Svi oni bi pre ili kasnije za sve ovo trebali da odgovaraju i da budu izloženi lustraciji zbog kršenja ljudskih prava i sloboda

Građani širom Srbije pod sloganom „Srbija protiv nasilja“, nakon masovnih ubistava u OŠ „V. Ribnikar“ u Beogradu, u Duboni i u Malom Orašju, protestnim šetnjama koje traju skoro četiri meseca traže odgovornost. Zahtevali su ostavku ministra policije (odbijeno u Skupštini), direktora BIA, smenu članova REM-a (nisu ni razmatrane) i sprovođenje mera u medijskoj sferi koji bi trebale da oduzmu nacionalne frenvencije TV Pink i Happy, ukidanje rijalitija i gašenja tabloida, a koje bi trebale da smanje nasilje, mržu, agresiju, uvrede i podele u javnom prostoru.
Ogorčeni građani Bačke Palanke mesec dana od sahrane trinaestogodišnjeg dečaka nastradalog od neuklonjenih visokonaponskih kablova posle julskog olujnog nevremena od koga je devet dana ranije stradao i njegov deda, protestuju zahtevajući ostavke ili smenu predsednika opštine i članova Štaba za vanredne situacije.
Za sve to vreme sistem političke vlasti, koji bi trebao, shodno Ustavu i važećim zakonima, da reaguje, oličen u premijerki Ani Brnabić i nadležnim ministarstvima, zvanično se ne pojavljuje i ne oglašava pred nezadovoljnim građanima, osim kao “trbuhozborac“ svog neprikosnovenog šefa koga tako i zovu – Aleksandra Vučića. A šta on u svojim čestim monolizima na javnom servisu i TV sa nacionalnom frenkvencijom kaže?
Nema ni traga volje da vlast preuzme bilo kakvu odgovornost i prihvati bilo koji od zahteva sa protesta, koje je u svojim odgovorima optužio za „obojenu revoluciju“, „korišćenje tragedije“ i apriorno odbio smenu Bratislava Gašića. Iako je Aleksandar Vučić na mitingu 26. maja, dan pre napuštanja predsedničke funkcije SNS-a koju je obavljao paralelno punih šest godina sa funkcijom predsednika Republike, formalno pozvao organizatore protesta „da rešavamo probleme u institucijama sistema“, oni mu s pravom ovaj put nisu poverovali.
Jedini zahtev protesta koji je izgledao kao ispunjen – sednica parlamenta o odgovornosti Vlade i bezbednosnoj situaciji, kompromitovana je neodgovornim ponašanjem predsednika Skupštine i narodnih poslanika kojima je bilo sve važnije od zadate teme. Anketni odbor za utvrđivanje činjenica i okolnosti za masovna ubistva koji je oformljen odlukom parlamenta je blokiran u radu neformalnom odlukom predsednika Narodne skupštine.
Utvrđivanje odgovornosti za nastradale i propuste u radu posle julskih oluja u manjim opštinama kao što je Bačka Palanka, još je problematičnije. Prateći reči premijerke koja je izbegla da zvanično poseti ovu opštinu, iako je ilegalno boravila u Bačkoj Palanci da bi ponudila materijalnu i statusnu pomoć porodici nastradalog dečaka, premijerka je kao i u slučaju ubijene dece u OŠ „V. Ribnikar“ izbegla da obiđe teško pogođenu opštinu koju je nazvala „srpski Bahmut“ nakon tragedije. Nekoliko dana nakon toga sa bezbedne distance, iz Novog Sada i Futoga nazvala je i proteste građana B. Palanke političkim. Javno se pitala: „A šti vi tačno spočitavate nama i predsedniku opštine?“, „Nakon dve nedelje nije sve sanirano. A gde je sanirano?“ “Niko za Bačku Palanku nije odgovoran“, „EPS je suspendovao tri radnika“…
Na portalu „Bačka Palanka online“ nedavno je objavljen članak da protestanti traže podršku Novosađana i Beograđana, pa su postavili pitanje da li je etički koristiti ove događaje kao sredstvo protesta? Navodno je ono što je „pokazano na protestu u B. Palanci prvi dan kao podrška porodici nastradalog dečaka i traženje odgovornosti za loše rukovođenje vanrednim stanjem, kulminiralo je prisustvom opozicionih političara, što je celokupnu situaciju dovelo do preispitivanja motiva ovih protesta“. Pa onda kažu, što je potpuna zamena teza i posledica dirigovanog informisanja, da je primećeno da se „određeni elementi protesta prenose iz određenih gradova na kojima se jasno iskazuje mržnja i nasilje”.
Građani sumnjaju na brojne malverzacije u opštini i u javnim službama koja je preopterećene političko-stranačkom administracijom, a pravih majstora-električara od nekoliko desetina je ostalo samo nekoliko, za ukras. Kad se dogodi neka zaista vanredna situacija kao julske oluje, ogoljeno se vide svi promašaji u rešavanju nastale situacije, ali i u razvoju ovog grada koji se aktuelno dešavaju. Na primer, potpuno propadanje preduzeća „Merkur“ koga je opština kupila još 2014. godine, Tikvare i mnogih drugih delova i potencijala B. Palanke, ali i okolnih mesta Čelareva, Gajdobre, Silbaša, Obrovca, Tovariševa, Karađorđeva, Paraga…
Ne bi bio veliki problem ukoliko neko nešto ne razume ili pogrešno uradi, čak iako pri tome pokaže i malu dozu uobraženosti o svom trošku. Problem je kada taj obavlja najodgovorniju funkciju u izvršno-predstavničkoj vlasti u celoj državi ili u opštini, pa svojim odlukama, primerom i ponašanjem utiče na blagostanje, a ponekad i na sudbinu, bezbednost ljudi i dece u celoj Srbiji i ne pada mu na pamet da pokrene pitanje odgovornosti, a nezavisne i kontrolne institucije i organi ne rade svoj posao. Verovatno smatra da bi načeo sistem neustavne neformalne moći kojim stalno produžava svoju ličnu vlast, pa se izgovara na najrazličitije načine. Problem je kada taj obavlja najodgovorniju funkciju u izvršno-predstavničkoj.
Dakle nije reč o bilo kakvim jeftinim politički poenima i poligonima na šta navode izjave predsednika Republike i premijerke, nego o zahtevu građana da se iznese istina na videlo i preuzme odgovornost. Vlast po Ustavu Republike Srbije, nije ničija prćija ni privatna stvar zvao se on Aleksandar Vučić, Ana Brnabić ili Branislav Šušnica. Suvereni su građani i njihova reč, koja, ukoliko je blokirana da se iskaže u institucijama, ima pravo da se iskaže i na ulici mirnim demonstracijama, i zbog toga nikome ne sme da fali ni dlaka sa glave. Pretnje ucene, blaćenje je zabranjeno i kažnjivo posebno za one na funkcijama i za medije, svi na javnim funkcijama moraju da budu odgovorni i smenjivi. Ukoliko Srbija posle svega ostane demokratska država na putu pridruživanja EU, svi oni bi pre ili kasnije za sve ovo trebali da odgovaraju i da budu izloženi lustraciji zbog kršenja ljudskih prava i sloboda.
U demokratskim sistemima vlasti, ukoliko nezavisne institucije i organi ne rade svoj posao u politički osetljivim predmetima, što je u Srbiji u poslednjoj deceniji nesumnjivo slučaj, postoji lek za ovakvo ponašanje koje je preuzima ustavni suverenitet od građana – građanska neposlušnost i zahtev za hitnim vanrednim slobodnim izborima.
Autor je sudija Apelacionog suda u penziji