Skip to main content

OŠFG: Planove seče šume na Fruškoj gori pisali vlasnici firmi za seču

Vojvodina 18. мар 2023.
6 min čitanja

"Vlasnici firmi za seču drveća su sami sebi stvorili uslove za desetogodišnji biznis učestvujući u pisanju planskog dokumenta Osnove gazdovanje šumama, upozoravaju aktivisti"

Autonomija

Jedini veći šumski predeo najmanje pošumljenog dela Evrope – Vojvodine – rapidno ostaje bez odraslih stabala, a sa njima i bez uslova za opstanak šumskih ekosistema, zemljišta i vode. Zemljište na Fruškoj gori zbog seče biva izloženo eroziji, a opada i nivo podzemnih voda, čime se gubi mogućnost da se šume ikada obnove.

Sve se to odigrava u regionu čija je pošumljenost zabrinjavajuće i opasno niska: u proseku manja od 7%, a u čak 14 opština ispod 1%. Odvija se u trenutku kada je sve jasnija uloga šuma u ublažavanju razornih posledica globalnog zagrevanja. Ono što je jasno deci u vrtiću – da su šume neprocenjive jer oslobađaju kiseonik, čuvaju raznolikost vrsta, a upijaju višak sunčevog zračenja i štetne gasove koji tu energiju zarobljavaju u atmosferi – biraju da zaborave „pragmatični“,„realistični“ i „nesentimentalni“ „poslovni ljudi“ koji u kompleksnom sistemu od kog nam život zavisi vide samo drvnu građu i priliku za lično bogaćenje. Iz Srbije se samo bakra izvozi više nego trupaca.

Devastacija po planu i programu

Takav odnos prema šumama Fruške gore se ovog proleća razgoropadio u svoj svojoj brutalnosti i kratkovidosti, kažu aktivistkinje i aktivisti iz Pokreta Odbranimo šume Fruške gore (OŠFG) za Danas. Kako je izjavila Dragana Arsić:

„Seča šuma je eskalirala i to sad svi ljudi vide. Ne može prosto da se zaobiđe, jer se seče i uz šumske staze, seku se šume bukvalno uz sam prvi stepen zaštite. Oni koji su isplanirali ovakvo gazdovanje šumama, odnosno pojedinci koji su potpisani na taj plan, imaju privatne firme koje sada obavljaju seču šume na Fruškoj gori, dominantno za delove u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve. Tako da su oni isplanirali koliko njima šume treba.“

Predstavnici Pokreta odbranimo šume Fruške gore već dugo upozoravaju na to da se od nacionalnog parka pravi golet – i to legalno. OŠFG je pre dve godine procenjivao da se na Fruškoj gori godišnje poseče između 50 i 60 hiljada metara kubnih drveta, a seča se u međuvremenu intenzivirala u uslovima rasta potražnje za drvetom, ali i slabljenja kontrole i nezavisnosti pravosuđa.

Ovih dana, pred obeležavanje Svetskog dana šuma, 21. marta, aktivisti ponovo skreću pažnju na to da osnovu za desetkovanje stabala daju Osnove gazdovanja šumama koje izdaje Uprava za šume pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Važeći dokumenti datiraju iz 2016 -18. godine, traju deset godina, a u njihovom pisanju su učestvovali ljudi koji su istovremeno, „blaženo“ neuznemiravani zbog takvog sukoba interesa, vlasnici firmi za seču i izvlačenje drveta.

Kako izveštava Danas: „Plan je za Javno preduzeće Nacionalni park ‚Fruška gora‘ uradila firma ‚Šumaplan – BanjaLuka‘, a za Eparhiju bačku‚ Šumarski projektni biro, Beograd‘. Neki od šumarskih inžinjera potpisanih na Osnovama gazdovanja šumama osnovali su svoje firme za ‚doznačavanje i seču‘ i to su one razne firme sa nazivom ‚forest‘, ‚wood‘ i slično koje seku (‚neguju‘) i državne i crkvene šume.

Da li je Fruška gora uopšte zakonom zaštićena ili nije?

Na sajtu Nacionalnog parka „Fruška gora“, koji upravlja najvećim delom ostrvske planine, uzalud stoji da ova organizacija „teži da uz trajno očuvanje, zaštitu i unapređenje te racionalno, multifunkcionalno i održivo korišćenje stvarno (zatečeno) stanje prevodi ka optimalnom funkcionalnom stanju šuma“ te da se šumama „gazduje racionalno u cilju zaštite, poboljšanja strukturne izgrađenosti, porekla, ekološke stabilnosti, zdravstvenog stanja“ šuma.

Očuvanju, zaštiti i unapređenju nema mesta u uslovima u kojima je pod zaštitom, po navodima Arsić, pukih (sic!) 3% šuma, dok je jedina „racionalnost“ koja određuje sudbinu ostalih 97% – (samo)ubilačko ekonomska. Ni formalno zaštićeni u praksi nisu pošteđeni. Naime, iako sajt Nacionalnog parka u značajne šumske ekosisteme, koji se nalaze u prvom stepenu režima zaštite, smešta 13 lokaliteta: Papratski do, Stražilovo, Zmajevac, Kraljeve stolice, Ravne, Jazak, Kraljevac, Biklav, Suvi potok, Ravni breg, Drenovac, Grabić na Kestenskom putu i Široki cer, posetioci svedoče visokom stepenu devastacije na Stražilovu i Kraljevim stolicama, kao i drugim lokacijama u kojima bi trebalo da bude garantovan i mir šumskih organizama, a ne „samo“ njihov integritet.

OŠFG kontinuirano skreće pažnju javnosti na to da je sámo JPNP (barem delom) primorano da bude krvnik predelima koji su mu povereni na čuvanje jer ga je država stavila u položaj samofinansirajuće organizacije. Država, naime, pokriva svega 6% troškova preduzeća, dok se preko 60 posto finansira od seče (a ostatak od naknada za korišćenje zaštićenog područja prirode, čitaj komercijalizacije, koji su takođe sve štetniji po šumu).

To ne znači da je pokret OŠFG spreman da nadležne iz JPNP Fruška gora oslobodi svake odgovornosti. Naprotiv, ovo udruženje kontinuirano inicira podnošenje inspekcijskih prijava u situacijama kada JP premaši obim seče tako da ona iz domena planske, a nelegitimne, pređe u domen potpuno nelegalne po svim osnovama – ali se zalaže za obelodanjivanje i izmenu loših pravnih mehanizama koji omogućavaju seču šume i raskrinkavanje svih odgovornih institucija i pojedinaca.

Oni zato naglašavaju da bi šumama Fruške gore po Zakonu o šumama i Zakonu o zaštiti prirode (kako god da je definisano poslovanje JPNP i kakvi god da su finansijski apetiti menadžera, drvoseča i crkve) moralo da se upravlja drugačije, jer one spadaju u takozvane šume posebne namene. Na braniku ovih zakona bi trebalo da bude Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, bez čijeg potpisa ne mogu da stupe na snagu nijedne Osnove gazdovanja šumama u pokrajini. Međutim, umesto da odbije dokumente koji predviđaju obimnu seču, pokrajinski zavod je među aktivistima već ozloglašen po tome što na ove dokumente dostavlja svoju saglasnost.

Kako je Arsić 2021. komentarisala za Bilten: „U ovom koraku dolazi do paradoksa da institucija kojoj je osnovna delatnost da štiti prirodu i da sprovodi Zakon o zaštiti prirode i Zakon o nacionalnim parkovima ista ona koja je svojim potpisom dala saglasnost na ovaj obim seče”.

Koliko je šume (ostalo) na Fruškoj gori?

Fruška gora je u celini (formalno) šumsko područje, objašnjava se na sajtu JPNP, ali je od nekadašnjih 130.000 ha površine pod šumom danas ostalo samo 23.000 ha.

„Čovek je u prošlosti iskrčio veliki deo šuma na Fruškoj gori, tako da se na ovim, potencijalno šumskim površinama, danas uglavnom nalaze livade, utrine, njive, vinogradi i voćnjaci, a preostale šume uglavnom se nalaze na višim i nagnutim položajima sa izraženim erozionim procesima, i većim delom su obuhvaćene granicama nacionalnog parka“, obaveštava isti izvor.

Nacionalni park „Fruška gora“ prostire se na 26.000 hektara, čije tri četvrtine je pod upravom JPNP, dok je 6.000 ha (odnosno 23% nacionalnog parka) putem restitucije 2009. došlo u posed SPC (Eparhije sremske). Pomenuti erozioni procesi bili bi dovoljan razlog da se „naših gora požali bor“ (odnosno kitnjak, bukva, lipa i grab). JPNP proširuje argumente za to:

„Očuvanje šuma je posebno važno zbog njihovih opštekorisnih funkcija kao što su: opšta zaštita i unapređenje životne sredine postojanjem šumskih ekosistema, očuvanje biodiverziteta, očuvanje genofonda šumskog drveća i ostalih vrsta u okviru šumske zajednice, ublažavanje štetnog dejstva ‚efekata staklene bašte‘ vezivanjem ugljenika, proizvodnjom kiseonika i biomase, prečišćavanje zagađenog vazduha, uravnoteženje vodnih odnosa i sprečavanje bujica i poplavnih talasa, pročišćavanje vode, snabdevanje i zaštita podzemnih tokova i izvorišta pijaćom vodom, zaštita zemljišta, naselja i infrastrukture od erozije i klizišta, stvaranje povoljnih uslova za zdravlje ljudi, povoljan uticaj na klimu i poljoprivrednu delatnost, estetska funkcija, zaštita od buke, obezbeđivanje prostora za odmor i rekreaciju, razvoj lovnog seoskog i ekoturizma i lokalnih zajednica“.

Isti izvor navodi i da i najveći broj od oko 1500 biljnih vrsta, preko 150 vrsta mahovina, više od 2000 vrsta gljiva, oko 200 vrsta ptica, više od 50 vrsta sisara zabeleženih na području Nacionalnog parka živi upravo u šumama. Treba li podsećati na to da je u proteklih 50 godina sa lica Zemlje izbrisano 69% populacije divljih životinjskih vrsta, zbog čega bi se sa posebnom pažnjom trebalo odnositi prema staništima preostalih?

Dok se JPNP hvali proklamovanim ciljevima u oblasti zaštite šuma, da ih u praksi ne sprovodi je jasno ne samo domaćim posvećenicima, već i međunarodnim institucijama. Tako, primera radi, UNESCO 2022. nije prihvatio nominaciju bukovih šuma Fruške gore za listu svetske baštine, za koje je JP predložio lokalitete „Ravne“ i „Papratski do“. Dok su iz JP za Politiku prokomentarisali da Unesko „nije imao primedbe“ na način gazdovanja drevnim i netaknutim bukovim šumama, portal Radio 0.21 je pisao da je nominacija propala zbog seče, odnosno da je Komitet svetske baštine svoju odluku obrazložio time da je potrebno pružiti detaljnije informacije „o vrsti, obimu, učestalosti i razmeri svake seče i šumarske intervencije koja se može sprovesti u bafer (tampon) zonama nominovanih komponenti u Srbiji i njihov potencijalni uticaj na vrednost ovog dobra, zajedno sa planom za umanjenje seče u celini definisanih bafer zona“.

Da li bi se Laza Kostić predomislio?

Značaj šuma u aktuelnom trenutku, obeleženom zahuktavanjem klimatske krize, apostrofiraju nedavne promene zakonodavstva EU usmerene ka njenom ublažavanju. Evropski parlament je tako sredinom marta usvojio zakon koji nalaže da se šume, močvare i drugi vidovi zelenih površina koje upijaju CO2 prošire tako da do 2030. postanu sposobne da apsorbuju 15% više ugljen-dioksida nego danas. Kako smo ranije pisali, Evropa time namerava da obnavljanjem starih zelenih ekosistema i formiranjem novih, te napuštanjem po ekosisteme i upijanje ugljen-dioksida štetnih praksi u poljoprivredi, preokrene trend smanjivanja „sunđera“ za gasove sa efektom staklene bašte.

Neizvesno je da li će i u kojoj meri takvi trendovi uticati na domaću političku i finansijsku elitu u okolnostima u kojima je drvo, kako piše Danas, drugi po redu izvozni proizvod iza bakra u kategoriji izvoza sirovina. Po navodima istog izvora drvo se uglavnom izvozi u Italiju i Kinu, i to kao čista sirovina, u trupcima. Rast potražnje za drvnom masom, za koji Arsić konstatuje da traje već deset godina, aktuelno je naglašen energetskom krizom.

Aktivisti smatraju da bi izvoz drveta trebalo da se zabrani ili ograniči, te da se definišu jasnije strategije razvoja drvne industrije, šumarstva i zaštite prirode. Umesto toga, vlasti su 2021. pokušale da proguraju Nacrt Prostornog plana republike Srbije (PPRS) u kom je – sedite – površina šuma u Republici Srbiji planiranih za seču više nego duplirana, odnosno povećana sa 2.4 na 4.7 miliona kubika drvne građe. Isti Nacrt PPRS, nacrt dokumenta nadređenog svoj ostaloj planskoj dokumentaciji, planirao je premali obim pošumljavanja, a u površine koje se „pošumljavaju“ uvrstio i plantaže industrijskog drveta.

Situacija sa sečom šuma podseća na onaj mim u kom, nakon apokalipse, njeni svedoci preživelom naraštaju pričaju da je, „da, sve propalo, ali smo pred kraj ostvarili rekordni profit za deoničare“. Da danas vidi Frušku goru, Laza Kostić bi se možda ipak vratio na stanovište da ništa nije vredno žrtvovanja prirode i opet, od srca, “požalio bor”.

(Mašina)