Skip to main content

SANU u strahu od žena

Građani 11. нов 2021.
7 min čitanja

Skraćenica Srpske akademije nauka i umetnosti nije SANU, nego „MANU – muška akademija nauka i umetnosti“, jedan je od komentara na društvenim mrežama nakon što na novembarskim izborima u Akademiji nijedna žena nije izabrana za dopisnu ili redovnu članicu.

Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) najviša je naučna i umetnička ustanova u Srbiji.

Izbori za novo članstvo održavaju se svake treće godine, a u novembru 2021. među 50 predloženih kandidata za dopisne i redovne članove SANU, bilo je 38 muškaraca i tek 12 žena.

Međutim, Skupština SANU, koju čine svi članovi Akademije, izabrala je da među 25 novih članova svi budu muškarci, a nijedna žena.

„Odnos“ žena i muškaraca u je SANU sledeći – Akademija broji 100 redovnih i 32 dopisna člana, među kojima je ukupno 15 žena.

Ima li mizoginije u SANU?

Marijana Ricl je redovna profesorka istorije u penziji na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Oblast njenog istraživanja je antički period, sa fokusom na staru Grčku, o čemu je napisala više desetina stručnih radova objavljenih na međunarodnom nivou. Doktorirala je 1990. godine, redovna profesorka Filozofskog fakulteta je od 2003.

Ove godine, u novembru, bila je kandidatkinja za dopisnu članicu Odeljenja za istoriju SANU, ali je Skupština nije izglasala. SANU ima osam odeljenja, po kojima su raspoređeni članovi Akademije u zavisnosti od naučne ili umetničke oblasti.

„I meni je brzo palo u oči da nijedna žena nije ‘prošla’ na izborima u SANU, iako smo sve prethodno prošle dva kruga izbora i bile izabrane od strane svojih odeljenja“, navela je Ricl u pisanom odgovoru za RSE.

Složena procedura ulaska u Akademiju funkcioniše tako što potencijalne kandidate i kandidatkinje za članstvo prvo predlažu odeljenja ili članovi SANU, ili najviši organi univerziteta, fakulteta, instituta, naučnih društva i udruženja umetnika.

Kriterijumi koje kandidati moraju da ispune i proces njihovog predlaganja i razmatranja utvrđeni su Statuom SANU. Kandidati koji dobiju većinsku podršku članova određenog odeljenja, upućuju se na glasanje izbornoj skupštini. Glasanja su tajna.

Na izborima u novembru 2021. godine, Odeljenje za istoriju je pred Skupštinom imalo pet kandidata i kandidatkinja za dopisne članove – četiri žene i jednog muškarca. Izabran je jedino muški kandidat.

„Ja o sebi ne mislim primarno kao o ženi, već kao o naučniku, istraživaču. Pitala sam se kako je moguće da akademici nemaju poverenje u svoje kolege sa drugih odeljenja i glasaju protiv njihovih predloga – i čemu onda služe ta dva prethodna kruga izbora ako je tako lako poništiti ih“, ističe profesorka Ricl.

Njoj, kako je navela, kriterijumi po kojima se obavljaju izbori u SANU „ostaju nejasni“.

„I tako će biti dok ih SANU ne objavi i ne stavi svima na uvid. Sumnjam da će se to ikada desiti. Dotle, niko ne može imati poverenja u to da su njihovi kriterijumi striktno naučni i pravedni i zato možemo da pričamo o mizoginiji u SANU“, naglasila je Ricl.

Ko su članovi Akademije?

Akademija ima dopisne, redovne i inostrane članove i članice.

Dopisni i redovni su iz Srbije, dok se za inostrane biraju strani državljani koji su zaslužni „za opšti napredak nauke ili umetnosti i za razvoj naučnih ili umetničkih veza“ između Srbije i njihovih matičnih zemalja.

Dopisno članstvo je „prvi nivo“ prilikom ulaska u Akademiju. Uslovi za dopisno članstvo su državljanstvo Srbije i isticanje „izuzetnim naučnim ili umetničkim radom“.

Kasnije se među dopisnim članovima biraju redovni – akademici, a uslov je da su se tokom svog stvaralaštva, a naročito od ulaska u Akademiju, istakli izuzetnim doprinosom u nauci ili umetnosti.

Potpredsednica Vlade: SANU da snosi odgovornost

Potpredsednica Vlade Srbije Zorana Mihajlović, koja je na čelu Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost, za RSE je istakla da „nije iznenađena“ ovakvim ishodom glasanja.

Koordinaciono telo osnovala je Vlada Srbije 2014. godine, kako bi koordiniralo rad državne uprave i drugih institucija u cilju unapređenja rodne ravnopravnosti i položaja žena i muškaraca u Srbiji.

„SANU godinama, pa i decenijama unazad, ništa ne čini na stvaranju jednakih uslova i obezbeđivanju ravnopravnog položaja za žene i muškarce u nauci i akademiji“, rekla je Mihajlović u pisanom odgovoru.

Navodeći primer Odeljenja medicinskih nauka SANU, na kojem su tri žene i 39 muškaraca, potpredsednica Vlade je naglasila da brojevi govore da „rodne predrasude i stereotipi vladaju i onemogućavaju ženama da ravnopravno učestvuju“ u radu te institucije.

„To je neprihvatljivo, i rukovodstvo SANU svakako treba da snosi odgovornost, ali i pokaže volju da zaista uradi nešto po pitanju poboljšanja položaja žena“, istakla je Mihajlović.

Rukovodstvo SANU: Razočarani, ali nisu odgovorni

Potpredsednica Vlade bila je i među prvima u javnosti koji su kritikovali rezultate izbora u SANU. Dan posle glasanja, 5. novembra, istakla je da je Akademija poslala „lošu poruku“. Dobila je odgovor rukovodstva – Izvršnog odbora SANU, da su oni „razočarani“ ishodom glasanja, ali da rezultat ne može biti njihova odgovornost.

„Žene i inače nisu u dovoljnoj meri zastupljene u SANU i takvo stanje nije prihvatljivo“, naveo je Izvršni odbor SANU u saopštenju 8. novembra.
Naglašeno je da su Izvršni odbor i Predsedništvo SANU tokom celog izbornog procesa „ukazivali na tu činjenicu, upozoravali i ulagali značajne napore da što veći broj žena, koje to svakako zaslužuju, budu predložene za nove članove SANU“.

Kako je objašnjeno, nove članove SANU biraju članovi Skupštine, na čiji individualni čin glasanja i izbora niko ne može da utiče i za koji sami snose odgovornost.

„Zašto je u tom slučaju za ovakvu odluku odgovornost prebačena na rukovodstvo nije na nama da nagađamo. Izvršni odbor SANU i dalje veruje da ove njegove stavove deli ubedljivo najveći broj srpskih akademika, te da rezultat glasanja nikako ne odražava njihovo mišljenje o članstvu srpskih naučnica i umetnica u SANU, ali takav stav već u bliskoj budućnosti zahteva potvrdu. Nažalost, ovoga puta je takva potvrda u potpunosti izostala“, naveo je Izvršni odbor.

Na pitanja RSE o izborima i kritikama Srpska akademija nauka i umetnosti nije odgovorila do objave teksta.

Koliko SANU ima članova?

Statutom SANU iz 2020. godine, ukupan broj članova Akademije ograničen je na 160 dopisnih i redovnih članova i članica – u radnom sastavu.

U taj broj ne ulaze članovi iz inostranstva, a van radnog sastava ostaju i oni članovi i članice koji duže od godinu dana nisu učestvovali u radu SANU. Oni, iako su članovi Akademije, nemaju pravo učešća u odlučivanju.

Prosečna starost svih članova Akademije je 73 godine, a jedna četvrtina članova je mlađa od 65 godina.

‘Učaurena’ institucija

Za potpredsednicu Vlade, saopštenje SANU je „sramna i neprofesionalna izjava kojom se izbegava preuzimanje odgovornosti“.

„Ne zaboravimo, SANU ne postoji zarad same sebe i neprihvatljivo je da je jedna takva institucija učaurena i zatvorena unutar same sebe i tako godinama onemogućava da na mesta odlučivanja dođu i žene. Apsolutno da je odgovornost na rukovodstvu koje mora da se angažuje više na stvaranju klime koja će biti povoljna i za žene kao i za muškarce u akademiji“, navela je Mihajlović u odgovoru za RSE.

Potpredsednica Vlade podsetila je na podatak da su od ukupnog broja diplomiranih studenata i studentkinja u Srbiji 59 odsto žene, dok su među doktorima (doktorkama) nauka takođe u većini – 57 odsto.

„Realnost nam govori da su žene obrazovanije, da više žena diplomira, doktorira i da se prave pomaci na polju nauka, koji se dominantno vezuju za muški pol. Sada mora da se otvori prostor i obezbede uslovi da žene jednako učestvuju u procesu donošenja odluka“, istakla je Mihajlović.

Zašto žena nema u SANU?

Sociološkinja iz Srbije Milica Resanović ocenila je za RSE da je ženama teško da preskoče jaz u akademskom prostoru jer postoje, kako je navela, mreže muškaraca, koji kroz neformalnu podršku jedni druge protežiraju i otežavaju ženama ulazak na rukovodeće i pozicije moći.

„Ženama naučnicama je takođe otežan ulazak na pozicije moći zbog toga što su tokom svojih karijera opterećene dvostrukim radom – naučnim i radom u domaćinstvu“, navela je Resanović.

Prema istraživanju UN Women (Agencije Ujedinjenih nacija za ravnopravnost polova), žene u svetu prosečno u toku života provedu preko 10 godina radeći neplaćene kućne poslove, dok je taj prosek za muškarce četiri godine.

Iako su žene u značajnom broju zaposlene na univerzitetima i u ostalim akademskim institucijama, u društvu se više percipiraju kao domaćice, ističe sociološkinja.

Izjava SANU nakon izbora, prema rečima Milice Resanović, šalje dvojaku poruku.

„Sa jedne strane, ovim činjenjem nastavljaju da reprodukuju patrijarhalnu tradiciju Akademije, dok medijskim istupanjem hoće da se predstave kao otvorenija institucija, osetljivija na pitanje rodnih nejednakosti i više u skladu sa savremenim trendovima. SANU narativom prikriva svoju pravu prirodu u kojoj se rodni jaz percipira kao nešto sasvim prirodno“, rekla je Resanović.

Dodaje da je izostanak žena na izborima „produžetak konzervativne tradicije“ koja je davno uspostavljena u Srpskoj akademiji nauka.

Odbor za standardizaciju pri Insitutu za srpski jezik SANU u maju ove godine je saopštio da se protivi odredbama Zakona o rodnoj ravnopravnosti, koje se odnose na upotrebu rodno osetljivog jezika, jer je to „u suprotnosti sa celom istorijom norme srpskog književnog jezika, a samim tim i sa njegovim sistemskim i strukturnim pravilima“.

Iz Odbora su saopštili da se tim Zakonom nameće korišćenje izraza poput „vatrogaskinja“, „filološkinja“, „borkinja“ koji, kako se tvrdi „ne da nisu svojstvene srpskom standardnom jeziku, nego predstavljaju nasilje nad njegovim zakonitostima“.

SANU se našla na meti kritika dela javnosti jer su pojedini akademici u martu 2021. godine potpisali peticiju protiv donošenja Zakona o istopolnim zajednicama u Srbiji. Traženo je i da se SANU ogradi od Memoranduma iz 1986. godine, koji se u delu javnosti smatra jednom od najvažnijih programskih smernica velikosrpske politike.

‘Nevidljive žene’ u akademijama – svetski problem

Ističući da Srbija i svet žive u „patrijarhalnoj matrici“, Milica Batričević iz feminističkog kulturnog centra Befem iz Srbije je podsetila na međunarodno istraživanje o rodnoj ravnopravnosti u akademijama iz 2016. godine. Autor istraživanja je Globalna mreža nacionalnih akademija.

„Pokazano je da, među 69 nacionalnih akademija, žene čine samo 12 odsto članstva U društvenim naukama i umetnosti je 16 odsto žena članica nacionalnih akademija, dok je u matematici i inženjerstvu to tek 5 odsto“, rekla je Batričević.

Ona je ocenila da je to izuzetno mali broj, ako se u vidu ima da žene čine preko polovine svetske populacije.

Befem je pre nekoliko godina pokrenuo inicijativu „Biro jednakost“ – bazu sa više od 300 imena stručnjakinja u Srbiji u različitim oblastima – od politike i ekonomije, preko životne sredine i drugih oblasti.

Na sajtu SANU bez ‘istaknutih’ žena

Srpska akademija nauka i umetnosti osnovana je 1841. godine. Status SANU, od posebnog nacionalnog značaja, definisan je zakonom.

„Akademija razvija i podstiče nauku, organizuje i unapređuje osnovna i primenjena naučna istraživanja, podstiče i unapređuje umetničku delatnost i time doprinosi opštem dobru naroda Republike Srbije i države“, stoji u Zakonu o SANU.

SANU na sajtu navodi da je, u istoriji dugoj 180 godina, Akademija imala 1.481 člana. Ističu nobelovce – pisca Ivu Andrića ili naučnike kao što su Mihailo Pupin, Nikola Tesla, Milutin Milanković i Jovan Cvijić.

Međutim, u odeljku gde se predstavljaju istaknuti članovi Akademije, ne pominje se nijedna žena. Čak ni prva žena u Akademiji, književnica Isidora Sekulić koja je zvanje akademkinje stekla 1950. godine.

(Radio Slobodna Evropa, foto: Flickr)