovatni, nudili su hranu, smeštaj, internet. U tom trenutku fizički su napokon na bezbednom, ali, kako ona kaže psihički i dan-danas u Ukrajini, sa najbližima.

“Jedan dečko nas je odvezao do srpske granice, 800km puta, sam se ponudio. Nazvali smo ga anđeo-spasilac. Mnogo nam je pomogao. U Srbiji nas je čekala sestra mog muža, potom smo otišli u Kragujevac. Dan-danas se ne osećamo psihički dobro zato što invazija traje, gradovi se ruše, stradaju ljudi. Nadamo se što ranijem završetku pakla”, objasnila je Tetjana Fedosejev Miletić.

Sa roditeljima, koji su i dalje u Kijevu, redovno se čuje. Kako kaže, u početku su bili uplašeni, ali su odlučili da ne napuštaju zemlju, jer je to njihova zemlja i tamo će biti do zadnjeg.

Tetjana koristi prilike da pomogne ljudima koji iz Ukrajine dolaze u Srbiju. Na primer, sa jednom porodicom iz Kijeva se povezala preko interneta i ponudila svoju pomoć.

“Pričaju samo ukrajinski i engleski, pa su me zamolili da ih povežem sa Komesarijatom za izbeglice u Srbiji. Kako su mi prepričali, ljudi u Srbiji im puno pomažu. Kada čuju da su iz Ukrajine, nude bilo kakvu pomoć, od hrane do smeštaja”, kaže sagovornica Autonomije.

Naša sagovornica prati naše medije i njihov način izveštavanja o njenoj rodnoj zemlji. Posebno se osvrnula na diskutabilne komentare ispod vesti za koje smatra da verodostojno izveštavaju o ratu, ali se trudi da ne obraća pažnju.

“Sa druge strane, kada odem u prodavnicu i uzmem novine koje su žuta štampa, koji su obrnuli priču o Ukrajini, predstavljaju laži. Ja to ne čitam, ali verujem da ljudi to čitaju, to me zabrinjava jako”, zaključila je naša sagovornica.

Boris Varga, Svetlana Paramentić (Autonomija)