Skip to main content

Šistek: Vjerski objekti u Crnoj Gori funkcionišu kao ‘offshore’ zone

Jugoslavija 23. jan 2023.
9 min čitanja

"Euroatlantski put države u fazi kliničke smrti"

U Crnoj Gori trenutno vlada potpuni haos, nepredvidljiva i nesigurna situacija, i ta atmosfera stagnacije, propadanja, nacionalizma i klerikalizma nije pogodna za normalan život. Ukoliko ova nesposobna prosrpska i proruska vlast zadrži svoje pozicije još neko vrijeme, plašim se da će mnogi, prije svega mladi i obrazovani ljudi, napustiti Crnu Goru i tražiti bolju budućnost u inostranstvu, kazao je u razgovoru za Portal Aktuelno češki istoričar i profesor balkanistike na Fakultetu socijalnih nauka Karlovog univerziteta František Šistek.

Kada je u pitanju subverzivno djelovanje takozvane SPC, Šistek podsjeća da je prema nekim relevantnim statistikama ova organizacija najmoćniji ekonomski subjekt u Crnoj Gori i kao takva može da služi na razne skrivene načine i kao sponzor određenih političkih partija.

”Potrebno je da SPC ne bude više tretirana kao organizacija iz nekog drugog svijeta, koja je iznad svjetovnih zakona. To se posebno odnosi na činjenicu da SPC u Crnoj Gori decenijama ne oporezuje znatan dio svojih ekonomskih aktivnosti. Manastir Ostrog i drugi crnogorski manastiri i objekti usred Crne Gore funkcionišu na svoj način kao neke offshore zone, gdje vladaju neki drugi zakoni, zone koje kao da su se uspješno odmetnule kontroli centralnih vlasti u svakom pogledu”, rekao je Šistek.

Aktuelno: Crna Gora je 30. avgusta 2020. poslije 30 godina promijenila vlast. Nakon dvije godine čini se da ta promjena nije donijela ništa dobro državi. Kako Vi komentarišete ono što se dešavalo protekle, nešto više od dvije godine na političko-društvenoj sceni Crne Gore?

Šistek: Politički ciljevi koje realizuje prosrpska, proruska, kleronacionalistička i populistička garnitura koja u raznim kombinacijama drži veći dio vlasti u Crnoj Gori od 2020. godine, manje-više su istovjetni s ciljevima terorističke grupe koja je tokom parlamentarnih izbora 2016. pokušala u Crnoj Gori sprovesti puč i haos, zaustaviti proces euroatlantskih integracija, i vratiti zemlju u sferu srpskog i ruskog geopolitičkog uticaja. U realizaciji ovih ciljeva uspjeli su nekrvavim putem u vrijeme epidemije korone politički predvodnici litijaško-populističkog pokreta. U Crnoj Gori se već dvije godine sprovodi neka vrsta kleronacionalističke homogenizacije društva, uz klasično obračunavanje s političkim neistomišljenicima, ljudima drugih nazora i nepoželjnog nacionalnog identiteta, uz masivna otpuštanja nepodobnih s posla, uspostavljanje kontrole nad obrazovnim, kulturnim i naučnim institucijama. Crna Gora je dobila šansu da krene ubrzanim tempom prema članstvu u EU. Vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića, više čak ona druga, sistematski su radile na tome da se to nikada ne desi. S obzirom na to da Crna Gora u trenutnoj geopolitičkoj situaciji ne može odmah da se ujedini sa Srbijom i Republikom Srpskom ili da ponudi Boku Kotorsku kao bazu ruskoj ratnoj mornarnici, kao što neki priželjkuju, radi se ono što se realistički može postići već sada u datim prilikama, i to je totalna razgradnja institucija i uništavanje međunarodnog ugleda Crne Gore, da bi ona bila doživljavana kao jedan neozbiljan partner od strane zapadnih saveznika. Euroatlantski put Crne Gore je trenutno u fazi kliničke smrti, i za to uglavnom snosi odgovornost vlada Dritana Abazovića.

Aktuelno: Uprkos ustavnom puču i izglasavanju neustavnih izmjena Zakona o predsjedniku, 44. vlada na čelu sa Miodragom Lekićem nije formirana. Kako komentarišete to što trenutna prosrpska i putinofilska većina u Crnoj Gori nije uspjela da formira vladu i pored kršenja Ustava?

Šistek: Onaj dio crnogorske političke scene koji zovete prosrpskom i putinofilskom većinom (podsjetio bih da imaju većinu u skupštini zahavljujući samo jednom poslaničkom glasu više) sastoji se od heterogenih elemenata, većeg broja partija, uzajamno posvađanih i sumnjičavih političkih lidera, tu su i različiti lični i ekonomski interesi… Kao što smo vidjeli, namjeru da se formira nova vlada na čelu s veteranom crnogorske politike Miodragom Lekićem onemogućile su primarno URA i SNP, dvije partije koje imaju opravdan razlog da se zbog svog ponašanja na političkoj sceni u zadnjim mjesecima plaše pada svojih izbornih rezultata na sljedećim parlamentarnim izborima. Istovremeno, ove dvije male partije veže zajednički interes da se tehnička vlada premijera Dritana Abazovića održi što duže na vlasti. Mi već sada imamo apsurdnu situaciju da je ta vlada duže na vlasti u tehničkom mandatu poslije iskaznog nepovjerenja nego što je bila na vlasti s podrškom skupštine. Pored toga, ambasade i predstavnici zapadnih zemalja javno su iskazali svoje negativno mišljenje o mogućem učešću otvoreno proruskog, proputinovskog Demokratskog fronta, formacije koja je trenutno pod punom kontrolom srbijanskog predsjednika Vučića. Pretpostavljam da su neki od stranih predstavnika svoje mišljenje iskazali na privatnim sastancima s pojedinim crnogorskim političarima još rezolutnije. Na kraju, pored svega gore navedenog, radilo se istovremeno o jednoj prljavoj igri u okviru prosrpskog političkog korpusa u Crnoj Gori sa ciljem diskreditacije Miodraga Lekića koji se ovim naivnim pokušajem da se domogne premijerske fotelje po svaku cijenu javno blamirao i ispao je na kraju najveći gubitnik. Sad je naravno manje vjerovatno da će se Lekić na narednim parlamentarnim ili predsjedničkim izborima još jednom pojaviti kao relevantan politički kandidat.

Aktuelno: Nesporna je ogromna uloga parapolitičke, pseudovjerske organizacije, takozvane SPC, u velikosrpskoj hegemoniji prema Crnoj Gori. Koliki je zaista uticaj Srpske crkve na politička dešavanja u Crnoj Gori i da li se nešto može učinjeti po pitanju suzbijanja djelovanja ove parapolitičke organizacije?

Šistek: Uticaj SPC je bio prilično velik i ranije, u vrijeme dominacije DPS i Mila Đukanovića. SPC je prema nekim relevantnim statistikama najmoćniji ekonomski subjekt u Crnoj Gori. Kao takva, ona može da služi na razne skrivene načine i kao sponzor određenih političkih partija. Poznato je da je SPC predstavljala ključni faktor u formiranju vlade Zdravka Krivokapića i ima veliki uticaj i na trenutnu vladu Dritana Abazovića, da ne govorimo o uticaju na opštinskom nivou u pojedinim opštinama gdje su sad na vlasti proruske i prosrpske partije. Za početak, mislim da je potrebno što prije suspendovati tzv. Temeljni ugovor, koji je potpisan prošle godine užurbano, polutajno, u vrlo sumnjivim okolnostima bez dovoljno širokog političkog konsenzusa, bez uvaženja opravdanih primjedbi. O korisnosti takvog ugovora za državu Crnu Goru i sve njene građane postoji veliki broj opravdanih sumnji. Potrebno je da SPC ne bude više tretirana kao organizacija iz nekog drugog svijeta, koja je iznad svjetovnih zakona. To se posebno odnosi na činjenicu da SPC u Crnoj Gori decenijama ne oporezuje znatan dio svojih ekonomskih aktivnosti. Manastir Ostrog i drugi crnogorski manastiri i objekti usred Crne Gore funkcionišu na svoj način kao neke offshore zone, gdje vladaju neki drugi zakoni, zone koje kao da su se uspješno odmetnule kontroli centralnih vlasti u svakom pogledu.

Aktuelno: Da li je ono što smo vidjeli 5. septembra na Cetinju, kada je izvršen vojno-policijski desant na crnogorske građane, kao i tajno potpisivanje ”temeljnog ugovora” između Dritana Abazovića i predstavnika SPC, demonstracija sile ove paravjerske organizacije?

Šistek: Apsolutno.

Aktuelno: Da li vidite sličnost između srpske i ruske crkve kada je u pitanju političko i hibridno djelovanje?

Šistek: Opet moram odgovoriti potvrdno. Te sličnosti su donekle strukturalnog karaktera, ali ima i nekih drugih veza između njih, sličnosti ima naravno i u velikoj bliskosti vrha ovih vjerskih organizacija vladajućim režimima Vladimira Putina u Rusiji, odnosno Aleksandra Vučića u Srbiji.

Aktuelno: Da li SPC, prosrpske i proruske partije u Crnoj Gori predstavljaju prijetnju za državni suverenitet? Koliko je opasan srpski nacionalizam i da li Crnoj Gori prijeti integracija u velikosrpski projekat ”srpski svet” ukoliko trenutna garnitura koja je na vlasti zadrži svoju političku moć?

Šistek: Ukoliko se političko-ideološka struja koja je došla na vlast u Crnoj Gori poslije parlamentarnih izbora 30. augusta 2020. dalje održi na vlasti, sve više će se pokazivati koliko je ona opasna i nesposobna. Opasnost vidim prije svega u činjenici da će i dalje na djelu biti projekat klerikalizacije društva, u kojem će SPC nastojati da igra ulogu glavnog arbitra političkih i društvenih pitanja. Pored toga, nastaviće se s projektom promjene nacionalne strukture Crne Gore s ciljem da se maksimalno poveća broj Srba i broj Crnogoraca smanji na minimum. Na tome se već uveliko radi zadnje dvije godine. Pored toga, ljudi koji su došli na vlast, ne mislim sad samo članove vlade ili poslanike nego i hiljade drugih kadrova koje su oni uspjeli zaposliti na svim nivoima, pokazuju se kao neiskusni, neprofesionalni i nesposobni da vode državne poslove. U Crnoj Gori trenutno vlada potpuni haos, nepredvidljiva i nesigurna situacija, i ta atmosfera stagnacije, propadanja, nacionalizma i klerikalizma nije pogodna za normalan život. Ukoliko ova nesposobna prosrpska i proruska vlast zadrži svoje pozicije još neko vrijeme, plašim se da će mnogi, prije svega mladi i obrazovani ljudi, napustiti Crnu Goru i tražiti bolju budućnost u inostranstvu.

Aktuelno: Pojedini opskurni paramedijski krugovi u Crnoj Gori pokušavaju da lansiraju priču o takozvanom ”asimptomatskom” crnogorskom nacionalizmu koji je suprotstavljen srpskom. Da li po Vama postoji takozvani crnogorski nacionalizam, ili se radi o propagandi određenih hegemonističkih centara koji žele da kompromituju borbu Crnogoraca za sopstvenu državu i identitet?

Šistek: Izjednačavanje srpskog i crnogorskog nacionalizma u Crnoj Gori nije opravdano iz više razloga. Crnogorski nacionalni identitet u Crnoj Gori ima jednu izrazito sekularnu osnovu. Pored SPC, postoji naravno i Crnogorska pravoslavna crkva (CPC). Međutim, ona ne uživa dominantnu ulogu neupitnog stožera, čuvara i arbitra nacionalnog identiteta koju trenutno ima SPC u Crnoj Gori kod tamošnje srpske populacije koja je prilično homogenizovana baš oko crkve. Srpski nacionalizam u Crnoj Gori je izrazito klerikalan, takoreći crkvenocentričan. Crnogorski nacionalni identitet je više povezan s konceptima koji su nasljeđeni iz vremena socijalističkog moderniteta, uključujući veću mjeru tolerancije prema pripadnicima drugih naroda. Postoje pouzdana istraživanja političkih i društvenih stavova i vrijednosti u Crnoj Gori koja dobro pokazuju razlike o kojima govorim, razne stavove Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori prema drugim nacijama, konfesijama. Ideja navodne opasnosti koja prijeti od fantomskog crnogorskog nacionalizma je apsurdna i smješna. Koje su to teritorije susjednih država koje Crnogorci traže, da li se neki narod na Balkanu može žaliti da baš Crnogorci negiraju njegovu posebnost ili čak postojanje, da li postoji država u njihovom susjedstvu koju ne priznaju? Gdje su zločini i žrtve tog nacionalizma, gdje su prijetnje i kletve njihovih svjetovnih i vjerskih poglavara uperene protiv drugih? Priznaćete, kad bliže razmotrimo konkretne primjere, vidi se da ovakvo izjednačavanje nema smisla. Ni u periodu od proglašenja samostalnosti 2006. do litija i izbora 2020., u vrijeme dominacije DPS i Mila Đukanovića, Crna Gora se nije ponašala kao jedna nacionalizirajuća država (nationalizing state), koja bi nastojala da nacionalno homogenizuje Crnogorce i poveća njihov broj na račun drugih naroda. Tadašnja vlast je s pragmatičnim cinizmom računala da su etnički Crnogorci njeni zauvijek sigurni glasači i nije mnogo brinula o učvršćivanju njihovog identiteta, o razvoju nacionalnih institucija itd. U vrijeme navodne antisrpske diktature Mila Đukanovića, izgrađen je zadivljujući broj novih crkava, manastira i drugih vjerskih objekata SPC po Crnoj Gori, dok je podrška institucija i organizacija s crnogorskim predznakom bila manje više simbolična. Sada se jasno vidi koliko su crnogorski nacionalni identitet, crnogorska kultura, jezik i drugi elementi samobitnosti, u stvari totalno zakonski nezaštićeni. Kao i mnogo puta u prošlosti, Crnogorci se sad ponovo moraju boriti za nacionalna, vjerska i ljudska prava, ovoga puta paradoksalno usred vlastite države.

Aktuelno: Nedavno ste u intervjuu dnevnom listu Danas kazali da ako kontroverzni premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović potpiše ulazak Crne Gore u velikodržavni projekat Otvoreni Balkan ”može kasnije da pobjegne iz Crne Gore ili da završi u zatvoru”. Kako generalno vidite njegovu sudbinu nakon svega što je uradio Crnoj Gori i Crnogorcima – od 5. septembra na Cetinju, potpisivanja temeljnog ugovora…

Šistek: Mnogo će još ovisiti od daljih koraka Abazovićeve vladi, koliko će ona biti potrebna Vučićevom Beogradu, da li će možda još neko vrijeme i za jedan dio zapadnih predstavnika doživljavana kao ipak bolja nego mogućnost da na vlast dođe DF. Mnogo toga će naravno ovisiti i od činjenice da li će Abazović, s trenutnim legitimitetom vlade gotovo ravnim nuli kod praktično svih crnogorskih građana bez obzira na njihovo političko uvjerenje ili nacionalnu pripadnost, pokušati da po svaku cijenu, uključujući neslavan kraj vlastite karijere, uvuče Crnu Goru u kontroverznu inicijativu Otvoreni Balkan, koja odgovara više ruskim interesima nego stvarnim potrebama malih balkanskih zemalja koje bi ga trebale sačinjavati kao članice. Ali ni u slučaju da bi ipak došlo do potpisivanja i uvlačenja Crne Gore u Otvoreni Balkan, neće to biti kraj svijeta, nego vjerovatno samo jedna privremena epizoda. Sjećam se da je tadašnja Savezna republika Jugoslavija, koju su sačinjavale Srbija i Crna Gora, svojevremeno zvanično i svečano pristupila kao njena treća članica državnom savezu Rusije i Bjelorusije.

Aktuelno: Kako komentarišete diskriminaciju zaposlenih na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost kojoj su izloženi posljednjih godina?

Šistek: FCKJ je osnovana kao državna visokoškolska prosvjetna institucija koja je samostalna i ne sačinjava dio Univerziteta Crne Gore. To nije ništa neobično, u Pragu na primjer odavno postoje posebne državne univerzitetske ustanove koje nisu dio najvećeg Karlovog univerziteta poput Ekonomskog univerziteta, Zemljoradničkog univerziteta itd. U Crnoj Gori, mjera centralizacije i totalne podređenosti većine institucija političkoj vlasti je gotovo apsolutna. Ukoliko Crna Gora hoće da izađe iz trenutnog ćorsokaka, jačanje nezavisnosti institucija poput univerziteta i obrazovnog sistema u cijelini mora da bude jedan od prioriteta neke nove, naprednije vlasti. U standardnoj evropskoj zemlji nezamislivo je da jedan ministar može bukvalno preko noći smjeniti direktore skoro svih škola i postaviti na njihovo mjesto svoje ljude, kao što je to napravila bivša ministrica Vesna Bratić u vladi Zdravka Krivokapića, to obično uopšte ne spada u nadležnosti vlade. To je jedan sistem koji je naravno izgradila prethodna vlast za svoje potrebe i sad, kad su poslije trideset godina iznenada došli na vlast ljudi suprotnih političkih uvjerenja, oni su zahvaljujući tom sistemu koji su zatekli brzo uspostavili kontrolu nad većinom crnogorskih institucija. Na čelo Univerziteta Crne Gore su instalirali čovjeka koji otvoreno radi za Putinovu Rusiju i Vučićevu Srbiju, vlasnika jednog od glavnih proruskih portala koji širi otrovne dezinformacije, to je apsolutni međunarodni skandal. Ali FCJK nisu zbog posebnog statusa mogli da tako preuzmu i ućute kao većinu ostalih. FCJK zato danas predstavlja jednu od zadnjih preostalih institucija u CG gdje se još vodi slobodna diskusija, koja se otvoreno bori protiv nacionalizma i klerikalizacije društva. FCJK naravno smeta i kao institucija koja je bez obzira na minimalnu podršku prethodne vlasti i otvoreno neprijateljstvo ove sadašnje postigla velike uspjehe u jednom relativno kratkom roku. Časopis Lingua montenegrina koji izdaje FCJK se već nekoliko godina nalazi na zvaničnoj listi najprestižnijih svjetskih naučnih časopisa Web of Science, fakultet ima zavidnu izdavačku djelatnost, povezan je s vodećim svjetskim slavističkim centrima i naučnicima svjetskog renomea, razvija intenzivnu međunarodnu saradnju, organizuje skupove, tribine, konferencije, predavanja, javne manifestacije. Na FCJK redovno dolaze ambasadori SAD, Češke i drugih država da bi se upravo tamo obaviještavali o pravom stanju stvari u Crnoj Gori i izrazili svoju podršku ovom fakultetu i njegovom radu. Profesori, nastavljači i studenti FCJK, koje sam imao priliku upoznati tokom višegodišnje naučne saradnje, hrabri su i nezavisni mladi intelektualci koji misle vlastitom glavom. Takvih se ljudi opravdano plaši svaka nevaljana i nedemokratska vlast.

Balša Knežević (Aktuelno.me), foto: www.vaclavhavel.cz)