–Ne… Ne vjerujem da je Radko Polič umro. Pa već je tri puta do sada umirao i bivao klinički mrtav, i opet nam se vraćao. I to je mogao činiti samo on, Radko, jer je bio ravan bogovima – kaže za Danas glumac Rade Šerbedžija, kolega i višedecenijski blizak prijatelj velikog jugoslovenskog i slovenačkog glumca koji je danas preminuo u Ljubljani, u 80. godini.
–Volio je toliko život, premda ga taj život nikako nije mazio, a on mu se uvijek do kraja davao. Ima samo jedna stvar koju je volio više od života.To je umjetnost. I to ova najteža, kazališna I filmska, za one koji joj se do kraja daju. A on joj se davao do kraja. Naš Rac je Car, i u kazalistu, i na filmu, i u životu. Sve ono što su drugi, uključujući i mene, vještinom postizali, on je jednostavno bio. Znao je naš Rac sve tajne kazališne umjetnosti i još nešto više. Imao je nešto posebno. Nešto što se ne da naučiti i što samo rijetki na svijetu posjeduju – božansko nadahnuće! – ističe Šerbedžija.
–Ta iskra se često palila u njemu i činila ga posebnim u svemu.
Mora da je Bela Krajina,u kojoj je rođen i odrastao, svojim sjenovitim brezama urezala duboke brazde u njegove godove. Tamo, kažu, ajda posebno cvijeta, i oko ponoći njezini cvjetovi dobivaju neku ultraljubicastu boju, te se ljubavnici okupljaju po obližnjim brežuljcima, i utapaju se u strastvene ultravioletne zagrljaje.
Možda je Rac sada tamo sa nekom od svojih bezbrojnih ljubavi.. Ajda je i vrsta žita ili pšenice od koje se pravi kruh. Moj prijatelj Radko Polič bio je dobar kao kruh. Ne. Ne vjerujem da je umro. Besmrtnici ne umiru. On je jednostavno otišao, jer mu je bilo dosta ovog sveta.
A ako je zaista ovaj put Radko Polič zauvijek otišao, proglasite u cijeloj ovoj zemlji koja se zvala Jugoslavija dane žalosti, jer je umro jedan od najvećih glumaca koje je ovaj narod ikad imao – kaže Šerbedžija za Danas, opraštajući se od svog prijatelja.
STUPS: Diplomatija