Skip to main content

Saveza antifašista Vojvodine: Sećamo se i pamtimo

Vesti 23. јан 2022.
2 min čitanja

“Moj trinaesti rođendan, 24. januara 1942. godine, opet smo mogli da idemo u školu. Malo, po malo smo saznavali istinu. Nekoliko đaka se nikada više nije pojavilo u školi. U ulici Svetozara Miletića. pedeset metara udaljenoj od naše škole, pobili su, koliko smo mi kao deca shvatili, gotovo sve stanovnike. Ne mogu da se setim ko je i kojim redosledom počeo da govori o svemu tome. Ne znam ni ko mi je prvi ispričao da su mnoge odvodili na dunavsko kupalište Štrand, tamo ih pobili i bacili u rupe, iskopane u zaleđenom Dunavu. Samo nekoliko meseci ranije, tamo smo se kupali…“, ovim rečima se naš poznati pisac Ivan Ivanji seća događaja koji je u rečniku svakog Novosađanina, obeležen najstrašnijom rečju – Racija – podsetio je Saveza antifašista Vojvodine u saopštenju za javnost.

SAV upozorava da osamdesetu godišnjicu zainteresovana javnost obeležava protestima zbog odluke gradskog veća grada Novog Sada da se postavi spomenik svim nevinim žrtvama 1944-1945, gde se na spisku uočavaju mnoga imena zločinaca iz Racije: honvedi, potkazivači, ustaše, doušnici i kolaboracionisti.

Nezainteresovana javnost ćuti, misli da imamo važnijih problema. Da se vratimo Ivanjijevim rečima i zapitamo svoju decu , šta za njih znači Novosadska racija, kada su, i, da li su nešto o njoj čuli i od koga…“, ističe se u saopštenju.

Iz SAV-a poručuju da se sećaju i pamte, te da je trodnevni masakr na ulicama Novog Sada bio samo deo celomesečnog masakra koji se sprovodio po celoj Šajkaškoj oblasti.

„Krvavi januar 1942. godine u južnoj Bačkoj zauvek je promenio demografsku, istorijsku i kulturološku sliku naših krajeva, jer su pod ledom Dunava i Tise završile čitave porodice, iskorenjene do poslednjeg člana. Pod izgovoroom da se traže komunisti i oružje, kojih nije bilo u gradu uopšte, streljani su i masakrirani civili, na pragovima svojih kuća, u kasarnama, na fudbalskim terenima, grobljima i gradskoj plaži“, ukazuje SAV.

U saopštenju se dodaje da je trideset godina kasnije podignut spomenik na Keju – “Porodica”, Jovana Soldatovića, a pola veka nakon zločina spomenik dobija i table sa imenima žrtava, a potom i spomen table u Miletićevoj ulici i na Štrandu.

(Autonomija)