Skip to main content

Pavlović: Srbija jedina u regionu ne prepoznaje žrtve silovanja u ratu

Vojvodina 02. окт 2022.
3 min čitanja

"I dalje u regionu imamo taj nacionalistički diskurs – ko su žrtve, ko su naše žrtve, ko je neprijateljska snaga"

Prošlo je gotovo trideset godina od završetka oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije a svega deset žena je pred sudovima u Srbiji proglašeno žrtvama seksualnog nasilja u ratu. Primera radi u Federaciji BiH taj broj iznosi 900, Hrvatskoj 200 a na Kosovu preko 1.000, rečeno je na seminaru posvećenom žrtvama seksualnog nasilja u ratu u bivšoj Jugoslaviji, koji je danas održan u Crnoj kući, u Novom Sadu.

„Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Kosovo su kroz različite zakone prepoznali žene koje su preživele seksualno nasilje u ratu kao civilne žrtve. One imaju pravo na određeni vid reparacija. Srbija odstupa u toj praksi od zemalja regiona“, kazala je za Autonomiju Sanja Pavlović iz Autonomnog ženskog centra, jedna od predavačica na seminaru.

Ona je naglasila da je Srbija tako postala jedina zemlja u regiona koja ni na kakav način ne prepoznaje one koji su preživeli seksualno nasilje u ratu.

„Srbija ne prepoznaje svoju ulogu u ratu, ne prepoznaje sve što je rađeno, ko je organizovao i naređivao. Srbija ne prepoznaje svoju odgovornost za ratove počinjene u Jugoslaviji devedesetih godina, samim tim ne prepoznaje ni veliki broj kategorija žrtava, među kojima su u žrtve seksualnog nasilje“, ukazala je Pavlović.

Prema njenim rečima ni zakoni u susednim zemljama nisu idealni, ali oni za žrtve imaju značaj makar na simboličnom nivou jer ih „prepoznaju“.

Bosna i Hercegovina je prva zemlja koja je donela takav zakon još 2006. godine, prema kojem u civilne žrtve rata spadaju i žrtve seksualnog nasilja. Ipak, kako kaže Pavlović, primer BiH je pokazao da ova država prepoznaje žrtve, ali da zakon u materijalnom smislu njima ne znači mnogo.

„U pomenutim državama žrtve dobijaju pravo na reparaciju s obzirom na to da država nije ispunila svoju ulogu a to je da ih zaštiti od teških kršenja ljudskih prava. Ako gledamo primer BiH recimo, vidimo da je ta praksa neujednačena između različitih entiteta. I dalje imamo taj nacionalistički diskurs – ko su žrtve, ko su naše žrtve, ko je neprijateljska snaga“, istakla je Pavlović.

Dodala je i da novčani iznosi koje žrtve seksualnog nasilja u ratu dobijaju nisu veliki i ne mogu da pokriju osnovnu medicinsku terapiju kao posledicu traume.

Sanja Pavlović

„Mnoge od tih žena posebno u BiH svedoče tome da taj iznos koji dobiju na mesečnom nivou nije dovoljan čak ni da im pokrije lekove koje koristi zbog oštećenog mentalnog i fizičkog zdravlja. Vidimo da to nije idealno, ali u odnosu na Srbiju bar su to dobile“, rekla je ona.

I ukupnim brojem žrtava seksualnog nasilja u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije se manipuliše, istaknuto je na seminaru. Pavlović je istakla da je ukupan broj žrtava nekoliko desetina hiljada, ali je zvaničan status žrtve u sudskom postupku dobio znatno manji broj žena. Taj broj žena u Federaciji BiH iznosi 900, Hrvatskoj 200, na Kosovu preko 1.000 a u Srbiji je svega 10 žena dobilo „zadovoljenje pravde“, navela je za Autonomiju Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.

Ona je naglasila da je prošlo skoro 30 godina od završetka rata, a da žene koje su bile žrtve seksualnog nasilja počinjenih tokom sukoba na prostoru bivše Jugoslavije gotovo da uopšte nisu dobile pravdu pred sudom u Srbiji. Razlog su, kako kaže, brojni institucionalni problemi.

Ivana Žanić

„Od žrtava se traži detaljno svedočenje događaja koji se desio pre 30 godina, one to nisu u stanju zbog stigme koja prati tu vrstu zločina, ali i teškog psihofizičkog stanja. Svega je 10 slučajeva u Srbiji gde su žene žrtve seksualnog nasilja dobile zadovoljenje pravde, odnosno optuženi su otišli u zatvor. U većem broju slučajeva sud je optužene za nasilje proglasio nevinima. To je problem zato što sudovi svedočenje žrtava smatraju neverodostojnim“, navodi Žanić.

Na semiraju je istaknuto i da „institucije u Srbiji čekaju da prođe što više vremena kako bi procesuirali što manje zločina“.

Ipak, aktivistkinje su poručile da je važno nastaviti ovu višegodišnju borbu kako bi pravda bila „zadovoljena“ i za žrtve seksualnog nasilja pred sudovima Srbiji, kao i da je neophodno osmisliti pravni okvir kako bi se ove žrtve osnažile u sudskom postupku a ne da budu ponovo traumatizovane.

Petar Alimpijević i Svetlana Paramentić (Autonomija)