Skip to main content

PAVLE RADIĆ: Unutrašnja diferencijacija

Autori 15. мај 2021.
2 min čitanja

Kažu da je direktiva poslana sa vrha, da seže do dna – do opštinskih organizacija – da se je l’ da kritički oceni rad svih organizacionih jedinica SNS. Od opštinskih, do gradskih i republičkih. U to „ demokratsko kritičko samopropitivanje“ valjda je uključena i vrhuška SNS koja parazitira na pokrajinskom (vojvođanskom) nivou, koja služi kao fikus dok centrala iz Beograda preko „poverenika“ za Vojvodinu – uz saučestvovanje pokrajinske i gradske novosadske vlasti – pljačka ono što je posle silne pljačke u Vojvodini još preostalo. Vojvodinu su opustošili sadašnji, ali i prethodni kleronacionalistički skakavci.

Nešto je nagnalo vrhušku kriminalne hobotnice, moralna trulež i nezajažljivi kriminalni apetiti, da u unutrašnjoj borbi za prevlast pribegne oprobanom populističkom maniru „borbe protiv kukolja u vlastitim redovima“. Iznuđena „unutrašnja diferencijacija“ bandi donosi dvostruku korist – s jedne strane krepi infantilnu iluziju masa da banda zaista drži do morala i javnih interesa (vodi jel’ da neselektivnu borbu protiv nedoličnog ponašanja osiljenih pojedinaca u vlastitim redovima), a s druge strane koristi partijsku mašineriju da unutar stranke diskredituje frakcije čije ambicije u borbi za premoć ugrožavaju centar moći i apsolutnog odlučivanja, koje ugrožavaju vođu bande i najlojalnije mu saradnike. Da je sve trulo u onom što se danonoćno, sa svih režimskih medija i propagandnih resursa obogotvoruje kao ovaploćenje spasenja Srbije i svih Srba – „srpskog sveta“ – da iz SNS bazdi sveopšti kriminal, korupcija, pljačke, uvezanost sa mafijom i organizovanim kriminalom, neviđeni prostakluk, da SNS pustoši Srbiju i ubija elementarne pretpostavke za normalan život, odavno je jasno svakom ko ima gram mozga. Afere koje govore o isprepletenosti vlasti i mafije i takoreći neskrivana razvratnost (slučaj Jagodine samo je jedan od primera skoro opšteg stanja srpskog društva, ako je od društva posle skakavaca šta ostalo) najdirektnije su povezani sa vlastima. Ni uz najveće napore propagandne vlastodržačke mašinerije gadosti koje rastaču društvo više nije moguće skrivati. Što izlaze na svetlost dana najveća je zasluga hrabrih i nepotkupljivih istraživačkih novinara, insajdera iz kolonizovanih institucija koji ne mogu mirno gledati beščašće oko sebe, kao i nekoliko hrabrih političkih ličnosti (Marinika Tepić, Miroslav Aleksić). Svaka čast i jednima, i drugima, i trećima.

Na udaru „unutrašnje diferencijacije“ našao se na prvom mestu doskora jedan od najbližih Vučićevih saradnika, Megatrend doktor Nebojša Stefanović. Kao bivši ministar unutrašnjih poslova teško je reći šta on sve zna (i skrovito, za slučaj potrebe, skriva) o kompromitantnom ponašanju vrha bande, o Vučiću i njegovoj najbližoj kamarili. Na udaru su i „Stefanovićevi kadrovi“, jer je (još uvek) na čelu beogradske organizacije SNS koja je izvor popunjavanja brojnih funkcionerskih pozicija. Na signal direktive o stranačkom „kritičkom propitivanju vlastitog rada“ već se oglašavaju pojedine opštinske i gradske organizacije SNS, ograđujući se i zahtevajući smenu Stefanovića sa svih funkcija i isključenje iz stranke. Uz Stefanovića neki spominju i ministra zdravlja Zlatibora Lončara. Akcija „unutrašnje diferencijacije“ tek je počela, pa će biti interesantno ko će se sve od viđenijih članova stranke naći u nemilosti je l’ da „baze, članstva“, odnosno za koje pojedince je vrh stranke dao signal da su za politički odstrel.

Iz bande koja nas davi baš zaudara, a kako će to završiti kroz „unutrašnju diferencijaciju“, ostaje nam da vidimo. Ne treba smetnuti s uma ni da se banda sprema na predstojeće izbore, pa se ovo vajno samopranje – uz kadrovsko „osvežavanje“ usisavanjem bizarnih likova poput notornog Aleksandra Šapića – preduzima radi predizbornog sluđivanja masa i odbrane nesporno poljuljanog ugleda stranke i njenog vođe.
Nek banda radi svoj posao, a pitanje nad pitanjima je kako će sa svopštim višedecenijskim smradom na kraj izaći onemoćalo društvo Srbije.

(Autonomija)