Skip to main content

REAGUJ!: Građani solidarni, ali nemaju podršku države

Građani 05. нов 2021.
5 min čitanja

Od početka pandemije koronavirusa solidarnost građana Srbija je porasla, slažu se sagovornici podkasta “Reaguj!”. Građani i kompanije u 2020. godini donirali su više od 90 miliona evra, pokazuje izveštaj Catalyst Balkans iz maja ove godine, iako država, suprotno evropskoj praksi, za donacije pojedinaca ne omogućava nikakve poreske olakšice.

Zašto su volonteri neophodni u društvu

Prošle godine su tokom vanrednog stanja Omladinski centar CK13 i Združeni krov nad glavom pokrenuli “Kuhinju solidarnosti”. U ovoj kuhinji, volonterski tim dva puta nedeljno priprema zdrave besplatne obroke za najugroženije. Hrana se razvozi i distribuira na više različitih lokacija u gradu, a trenutno imaju negde između 70 i 80 korisnika, s tim da se za neke priprema i više obroka odjednom. Postoji mogućnost i deljenja namirnica, ali ne za sve korisnike, jer neki od njih nemaju dom. Član kolektiva “Kuhinja solidarnosti” Đorđe Majstorović kaže da je kroz ovu akciju prošlo dosta volontera.

“U početku je to bio mali broj ljudi, a onda se on širio. S obzirom na to da je sve na volonterskoj bazi, ljudi se jednostavno u skladu sa svojim životnim okolnostima angažuju više ili manje. Tako je prošlo preko 100 ljudi. Trenutno imamo oko 30 volontera koji se smenjuju u kuvanju, a imamo tim koji je zadužen za distribuciju, vozače i ostale”, objašnjava Majstorović i dodaje da su volonteri pretežno mladi ljudi.

S obzirom na to da su volonteri i volonterke Novog Sada bili veoma aktivni i solidarni, Oktobarska nagrada, jedna od najviših godišnjih priznanja Grada Novog Sada, 2020. godine uručena je i baš volonterima i volonterkama. Kako onlajn nastava nije bila dostupna svima, Volonterski centar Vojvodine organizovao je veliku akciju. Građani Novog Sada donirali su delove računara ili cele uređaje, a potom su volonteri sastavljali te delove. Ovo je prosleđeno deci i mladima koji su morali da prate onlajn nastavu a nisu bili u prilici da kupe opremu. Dodeljeno je 27 računara, laptopova, telefona i tableta mladima sa teritorije Novog Sada, uz pomoć volontera, ali i zajednice koja se uključila doniranjem svih tih delova. Frančeska Fornari iz Volonterskog centra Vojvodine objašnjava zašto su volonteri neophodni u društvu.

Frančeska Fornari (Foto: privatna arhiva)

“Zato što živimo u društvu u kojem jako mnogo grupa građana i građanki nisu u mogućnosti da sami ispunjavaju svoje potrebe – pre svega zato što ih država ne zbrinjava dovoljno i ne bavi se dovoljno njihovim potrebama. Tu nalazimo ulogu civilnog sektora. Zapravo pronalazimo ulogu svih nas da popunimo tu rupu u sistemu”, smatra Fornari.

Značaj volontiranja prepoznao je i UNICEF, koji je prošle godine pokrenuo platformu “volonteri na mreži”. Kako objašnjava Stanislava Vučković iz ove organizacije, glavna motivacija je bila ta da se ponude neke smislene i dobre aktivnosti mladima, koje će im pomoći da se odupru negativnom uticaju pandemije.

“Mnoga istraživanja nam pokazuju da su efekti pandemije na mentalno zdravlje posebno snažni i da je zbog toga i volontiranje i drugi načini da se bude koristan zajednici, korisno i deluje kao zaštitni faktor za mentalno zdravlje”, objašnjava Vučković i dodaje da trenutno oko 1.200 mladih učestvuje u aktivnostima volontiranja.

Stanislava Vučković (Foto: UNICEF Srbija/Shubuckl

Porast broja donacija

Prema izveštaju koji je Catalyst Balkans objavio u maju ove godine, tokom 2020. godine građani i kompanije u Srbiji donirali su više od 90 miliona evra za opšte dobro, što je gotovo tri puta više nego u 2019. godini. Željko Mitkovski, menadžer projekta za unapređenje okvira za davanje koju realizuje koalicija za dobročinstvo, a koju predvodi fondacija Ana i Vlade Divac, posebno ističe pomoć dijaspore koja se po prvi put nalazila u istoj krizi kao i stanovnici Srbije, ali je ipak slala pomoć. Mitkovski smatra da je neophodno promovisati dobra dela kako bi se filantropija još više razvila u Srbiji.

“Upravo iz tog razloga smo mi uz podršku američke agencije za međunarodni razvoj USAID u novembru 2019. godine i pokrenuli jednu platformu koja se zove “dobročinitim.rs”, na kojoj građani mogu da se informišu o različitim načinima za doniranje, volontiranje i gde mogu da pročitaju priče o dobročinstvu svojih sugrađana”, objašnjava Mitkovski i ističe još jedan pokazatelj rasta solidarnosti.

Po pitanju dobročinstva Srbija je zabeležila veliki pomak na listi Svetskog indeksa davanja, organizacije Charitable Aid Foundation, skočivši na 48. mesto u 2021. godini sa 129. na kome je bila 2018. godine. Svetski indeks davanja 2021. uključuje rezultate pojedinačnih razgovora sa građanima, a od 2009. godine uključio je 1,6 miliona pojedinaca širom sveta.

Neophodna sistemska promenau fokusu države da budu najsiromašniji

Željko Mitkovski ističe da su se građani dodatno angažovali po pitanju davanja i volontiranja, ali i da je sledeći korak na državi.

Srbija je jedna od retkih evropskih zemalja koja nema poreske olakšice za davanje od strane pojedinaca. Kompanije imaju poresku olakšicu kroz zakon o porezu na dobit pravnih lica, koja se nažalost nedovoljno koristi, pa smo baš iz tog razloga kroz savet filantropije uticali da se objavi uputstvo za ostvarivanje poreskih olakšica za donatore, koje važe i u vanrednim situacijama kada se daje kako republici, tako autonomnoj pokrajini i lokalnoj samoupravi. Tako da je vrlo značajno da država prepozna značaj filantropije i da dodatno unapredi svoje propise i posebno poreze, kako bismo imali samostalna davanja. Jer mi svi, naravno, plaćamo mnogo različitih poreza, ali nekada nemamo moć da kroz te poreze kažemo okej, pa ovde je problem u ovoj školi, to treba da se reši”, objašnjava Mitkoviski i dodaje da postoji problem i sa donacijama hrane, jer se u Srbiji naplaćuje porez na dodatu vrednost, te je proizvođačima i prodavcima hrane jeftinije da viškove hrane unište, nego da je doniraju.

Hrana se uništava, a prema poslednjem izveštaju Republičkog zavoda za statistiku povodom 17. oktobra, Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva, u 2020. godini u Srbiji nešto više od petine, odnosno 21,7 posto stanovnika naše zemlje je bilo u riziku od siromaštva. Ovaj procenat se smanjio u odnosu na 2019. godinu kada je prema proceni Zavoda za statistiku u riziku od siromaštva bilo 23,5 posto stanovnika. Komentarišući izveštaj Zavoda Danilo Ćurčić, programski koordinator Inicijative A11 koja se bavi ekonomskim i socijalnim pravima, kaže da ova statistika nije sveobuhvatna i da se ne razume dovoljno dubina siromaštva u Srbiji.

Danilo Ćurčić (Foto: Incijativa A11)

“Mi imamo uz ove ljude koji ulaze u te statistike o riziku od siromaštva, i ljude koji rade za minimalac koji je takav da oni ne mogu da pokriju minimalnu potrošačku korpu, a imamo i ljude koji ni na koji način nisu u sistemu. Onda kada pokušate da uđete u sistem, zapravo vi imate činjenicu da vam država daje 8.800 dinara socijalne pomoći mesečno i to uglavnom 9 meseci. Dakle, to su sve stvari koje govore o tome da je siromaštvo mnogo više od onoga što mi dobijamo kao podatke oko 15. oktobra kada Republički zavod za statistiku to prikaže statistički. Dakle, formalno se smanjio procenat ljudi koji su u riziku od siromaštva za 1,4 posto i to jeste neka vrsta dobrog znaka. S druge strane, ona je potpuno nedovoljna da mi možemo u narednom periodu govoriti da će se Srbija izboriti sa pitanjem siromaštva”, ističe Ćurčić i dodaje da rešenje koje država treba da ponudi nije samo u socijalnim davanjima, već da je potrebna sistemska promena.

“Neophodno je postavljanje osnova za izradu jednog novog strateškog plana, koji će biti takav da uzima u centar svojih aktivnosti građanina koji je zapravo najsiromašniji, koji je najugroženiji. Dakle, da on bude prototip onog za koga se postavljaju javne politike, za kog se postavljaju propisi, za koga se zapravo donose zakoni. Kada sistem bude takav da on ne isključuje one koji su najsiromašniji, onda možemo da kažemo da je to sistem koji je sasvim sigurno i za nas koji nismo u toj situaciji trenutno dovoljno fer i dovoljno pravedan, da zapravo mi možemo da ostvarimo svoja prava. Ako najslabiji može – može i svako drugi”, ocenjuje Ćurčić.

Iva Gajić (redakcija podkasta “Reaguj!”)

Naslovna ilustracija: Pixabay