ZAGREBDOX, naš najveći festival dokumentarnog filma, održao se prošli tjedan. Pogledali smo nekoliko zanimljivih dokumentaraca političke tematike iz programa, a jedan od njih bio je i Temeljna jama, film mladog ruskog redatelja Andreja Grjazeva.
Film koji je na ZagrebDoxu bio prikazan u kategoriji Stanje stvari, a premijeru je imao na Berlinskom filmskom festivalu, daje brutalno izravnu i ogoljenu sliku Rusije – ili barem one druge Rusije, iza sjajne panorame, glamura i luksuza Moskve i Sankt Peterburga. One Rusije koja životari u nevjerojatnoj, gotovo nezamislivoj bijedi za jednu europsku zemlju u trećem desetljeću 21. stoljeća.
Rusija – prava „Afrika sa strujom“?
Izraz „Afrika sa strujom“, koji se posprdno povezuje sa Splitom, čini se neusporedivo prikladniji za rusku provinciju koja grca u dehumanizirajućem siromaštvu, alkoholizmu i obiteljskom nasilju, nikakvoj sigurnosti na radu i u prometu, besmislenim građevinskim projektima i istovremenoj zapuštenosti raspadajućih sela i gradića, sustavnom nemaru i korupciji lokalnih i državnih vlasti.
Posebnost filma je što je najvećim dijelom sastavljen od snimki koje obični građani Ruske Federacije, razočarani i bijesni, objavljuju na YouTubeu, obraćajući se izravno lokalnim vlastima, Kremlju ili Putinu osobno, iako je izgledno da ih vladajući nikad neće čuti niti ih je briga za njihove apele i prozivke. Jer, kako piše ZagrebDox u najavi, čak i u najudaljenijim selima postoje kamere u automobilima i na mobitelima i taman toliko interneta da se te tirade u obliku filmova iz kućne radinosti objave na YouTubeu.
Naravno, snimke suludih automobilskih nesreća i sličnih incidenata već su godinama svojevrsni žanr za sebe na YouTubeu i sličnim platformama. Stoga nije čudno da su brojni Rusi sad odlučili biti subjekti, a ne objekti videa na YouTubeu.
To je njihov odgovor na dugogodišnje gušenje nezavisnih medija koji bi ukazivali na stvarno stanje u državi, istinske oporbe koja bi zastupala njihove interese i prava na prosvjed protiv vladajuće Ujedinjene Rusije i Putina koji vlada zemljom već 21 godinu i ne pokazuje ni najmanji interes da siđe s vlasti dok god je živ.
„Vladimire Vladimiroviču“
Dapače, Putin je, dokinuvši posljednje ostatke ruske demokracije, koja ionako nije do kraja zaživjela u kaotičnim devedesetima pod Borisom Jeljcinom nakon raspada Sovjetskog Saveza, oko sebe razvio kult ličnosti i ustoličio se kao svojevrsni otac nacije, onaj koji upravlja svime i brine o svima u ovoj golemoj zemlji.