Skip to main content

Tamara Skrozza: Srbija je stala 3. maja i nije se probudila iz katatonije u koju je upala

Građani 06. јан 2024.
3 min čitanja

"Nadam se da ova godina neće prevazići taj vrhunac i nadam se da će 2024. mediji dočekati živi i svi mi zajedno u njima"

Medijsku 2023. godinu ocenila bih kao potpuno očekivanu. Mislim da se ništa nije dogodilo što nismo mogli da pretpostavimo, kaže u razgovoru za N1 novinarka Tamaru Skrozzu.

Ona podseća na buru oko medijskih zakona, pad profesionalnih standarda, otvoreno političko svrstavanje medija, duboku polarizaciji medija, kršenje Ustava kada su u pitanju mediji – dakle predstavnici vlasti koji uporno odbijaju gostovanja u medijima koji nisu prorežimski i tako dalje.

„Sve ono što smo imali prethodnih iks godina samo što je to sada nekako, čini nam se, dostiglo vrhnuac. Nadam se da ova godina neće prevazići taj vrhunac i nadam se da će 2024. mediji dočekati živi i svi mi zajedno u njima. Toliko su nade srozane ali to je u skladu sa realnošću“, ocenjuje Skrozza.

N1: Koji događaji su, prema Vašem mišljenju, obeležili 2023. godinu iz sfere politike, ekonomije, medija, društva i pravosuđa?

Za mene lično 3. maj 2023. datum kada je Srbija zaista stala i sve što se dešavalo u sferi politike, ekonomije, medija, društva, pravosuđa, sve je bilo u znaku toga. Odnosno ta tragedija, taj masakr u Ribnikaru pokazao je koliko je ovo društvo devastirano, koliko je politika devastirana, koliko ništa ne valja oko nas i koliko je sistem zarđao.

Politički se pokazalo da mi nemamo rukovodstvo države.

Ekonomija je takođe pokazala svoje manjkavosti kada je u pitanju rekonstrukcija škole i tako dalje, odnosno međusobna povezanost političkih odluka sa ekonomijom.

Ona je jedina koja nije direktno proistekla iz 3. maja 2023. ali ono što smo imali na policama i što smo imali na rafovima u supermarketima i što smo imali u svojim džepovima dovoljno govori gde se ekonomija nalazi. Imali smo proteste svih mogućih profesija, od poljoprivrednika pa na dalje, tako da mislim da to dovoljno govori u kakvom je stanju.

Mediji su se ponašali nekorektno kada je u pitanju tragedija u Ribnikaru u više navrata. Činili su ozbiljne prekršaje Kodeksa.

Društvo samo po sebi, sve je jasno. Društvo u kome se tako nešto desi je jedno devastirano društvo koje mora da krene od početka, da se vrati na fabrička podešavanja.

Pravosuđe videćemo kako će sve to da izgleda ali ono što se do sada dogodilo je sramota za pravosuđe. Sramota je da prvi čovek beogradske policije prekrši zakon i kaže „ja kršim zakon“, a da bude odlučeno da on nije prekršio zakon. To je samo jedan od primera. Na dalje neću. Curenje podataka iz istrage i tako dalje.

Ne mogu da izdvojim nijednu stvar iz bilo koje sfere osim 3. maja 2023. kada je po meni Srbija stala i nadam se da će u skorije vreme da se probudi iz te katatonije u koju je taj dan upala.

N1: Šta mislite o protestima „Srbija protiv nasilja“? Protesti pre i protesti sada, nakon izbora. Od povoda, do zahteva – šta je dobro, a šta ne?

Prvobitni zahtevi protesta čiji povod su bili događaji u maju su bili loši. Ne može jedna građanski pokret koji pretenduje da zastupa demokratske vrednosti da traži gašenje medija. On može da traži samo poštovanje zakona, dakle bilo je pogrešno tražiti gašenje medija. Na svu sreću ili nažalost ti zahtevi su zaboravljeni i prešlo se na zahtev za održavanje izbora. To je takođe bila totalna katastrofa jer pod ovim izbornim uslovima izbori nisu ni izbori demokratije, ni vrednosti. Izbori su katastrofa, kao što su i bili. Tako da je to jako loše izvedeno. Trebalo je pre svega napraviti pametne zahteve koji mogu da budu realizovani, a potom ako već idemo na izbore da se traži promena izbornih uslova i garantovanje ravnopravnosti učesnika na izborima. U suprotnom dobili smo ovo što smo dobili i mislim da nije moglo da bude drugačije.

N1: Šta biste poručili predstavnicima vlasti, a šta predstavnicima opozicije?

Predstavnicima opozicije zaista želim svu sreću u sledećoj godini zato što mislim da će im trebati. Mislim da su u datim okolnostima učinili maksimum. Svi mi imamo svoje primedbe na njih ali mislim da u ovim okolnostima prosto nije pošteno sada komentarisati iz negativne pozicije to što se njima dešavalo jer to što su oni preživeli verovatno nije preživela nijedna opozicija u Evropi u poslednjih 50-ak godina.

Za predstavnike vlasti nemam poruku. Ja za njih imamo pitanje – šta ćete reći svojim unucima, kako ćete svojim unucima objasniti ovo što ste uradili?

N1: Šta biste poručili urednicima i rukovodstvu RTS-a?

Takođe nemam poruku. Imam pitanje i to je isto pitanje – šta ćete reći svojim unucima i dodatno za Bujoševića i Nenada J. Stefanovića – nekad sam vas poznavala.

( N1, foto: Medija centar Beograd)