Posvećeno novosadskim profesorima koji su 28. januara živim zidom od svojih ruku i tela napravili branik slobode i ljubavi

(Posvećeno novosadskim profesorima koji su 28. januara živim zidom od svojih ruku i tela napravili branik slobode i ljubavi između svojih studenata i pristojnih građana – na jednoj strani i prostorija mraka na Bulevaru oslobođenja, iz kojih su izašli mladi batinaši da prebiju Anu, krhko žensko biće studentskoga roda)
Kad te čuvaju ruke znanja, koje te od mrklog mraka mračnog paze
Kad ti pesmu pevaju one zaštitničke – ruke profesora tvojih
Mirno glavu na jastuk položiti možeš.
Kad te čuva srpski, koji obožavaš
I kad ti je matematika, koje se uvek bojiš, sad pokrivač mek
A oko tebe pevuše uglas francuski i nemački zajedno
Znaj da to je siguran krevet tvoj.
Još ako te psihologija i likovno, od zimoće oduvek čuvaju
A etika tvoje tople čarape su
Hemija onda tu nad fizikom bdi
Da logika jednačine spavanja najbolji melatonin bude.
Plešu zato sad ispod kreveta tvog
Tango
Čirilica i latinica zajedno
Sva slova pisma oba
Nema samo onog čudnog “ć”, od “ćaci”
Istorija se uzvrpoljila, prebira posteljinu meku
Ti geografijom putuješ moćnom
Na rukama znanja
Učitelja tvojih
Njihove su ruke poput štita i mača Dioklecijana
U isti mah
Grle kao Rundekove, u onoj divnoj pesmi njegovoj
Ruke, profesorske kao zid ljubavi nad tobom se dižu
I ruše sve druge što bi da te zazidaju
U mrakove mračne
Iz čijih prostorija
Sablasti neznanja i mržnje teku.
Pevaju ruke profesorske znanjem
I hrabrošću studenata i đaka svojih
Dižu se visoko put neba
U ovom maršu ka slobodi
(javniservis.net, foto: Aleksandar Milutinović)