Skip to main content

Svetislav Basara: Luda kuća

Autonomija 11. дец 2011.
2 min čitanja

Svaki dilber koji nema pametnija posla, a kome fali i neka kinta, potegne pa tuži Petra Lukovića. I časni sud gotovo svakom dilberu izađe u susret. Stvar je otišla tako daleko da u takozvanim patriotskim krugovima ne možeš imati neki naročit ugled ako nisi tužio Peru Lukovića. Pravi patriota postaneš tek u momentu kada te Luković uzme na zub. Posle saviješ tabak i naplatiš „duševne bolove“. I bog te veselio.

Već smo ovde raspravljali na tu temu i (delimično) se složili da je jedino pravo i ovlašćeno mesto za saniranje duševnih bolova – duševna bolnica, ali eto, demokratija nam se otrgla kontroli i dušebolni se leče po sudnicama naše zemlje ponosne. Istini za volju, Luković ume da bude žestoko otrovan; da ono što piše, piše recimo u Sloveniji, da ne idemo dalje, ne bih imao ništa protiv serijskog utuživanja njegove ličnosti. Ali, dame i gospodo, ovo je ono što jeste – tranziciona Srbija u kojoj kompletne porodice skaču iz samačkih hotela, u kojoj pijane pevaljke mlate policajce, a u kojoj ministri osnivaju firme i posluju sa sopstvenim ministarstvima. Da ne ulazim u sitna crevca, pretpostavljam da svi čitate štampu, pa valjda znate kako vam je i kako nam je.

Tako nam je da ni deset Petara Lukovića ne bi bilo u stanju da to opiše i izvrgne ruglu, a na raspolaganju nam je samo jedan, a i on je češće u katibhani nego u redakciji. Da stvar bude zaguljenija, Luković se ne ograničava isključivo na kvazipatriotske morončine, nego zna da opali i po babu i po stričevima, što će reći po likovima iz takozvane vladajuće koalicije, a to mu garantovano drastično smanjuje rejting među srpskim reformisanim kadijama.

Ne znam kako vama, meni ovi privatni procesi protiv Lukovića pomalo liče na montirane. Izgleda da je u beogradskoj čaršiji, na nekoj slavi, postignut konsenzus da se Luković ućutka ili bar zataška. E, gde su ona lepa vremena kada se to očas posla završavalo u nekom komitetu.

Demokratizacija se našim demokratama obila o glavu, pa sad moraju da ućutkuju novinare i gase novine zaobilaznim putem, u institucijama pravne države, sa sve potpisima i pečatima. Ali da vam ja nešto kažem: u državi u kojoj cveta satira, ništa drugo ne cveta, ali nije to najgore što tu državu može zadesiti. Kada ta, u našem slučaju naša država, počne da progoni satiru i satiričare, e onda je, cenjeni publikume, Rogonja pred vratima.

(Danas)