Skip to main content

Sunovratni pad Vojvodine

Pogledi 20. нов 2014.
4 min čitanja

U kojoj to evropskoj regiji u 21. veku od 465 naseljenih mesta (45 lokalnih samouprava) samo 60 ima izgrađenu kompletnu kanalizacionu mrežu? Gde to u Evropi blizu 700.000 ljudi decenijama pije neispravnu vodu, a jedan lekar leči 400 ljudi? U Vojvodini!
Svakodnevni život Vojvođana i podaci koje prikupljaju relevantne institucije već odavno pobijaju čak i svaku pomisao o Vojvodini kao regiji u kojoj se iole pristojno živi.
– Ljudi u Vojvodini, duboko verujem, njen su najvredniji i najbolji resurs. Život građanki i građana u Vojvodini veoma je loš i, podaci pokazuju, sve gori i gori – kaže poslanica LSV u Skupštini AP Vojvodine i predsednica Odbora za evropske integracije i međuregionalnu saradnju Maja Sedlarević.
U Vojvodini su u proteklom periodu usvojena dva veoma važna, strateška dokumenta za njenu budućnost: Regionalni prostorni plan AP Vojvodine do 2020. godine, a potom i Program razvoja AP Vojvodine 2014-2020 godine. U oba ova dokumenta, osim strateških opredeljenja i plana šta će se i na koji način razvijati u predviđenom period, predstavljen je i pregled trenutnog stanja.

Za kapitalna ulaganja dug Republike Vojvodini 150 milijardi !
– Od 1988. godine, vlast se u zemlji menjala, a odnos prema Vojvodini je, sa sitnim razlikama, ostao je isti. Vojvodina je devastirana vrlo planski i studiozno – ekonomsko izrabljivanje je pratilo urušavanje sistema vrednosti i ostavilo trajne posledice. Dešavanja 2000. godine nisu donele očekivane promene ni u Vojvodini, ni po pitanju Vojvodine kada je reč o obliku i načinu vraćanja nadležnosti.
Od 2006. do danas Republika Srbija duguje Vojvodini 150 milijardi dinara samo za kapitalna ulaganja. To znači da od onda do danas ni u jednom pokrajinskom buyetu nije bilo ni tih čuvenih 7 posto! Najbolji buyet Vojvodine je oko 65 milijardi dinara godišnje, a mi smo već na cifri od 2,5 buyeta duga! Taj novac bi bio dovoljan i za “banatsku magistralu” i za izgradnju svih novih škola u Vojvodini! – podseća poslanica Sedlarević

Evo samo nekih od mnoštva jezovitih podataka kako se danas u Vojvodini živi?
Po podacima iz popisa 2011. godine, koji kažu da stanovništvo Vojvodine čini 27% stanovništva Srbije, vidi se i da nam se broj stanovnika u odnosu na 2002. godinu smanjio za čitavih 5%.

Maja Sedlarevic
Maja Sedlarević: Istorija sećanja ne postoji, na delu je ozbiljna revizija istorije

Beočin, Žitište, Mali Iđoš, Opovo i Plandište nemaju nijednu srednju školu. Nijedna škola za obrazovanje odraslih ne postoji na teritoriji celog Srema.
Pismenost vojvođanskog stanovništva je 97,7%, ali razlika između nepismenih muškaraca i nepismenih žena je velika. Nepismenih muškaraca je oko 1%, dok je nepismenih žena 3,4%. Prema okruzima, najveći broj nepismenih iznad 15 godina je u Sremu (2,7%), dok je najniži broj nepismenih u Severnobačkom okrugu (1,6%).
Takođe, u Sremu ne postoji nijedan fakultet Univerziteta u Novom Sadu. Poslednji smo na listi svih zemalja po ulaganju u obrazovanje. Republika Srbija svega oko tri procenta ulaže u obrazovanje.
Što se zaposlenosti tiče, na nivou Republike Srbije u 2012. godini ona je bila 45,3%, a u APV 43,2%, dok je evropski prosek 64,1%.

Odrastali uz suđenje Šešelju!
– “Rastao sam uz suđenje Šešelju”, rečenica je koju je izgovorio jedan golobradi mladić pred televizijskim kamerama tokom euforičnog prenosa euforičnog dočeka Šešelja iz Haga. Mislite li da je to slučajno emitovao? Dakle, te generacije nisu gledale Šešelja na delu tokom ratova devedesetih, već su samo pratile suđenje “srpskom heroju”! U školama i u medijima im nisu govorili o pravim razlozima zbog kojih su Šešelj i njemu slični, dospeli u Hag, a trebali su, svakodnevno! Zločinci se, na žalost, predstavljaju kao žrtve! Istorija sećanja ne postoji, na delu je ozbiljna revizija istorije. Odrekli smo se antifašizma, a na antifašizmu, kao najvećoj vrednosti, počiva Evropa – smatra Maja Sedlarević.

– Utopija je govoriti o razvijenoj Vojvodini, jer doživljavamo sunovratni pad u svemu. Uz obrazovanje, mislim da najgori podaci dolaze iz sfere zdravstva: U Srbiji jedan lekar ide na 345 stanovnika, u APV na 400, najbolje je u Južnoj Bačkoj 314, a u Sremu 549! U nekim lokalnim samoupravama broj pacijenata po lekaru ide i preko 900, najgore je u Temerinu (975!) – kaže Maja Sedlarević.
Ona dodaje da ćemo moći da govorimo o pomacima nabolje tek kada počnemo da se bavimo reformisanjem dva potpuno ruinirana sistema – obrazovanja i zdravstva.
– Kada su posledice u pitanju, to su dve najveće nevolje Vojvodine. Stručnost i suzbijanje korupcije može da se postigne samo kompletnom promenom sistema u te dve oblasti i to na nivou cele zemlje. Razume se, u reformu sistema moraju da se uključe ljudi iz struke, oni koji se nastavom i lečenjem zaista i neposredno bave. Pravi primer da kada nešto dođe u prave ruke onda ima i rezultata, je uvođenje nastave o reproduktivnom zdravlju u vojvođanske škole. Sve je veća zaineteresovanost škola, roditelja i đaka za ove časove. Istovremeno, a bilo je to i za očekivati, ovi časovi su izazvali burne reakcije desničarskih organizacija, jer im prosvećivanje dece ne ide u prilog! Više im odgovara veronauka u školama koja u multikonfesionalnim sredinama kao što je Vojvodina nedopustivo deli decu. A, kadar, koji drži nastavu veronauke je posebno diskutabilan, ti nastavnici sa pedagogijom, najčešće, nemaju nikakve veze! Deca se na tim časovima ne uče toleranciji, pristojnom ponašanju… – navodi Sedlarević i dodaje da društvo sve više klizi u konzervatizam.

Razlog za ostanak
Od 2000. do 2003. godine smo imali period stagnacije odliva mozgova iz Vojvodine, a sve ostalo vreme deca se školuju da bi otišla odavde! Mladim ljudima nedostaje razlog da ostanu ovde!

– I sve više gušeni mediji igraju veliku ulogu u promovisanju konzervatizma, cenzura je vrlo perfidna, a to je prvi korak u manipulaciji mladih, pre svega, generacija stasalih devedesetih godina. Oni ne znaju za dobro, za stabilno društvo i obrazovni sistem. To su generacije, koje su stasavale u potpuno pomerenom sistemu vrednosti i velikoj nestabilnosti, ne samo materijalnom. One grade novi vrednosni sistem u društvu i ambijentu u kome još uvek nismo prošli kroz proces suočavanja sa prošlošću – na delu je veličanje ratnih zločinaca od kojih se stvaraju heroji! Zločin se relativizuje samo zbog toga što ga je učinio neko ko pripada većinskom stanovništvu, ili zato što je iz ove zemlje, pa se to podvodi pod “patriotizam”, a, pritom se, patriotizam izjednačava sa šovinizmom! Svaki kritički osvrt i objektivnost se proglašava izdajničkim! Diskurs koji se danas vraća je primeren devedesetim godinama prošlog veka! U takvim okolnostima “lak” je posao desničarskih organizacija, koje regrutuju pristalice po srednjim školama! Zar nije direktor policije Veljović izjavio da je 90 odsto izgrednika, koji su razbijali komšijske pekare po Vojvodine, mlađe od 18 godina! – podseća Sedlarević.
Viktoria Csabi (Autonomija)